SLAVKO RASBERGER htio je Istraturistu oteti licencu za ATP turnir jer je smatrao da je najzaslužni za organizaciju i održavanje turnira te je smatrao da mu ta tvrtka slabo financijski pomažeProšlog tjedna objavljeno je kako je tvrtka Istraturist sporazumno raskinula ugovor sa Slavkom Rasbergerom, članom uprave tvrtke “Istra D.M.C.” koja je u vlasništvu Istraturista. Možda taj raskid ugovora ne bi bio poseban, posebno stoga što Rasberger ima 68 godina i ispunjava uvjete za mirovinu, da se ne radi o osobi koja je najzaslužnija za to što je prije 20 godina Umag dobio organizaciju ATP teniskog turnira i koja se poistovjećivala s tim turnirom. Rasberger je razvio veze sa svjetskim Udruženjem teniskih profesionalaca, poznatijim kao ATP, dovodio poznate igrače u mali istarski gradić, medijski je vrlo dobro promovirao turnir te se financijski uspio snalaziti tijekom svih godina održavanja turnira.

Međutim, kako Rasberger nije bio vlasnik licence za turnir, nego je to bila tvrtka Istraturist čiji je Rasberger zaposlenik već 33 godine, s vremenom je došlo do sukoba između njega i čelnih ljudi Istraturista. Kako Nacional doznaje, prošlotjedni otkaz koji je tvrtka Istraturist dala Slavku Rasbergeru, čime on više nije organizator teniskog turnira u Umagu, samo je kulminacija njihova sukoba koji je počeo prije mjesec i pol kad je Rasberger krenuo u akciju oduzimanja licence za turnir Istraturistu. Kako je Rasberger smatrao da je on najzaslužniji za organizaciju i održavanje turnira, te je smatrao da Istraturist čini malo da mu financijski pomogne, želio je isključiti Istraturist tako da licencu za umaški turnir otkupi neka druga tvrtka.

Njegov plan bio je da licencu otkupi neka inozemna, navodno fiktivna tvrtka preko koje bi Rasberger zapravo postao vlasnik licence za turnir. Kad su za njegove planove doznali u Istraturistu i većinskom vlasniku Zagrebačkoj banci, dali su Rasbergeru otkaz. Njegov plan preuzimanja teniskog turnira u Umagu tako je propao, a Istraturist je iskoristio ovaj povod da se riješi Rasbergera, o čemu su razmišljali već dužgo jer im je smetalo to što je on medijski promovirao turnir u Umagu kao svoj projekt, a ne projekt Istraturista, te prisvajao sve zasluge. Rasberger je uvijek sanjao o naoko megalomanskim projektima, tvrdio je čak da namjerava organizirati utrke Formule 1 na riječkom Grobniku, u čemu nije uspio, ali je zato uspio u organizaciji teniskog turnira u Umagu. Godine 1989. krenuo je u borbu za dobivanje licence, u čemu je uspio, te je godinu dana kasnije održan prvi ATP turnir u Umagu. Do danas su na njemu nastupali neki od najboljih svjetskih tenisača, od Gorana Prpića, Gorana Ivaniševića i Thomasa Mustera preko Marcela Riosa i Carlosa Moye do Novaka Đokovića i Nikolaja Davidenka. Nije teško naći razloge zbog kojih je 68-godišnjem Slavku Rasbergeru ego s godinama toliko narastao da je doista pomislio da je veći i od samog turnira.

On je, zahvaljujući svojim vezama, omogućio tvrtki Istraturist da dobije licencu i organizaciju ATP turnira u Umagu, a turnir prenosi satelitska postaja Eurosport. Turnir se nekako održavao tijekom rata, potkraj devedesetih je bio u financijskoj krizi pa ga je spašavala tadašnja vlada kojoj je bio premijer Zlatko Mateša, a termin održavanja turnira, potkraj srpnja, vrlo je loš. Nekoliko turnira koji su se održavali u isto ili slično vrijeme, poput onog u San Marinu, te onog u Sopotu u Poljskoj, ugasilo se jer tenisači odlaze u Ameriku kako bi igrali na turnirima s brzom podlogom te im igranje na sporoj, zemljanoj podlozi ne odgovara. Rasberger je uspio održavati turnir i unatoč malom nagradnom fondu. Teniski turniri za muškarce podijeljeni su u četiri kategorije, Grand Slam turniri, World Tour Masters 1000, World Tour 500 i World Tour 250, a brojka u naslovu označava broj bodova koji osvaja pobjednik turnira. Umag spada u najslabiju, World Tour 250, kategoriju a u konkurenciji 40 turnira te kategorije njegov nagradni fond od 450 tisuća eura opet spada među slabije. Kako Hrvatska ima još jedan World Tour 250 turnir, a to je onaj u Zagrebu, državne kompanije financijski su više pomagale zagrebačkom nego umaškom turniru, da bi u konačnici oba turnira imala jednak nagradni fond.

Unatoč svemu Rasberger, koji je bio direktor Istraturistove tvrtke “Istra Golf” zadužene za organizaciju turnira, uspio je dovoditi dobre tenisače, pronalazio je sponzore, turnir je bio velika reklama za Umag, a on je u svojim medijskim istupima uvijek sebe vrlo spretno maksimalno promovirao. S druge strane, turnir je imao i problema, a to je bilo rijetko pojavljivanje hrvatskih tenisača, s iznimkom Ivana Ljubičića. Inozemni, a i brojni hrvatski novinari znali su se šaliti: “Kakav je to Croatia Open kad na njemu nema hrvatskih tenisača?” Rasberger je na to odgovarao krivnju prebacujući na druge, tvrdio je da menadžeri upravljaju igračima i određuju im gdje će igrati. Jednom je za mnogo toga okrivio poznatog trenera Boba Bretta tvrdeći da Brett, dok je bio Ivaniševićev trener, nije dopuštao Ivaniševiću da igra u Umagu, zatim je neko vrijeme trenirao Ančića pa ni njemu nije dopuštao da igra u Umagu, a sada, kad trenira Marina Čilića, ni njemu ne dopušta da igra u Umagu. Međutim, problem je u tome što svi hrvatski tenisači igraju na zagrebačkom turniru, pa je pitanje kako to da njihovi treneri dopuštaju da igraju u Zagrebu, a ne dopuštaju da igraju u Umagu. Problem je bio u tome što je Rasberger na umaškom turniru preferirao inozemne tenisače.

RASBERGER devedesetih godina s predsjednikom Franjom Tuđmanom, od kojega je tražio da bude pokrovitelj turnira, ali ne da se brine o novčanim potrebama, nego da podrži Umag Open kao institucijaOrganizatori zagrebačkog turnira maksimalno su se trudili dovesti sve najbolje hrvatske tenisače, razgovarali s njima, dogovarali dolazak, dok se Rasberger nije previše trudio dovesti hrvatske tenisače. Nije tajna da čelni ljudi Istraturista već nekoliko godina razmišljaju o Rasbergerovoj smjeni. Nije im bilo drago slušati ga kako promovira samog sebe, predstavljajući se kao osoba bez koje ne bi bilo turnira, iako je Istraturist izgradio centralni teniski teren s četiri tisuća mjesta, pomoćne terene, tenisači i gosti turnira spavaju u hotelima Istraturista, u organizaciji turnira sudjeluju brojni zaposlenici Istraturista. Osim toga, Rasberger je znao da će Istraturist, odnosno vlasnik Zagrebačka banka, financijski pomoći turniru i više nego što je uobičajeno ako nedostatak sponzora prouzroči novčane probleme. Osim na toj, sukob s Rasbergerom vodio se i na nižim razinama. Primjerice, konferencije za novinare u Umagu na kojima je Rasberger govorio bile su posjećenije od konferencije za novinare Gordane Tomičić, direktorice Istraturista, koja bi turnir iskoristila za promociju turizma. Takve stvari u Istraturistu više nisu mogli trpjeti i odlučili su prvo Rasbergera staviti pod kontrolu. Plan za kontrolu nad Rasbergerom tvrtka Istraturist započela je ostvarivati u ožujku ove godine osnutkom tvrtke “Istra D.M.C.”, koja se pojavila kao zamjena za tvrtku “Istra Golf”.

Na čelu nove tvrtke nalazi se Arlen Brozić, suradnica Gordane Tomičić, a Rasberger je postavljen za člana uprave. Time je degradiran jer više nije bio direktor, a službeno objašnjenje je bilo da se nova tvrtka bavi promocijom turizma dok se “Istra Golf” bavila samo teniskim turnirom. Za Rasbergera je to bila poruka kako Istraturist želi jasno reći da su oni, a ne on, vlasnici umaškog turnira te se time smatrao poniženim. Rasberger se odlučio na kontranapad, i to tako što je isplanirao otkup licence za turnir od tvrtke Istraturist. Navodno bi 51 posto dionica otkupila, a time postala i vlasnik licence, američka tvrtka koja bi s 2,5 milijuna dolara svake godine jamčila organizaciju turnira, što je gotovo dvostruko više od proračuna koji je turnir imao ove godine. Uz pomoć te tvrtke Rasberger bi imao umaški turnir pod svojom kontrolom, što mu je Istraturist oduzeo. Za njegove planove doznalo se kad je pismo sa svojim idejama poslao u Hrvatski teniski savez jer je želio i da se HTS uključi u projekt otkupa licence. Prema informacijama koje smo dobili, Rasberger je namjeravao za direktora turnira postaviti Ivana Ljubičića, smatrajući da on razmišlja o završetku karijere.

To da bivši igrači postaju direktori turnira nije ništa čudno. Tako je, primjerice, Željko Franulović direktor teniskog turnira u Monte Carlu. Osim toga, Ljubičić je utjecajan među svjetskim igračima, prošle godine bio je predstavnik europskih tenisača u upravi ATP-a koju čini šest članova. Čak su ovog ljeta novinari pitali Ljubičića, ne znajući tada za Rasbergerove planove, hoće li po završetku karijere biti uključen u organizaciju turnira u Umagu, ali je on tada rekao da još nije završio tenisku karijeru. Kad su u Zagrebačkoj banci, a zatim i u Istraturistu, doznali za ove Rasbergerove planove, odmah su mu dali otkaz, tako da će licenca za teniski turnir u Umagu i dalje biti u vlasništvu Istraturista. Nakon što je dobio otkaz, Rasberger nije želio ništa reći novinarima, iako je poznato da je uvijek spreman na medijsku promociju. U kuloarima su se pojavile priče kako je osnutkom tvrtke “Istra D.M.C.” počela snažna financijska kontrola Rasbergerova rada te su, navodno, pronađene neke financijske rupe. Naime, na teniskim turnirima vrlo lako dolazi do financijskih makinacija. Poznato je da najbolji tenisači, kako bi došli na neki turnir, unaprijed dobivaju honorar, “startninu”.

RASBERGER S POBJEDNIKOM Umaga 2008. Fernandom Verdascom, predsjednikom Mesićem i Franjom LukovićemTa se startnina ugovara s menadžerom igrača i može se dogoditi da organizator turnira obeća menadžeru 50 tisuća dolara za dolazak vrhunskog igrača, a pritom dogovori s menadžerom da igrač zapravo dobije 40 tisuća, dok 10 tisuća uzme organizator turnira. Prema onome što smo mogli doznati, Istraturist je ipak revno kontrolirao financije i tvrtke “Istra Golf” i kasnije osnovane tvrtke “Istra D.M.C.” i nisu nađene takve financijske prijevare. Istraturistu bez Rasbergera neće biti lako organizirati turnir jer u Hrvatskoj ne postoji puno ljudi koji imaju kontakte u teniskom svijetu, a oni koji postoje organiziraju zagrebački teniski turnir. Kao kandidat za Rasbergerova nasljednika navodi se Vanja Božičković, vlasnik marketinške kompanije “SportMark” koja se bavi sportskim marketingom u hrvatskom tenisu, odbojci i malom nogometu. Međutim, marketinško znanje neće biti dovoljno da se organizira ovakav turnir i smatra se da će Božičković morati naći suradnika. Budući da je njegova tvrtka zastupala u nekim slučajevima upravo Ivana Ljubičića, možda će se on uključiti u organizaciju umaškog turnira, samo ne više pod Rasbergerovim, nego pod Božičkovićevim vodstvom.

Kako god bilo, Božičkoviću neće biti lako naći sponzore. Rasberger je 2006. uspio naći sponzora koji je za velik novčani iznos dobio ime turnira. Podravka je tada odlučila reklamirati vodu “Studenu” te je turnir nazvan “Studena Croatia Open”, što je stajalo, nagađa se, blizu pola milijuna eura, odnosno 40 posto ukupnog proračuna turnira. Već je ove godine taj iznos bio nešto manji, a s obzirom na trenutačnu situaciju u Podravci ne bi bilo čudno da se povuku iz sponzorstva. Zbog svega toga nakon odlaska Rasbergera turnir u Umagu doista će ubuduće izgledati posve drukčije.