Robert Matanić uhićen je u Zagrebu nakon što je sudjelovao u atentatu na Ivu PukanićaMjerodavne hrvatske institucije došle su nedavno do novih šokantnih otkrića o djelovanju organizirane kriminalne grupe koja je sudjelovala u pripremi i izvršenju atentata na Ivu Pukanića.

Došlo se do pouzdanih informacija da je Robert Matanić ubio najmanje tri čovjeka i oteo nekoliko ljudi u Bugarskoj, te da su najmanje jedno od tih ubojstava organizirali, platili i koordinirali Slobodan Đurović i Sreten Jocić.

Suradnja hrvatske i bugarske policije

Hrvatske institucije namjeravaju i te informacije uskoro proslijediti svojim kolegama u Bugarskoj, kako bi se i ondje pokušala rasvijetliti neka nerazjašnjena ubojstva koja su svojedobno šokirala tu zemlju. Kvaliteta informacija do kojih se došlo je zapanjujuća, a preciznost opisa pojedinih ubojstava i otmica navode na zaključak kako se i u tim slučajevima mogu očekivati svjedoci pokajnici, čije bi izjave Jocića, Đurovića i Matanića mogle stajati novih dugogodišnjih zatvorskih kazni.

Krvavi posao za Đurovića i Jocića

Mjerodavne hrvatske institucije raspolažu čvrstim informacijama da je Matanić sa svojim suradnicima u Bugarskoj ubijao i otimao ljude, pratio suparničke kriminalne klanove i međusobno ih pokušavao posvađati kako bi se poubijali kada bi za to postojao interes ljudi koji su ga plaćali. Nekoliko mjeseci prije nego što ga je uhitila srbijanska policija, Matanić je likvidirao jednog čovjeka u Perniku. To je ubojstvo odradio za Slobodana Đurovića, a vrlo je vjerojatno krajnji naručitelj bio Sreten Jocić. Đurović je Mataniću o tom čovjeku dao podatke i donio mu njegove fotografije, rekao mu adresu gdje je živio i slično. Likvidirani muškarac bio je povezan sa švercom droge, a zapravo se radilo o obračunu suparničkih narkomafijaških klanova iz Pernika i Plovdiva. Klan iz Plovdiva tada je radio za ekipu poznatog bugarskog mafijaša Milčeta Boneva zvanog Baj Mile. Đurović je spomenute fotografije i ostale informacije odnio u stan u kojem je Matanić boravio sa suradnicima.

Slično onomu što su radili uoči Pukanićeve likvidacije, kada su zajedno o tomu razgovarali u stanu u Gomboševoj ulici u Zagrebu, i tada su Matanić i njegovi partneri zajedno s Đurovićem sjedili za stolom i planirali likvidaciju. To se ubojstvo planiralo nešto manje od mjesec dana, zahvaljujući Đuroviću, koji je Matanića opskrbio svim potrebnim informacijama o kretanju, navikama i osiguranju žrtve. Đurović je na te sastanke dolazio sa svojim vozačem, a u to vrijeme vozili su se u tamnoplavom Peugeotu 607. Kada bi Đurovića dovezao vozač, onda bi se on nekada vozio i s Matanićem u automobilu. Matanić je tada stanovao u stanu preko puta libijske ambasade u Sofiji. Stan je imao 70-ak četvornih metara, a plaćao ga je uglavnom Đurović. Nekad je novac za plaćanje tog stana davao i Rumen Nikolov, koga bugarska policija povezuje sa švercom droge i prostitucijom. To se ubojstvo dogodilo u zimu 2003. Padao je snijeg, a Matanić je žrtvu zajedno s dvojicom pomagača u zadnjoj fazi pratio 3-4 dana. Bio je odjeven u bijelo kako ga se ne bi vidjelo u snijegu.

Ta je Matanićeva žrtva stanovala u kućama u nizu, u blizini jednog parka, tako da je to ubojstvo bilo teško odraditi. U blizini žrtvina ulaza uvijek je bilo ljudi, tako da mu je bilo vrlo teško prići. Matanić je odlučio prići mu u blizini kuće i zatrpati se snijegom, te čekati. Prvo ga je dočekao kada je ušao u kuću, a potom je čekao da iziđe. Dok je izlazio, Matanić ga je ubio na kućnom pragu, najvjerojatnije iz pištolja marke Makarov. Jedan njegov suradnik u tom ubojstvu nalazio se nekoliko stotina metara udaljen u automobilu i promatrao je da li netko prilazi toj lokaciji. S druge strane, u trećem automobilu bio je čovjek s nadimkom Jabuka. Svi su bili neprekidno na vezi preko mobitela. Poslije ubojstva Matanić i jedan suradnik odvezli su se u Audiju, koji su naknadno polili benzinom i zapalili, a potom ih je preuzeo Jabuka u srebrnom Passat karavanu. Za to su ubojstvo dobili oko 150 tisuća eura. Novac im je donio Đurović. Nakon ubojstva trojka se vratila u stan. Iako ga je tražila i vojska i policija, Matanić je unatoč svemu normalno izlazio van. Odlazio je na tržnicu, pa čak i u internet-cafe gdje je igrao videoigrice, a kasnije i gledao filmove, ili se e-mailom dopisivao s Đurovićem.

Mjerodavne hrvatske institucije čak raspolažu informacijama preko kojih su internetskih stranica Matanić i Đurović komunicirali. Matanić bi nakon ubojstava bio mrtav-hladan, što je čudilo i njegove suradnike, koji su katkad čak i povraćali nakon što bi vidjeli kakve je grozote Matanić izvodio. Matanić se svojim suradnicima hvalio ubojstvom Milčeta Boneva. Prema njegovim tvrdnjama iz tih razgovora, Boneva je dao ubiti Sreten Jocić, zato što Bonev nije uspio spriječiti njegovo izručenje Nizozemskoj, a to mu je Jocić navodno platio nekoliko milijuna maraka. Kasnije se ispostavilo da je Bonev namjerno radio na tomu da pomogne da se makne Jocića iz Bugarske, samo da bi sebi otvorio dodatni prostor na narkotržištu. Bonevu se nije moglo prići, jer je to bilo gotovo nemoguće. Matanić je to mogao, jer mu je ovaj vjerovao. Postoje svjedoci spremni potvrditi da je to ubojstvo naručio Sreten Jocić, te da uopće nije pitao koliko će to koštati. Novac je i za tu likvidaciju donio Đurović. Član Matanićeve bande iz Bugarske ispričao je hrvatskoj policiji da su to ubojstvo potpomogli i neki visoki bugarski politički dužnosnici, navodno također upleteni u organizirani kriminal. Samo nekoliko dana nakon ubojstva Boneva, Matanić je u Bugarskoj izvršio atentat u kojem je smrtno stradao i bugarski policajac Kiril Živkov.

SRETEN JOCIĆ i Slobodan Đurović čini se da su bili duboko upleteni u nezakonite radnje u BugarskojMatanićev suradnik iz Bugarske ispričao je hrvatskoj policiji da je to ubojstvo Matanić odradio za jednog visokog bugarskog političkog dužnosnika. Živkovu je na pogreb došao i Bojko Borisov, koji je tada održao oproštajni govor i izjavio da će učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi se ubojice pronašli i pravedno kaznili. Za to je ubojstvo Matanić navodno dobio 350 tisuća eura. Robert Matanić i Ivan Može, jedan od članova njegove kriminalne grupe u Bugarskoj, bili su i službeno osumnjičeni za ubojstvo Kirila Živkova, ali bugarska policija im to nije mogla dokazati. Policijski podoficir Kiril Živkov ubijen je početkom rujna 2004. u sofijskom naselju Knjaževo. Bugarska policija odmah je nakon ubojstva izdala priopćenje da je Živkov stradao slučajno, jer je prava meta napadača bio bugarski kriminalac Asen Mladenov koga su napadači također usmrtili. U istom obračunu ranjeno je još troje ljudi. Živkov je te večeri navodno bio u patroli i čekao da po njega dođe policijski automobil. Kako bi prekratio vrijeme, navratio je do kladionice Euronogomet, u kojoj se već nalazio Mladenov sa suradnicima.

Potom su u kladionicu ušla dva maskirana napadača i počela pucati. Zatim su pobjegli u Audiju A6, koji je kasnije nađen spaljen u obližnjem kvartu, a u njemu su pronađena dva pištolja i automat. Ubijeni Mladenov i njegova grupa bili su osumnjičeni za ubojstvo Filipa Najdenova, zvanog Fatik, koga su smatrali jednom od značajnijih osoba u bugarskom podzemlju. U službenoj zabilješci hrvatske policije stoji zapisano i da se Robert Matanić osobno hvalio da je izvršitelj tog ubojstva, koje je najvjerojatnije odradio za naručitelja koji je tražio da ubije Najdenova, a ne nesretnog policajca Živkova, koji je vjerojatno stradao samo kao kolateralna žrtva. Matanić je u Bugarskoj sudjelovao i u raznim otmicama. Njegovi suradnici te su grozote smatrali sitnijim poslovima. On i suradnici oteli su nekoliko poslovnih ljudi zbog nekih dugova u koje su bili zapali. Primjerice, jednog su poslovnog čovjeka dočekali ispred njegove garaže i strpali ga u prtljažnik novog Audija A8 koji su tada vozili. Odvezli su ga u drugu garažu, gdje su ga preuzeli neki drugi ljudi i poslije se uopće nisu zanimali što se s tim čovjekom dogodilo. Ta im je otmica plaćena oko 25 tisuća eura, a od otmica je Matanićeva grupa ukupno zaradila nešto manje od 100 tisuća eura. Ljude koje su otimali nisu poznavali, niti ih je to zanimalo.

Logistika je za te operacije bila različita. U jednom slučaju Matanić je sam oteo čovjeka, omamivši ga šokerom s električnom strujom u trenutku kada je htio ući u svoj automobil. Pomagač mu je pomogao ubaciti tog čovjeka u prtljažnik automobila. Potom su ga odvezli nekamo kod Lavova mosta u Sofiji. Mjerodavne hrvatske institucije namjeravaju uložiti maksimalne napore kako bi i opisana kaznena djela dobila sudski epilog. Sve to pokazuje da Matanić, Jocić i Đurović vjerojatno neće doživjeti više nijedan dan na slobodi, osim ako netko od njih ne odluči surađivati s policijom i ispričati sve tajne o pozadini ubojstava u kojima su sudjelovali. Ako se to dogodi, to bi mogao biti jedan od najozbiljnijih udaraca organiziranom kriminalu u regiji u posljednjih 15-ak godina.