BAZEN NA TERENU Kompjuterska simulacija bazena koji će se montirati u AreniKad je u ožujku prošle godine objavljeno da je Zagreb dobio organizaciju Europskog prvenstva u vaterpolu za muškarce i žene što će se održati od 29. kolovoza do 11. rujna 2010. godine, postavilo se pitanje - a gdje će se igrati sve te utakmice?

Zagreb ima bazen na Savi koji zadovoljava potrebe vaterpolskog kluba Mladost, ali nikako ne zadovoljava potrebe događaja kao što je europsko prvenstvo. Bilo je najlakše reći - izgradit ćemo vaterpolski dom, ali u tom trenutku grad i država već su izdvajali novac za gradnju dvorana za Svjetsko prvenstvo u rukometu i novca za vaterpolski dom nije bilo.

Predsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza i nekadašnji vaterpolist Perica Bukić, kao i članovi Upravnog odbora Saveza poput bivših vaterpolista Gorana Sukna, Milivoja Bebića, Tomislava Paškvalina i drugih nisu imali pravo rješenje. A onda su krajem siječnja ove godine Bukić i vaterpolski izbornik Ratko Rudić u Areni gledali utakmice završnice Svjetskog prvenstva u rukometu i pomislili kako bi bilo lijepo kad bi i vaterpolisti igrali pred više od 10 tisuća gledatelja, i to baš u Areni. Deset mjeseci kasnije odlučeno je da se ta ideja i realizira, da se u Areni postavi montažni bazen, te će tako doista više od 10 tisuća ljudi moći gledati vaterpolske utakmice europskog prvenstva. Ne radi se ni o revolucionarnoj ideji, jer su se u svijetu takvi montažni bazeni već postavljali, čak ni o ekstremno skupoj, ali u svakom slučaju o vrlo atraktivnoj. “Prva naznaka te ideje pojavila se tijekom finala Svjetskog prvenstva u rukometu.

Ratko Rudić i ja prisustvovali smo finalnoj utakmici između Hrvatske i Francuske i u jednom trenutku zajedno smo komentirali kako bi bilo lijepo doživjeti da vaterpolo ima ovakav ambijent. U tom trenutku naš je cilj bio iskoristiti EP za dobivanje objekta koji bi postao vaterpolski dom jer u ovom trenutku ni Hrvatski vaterpolski savez ni vaterpolski klub Mladost nemaju ni svoje prostorije ni svoj bazen koje bi mogli upotrijebiti u svakom trenutku. Iza te odluke o izgradnji vaterpolskog doma stajalo je obećanje gradonačelnika Milana Bandića da će, nakon što je Hrvatska postala svjetski vaterpolski prvak u Melbourneu 2007., Grad Zagreb izgraditi vaterpolski dom za reprezentaciju i klub Mladost”, prisjetio se Perica Bukić. Ideja o organizaciji EP-a u Areni u tom je trenutku bila samo ideja jer se smatralo da je izgradnja vaterpolskog doma realnija opcija. Nije se namjeravalo iz temelja sagraditi novi sportski objekt nego se planiralo da se vanjski bazen na Savi potpuno preuredi te da se u sklopu preuređenja izgrade fiksne tribine i svi popratni sadržaji.

“Problem je nastao u trenutku kad smo kontaktirali s Vinkom Penezićem i Krešimirom Roginom, arhitektima koji su autori sadašnjeg bazena na Savi i koji imaju pravo odlučivati što se smije mijenjati na bazenu koji su oni projektirali i oko njega. Stoga je njima dano da naprave projekt vaterpolskog doma koji je ispao nezamislivo skup - između 270 i 280 milijuna kuna. Bio bi skup i u normalnim vremenima, a kamoli sada, u doba krize. projekt je prekrasan, s efektnim prozirnim krovom, ali u ovom trenutku je utopija ulaziti u tako skup projekt. Čak i da je cijena upola manja, opet bi bilo u ovom trenutku skupo. Arhitekti Penezić i Rogina nisu pristali na nešto manje i jeftinije nego su imali svoju viziju od koje nisu odstupali", objasnio je Bukić. Tada se počelo razmišljati alternativnim rješenjima, jedno od takvih bilo postavljanje montažnih tribina i montažnih popratnih objekata na bazenu na Savi.

Međutim, Bukić je tada aktivirao razmišljanja o Areni. Prisjetio sam se Arene jer u povijesti vaterpola postoji niz primjera kad su se prvenstva igrala na velikim sportskim objektima. Europsko prvenstvo 1995. u Austriji igralo se na bečkom Prateru, nogometnom stadionu, gdje je u jednom kutu stadiona bio postavljen bazen, te su iskorštene okolne tribine. Možda je to bio ekstremni slučaj, ali ovogodišnji SP u vaterpolu u Rimu igrao se na teniskim terenima gdje je bazen montiran usred terena. Postoji 20-ak primjera kad su se velika vaterpolska i plivačka natjecanja održavala na takvim je prijedlog trebalo predočiti gradonačelniku Bandiću, a na Bukićevu sreću pomoćnik pročelnika za kulturu i sport grada Zagreba je Boško Lozica, bivši vaterpolski reprezentativac, koji je ujedno i potpredsjednik Mladosti. "Otišao sam k Bošku Lozici, zatim smo došli do gradonačelnice Jelene Pavičić Vukičević, nakon toga i do gradonačelnika Milana Bandića.

RATKO RUDIĆ Vaterpolski izbornik sjetio se montažnog bazena gledajući finale rukometne utakmice između Hrvatske i FrancuskeGradonačelnik je isprva bio vrlo skeptičan prema mogućnosti takvog projekta. Međutim, nakon sastanka na kojem smo mu detaljno predstavili projekt zajedno s financijskom stranom, postalo je neupitno da će se EP održati u Areni. Arena ima sve potrebne sadržaje, a u svijetu postoji nekoliko tvrtki koje se bave tim poslom već 20-ak godina, poput španjolskog AstralPoola, dok u Hrvatskoj ne postoji tvrtka koja postavlja bazene u zatvorenim objektima. Uostalom, Grad Zagreb će raspisati natječaj za taj posao pa ćemo vidjeti tko će se sve prijaviti”, tvrdi Bukić. Hrvatski vaterpolski savez ne odustaje od ideje da dobije vaterpolski dom, a to je donekle u vezi i s EP-om u Areni. “Nije se odustalo od izgradnje vaterpolskog doma jer će ta ‘školjka’ koja je potrebna za održavanje prvenstva u Areni biti kupljena, a ne unajmljena, zato što nije velika razlika između cijene najma i kupnje. Zato ćemo tu ‘školjku’, to plivalište iskoristiti kao kamen temeljac budućeg vaterpolskog doma, s tim da ćemo dati gradskom poglavarstvu zadatak da nađe lokaciju, po mogućnosti na Jarunu.

Tako bi Zagreb, u vrijeme recesije, dobio EP po izrazito povoljnim financijskim uvjetima u usporedbi s drugim rješenjima, a, s druge strane, dobit ćemo vaterpolski spektakl u zagrebačkoj Areni. Nadam se da će u sljedeće tri do četiri godine početi izgradnja vaterpolskog doma. Pobornik sam toga da vidimo što se realno može napraviti, a ne da uđemo u megalomanski projekt koji će se unedogled odgađati ili će stati na pola puta”, smatra Bukić. Naravno, financiranje je najvažniji dio organizacije svakog sportskog događaja. Bukić kaže kako se troškovi dijele u tri kategorije. U prvi dio troškova spada kotizacija za dobivanje organizacije europskog prvenstva i iznosi 800 tisuća eura koji se plaćaju LENu, europskoj plivačkoj organizaciji. Naime, kad se Zagreb kandidirao za dobivanje europskog prvenstva, imali su samo jednog protukandidata, a to je bila zajednička kandidatura rumunjske Oradee i mađarskog Debrecena.

I dok je Zagreb za kotizaciju namjeravao ponuditi između 500 i 600 tisuća eura, protukandidati su ponudili 1,2 milijuna eura. Zatim je Zagreb povećao ponudu na 800 tisuća eura, dobio organizaciju prvenstva i sada taj iznos treba platiti. “Što se tiče kotizacije od 800 tisuća eura, Grad Zagreb je već lani dao 100 tisuća eura, tako da treba platiti još 700 tisuća eura, a ja se nadam da će dio tog iznosa ući u proračun Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta jer je EP u vaterpolu glavni događaj u svjetskom vaterpolu 2010. godine, a to je i najveći sportski događaj za Hrvatsku uz Europsko rukometno prvenstvo u Austriji, jer se nogometaši nisu plasirali na SP”, smatra Bukić.

U drugu kategoriju spadaju troškovi oko Arene, najam dvorane, kupnja i montaža bazena, a u treću dodatne obveze spram LEN-a (Europskog plivačkog saveza) koje su unificirane, u što spada briga za stotinjak ljudi, od delegata i sudaca do počasnih gostiju, zatim troškovi transporta svih reprezentacija, zaštitarske službe, catering i tako dalje. “Mi smatramo da će trošak Arene, postavljanja i demontaže bazena i svi ostali troškovi iznositi između 7 i 8 milijuna kuna. Transport i smještaj ljudi stajat će između 4 i 5 milijuna kuna”, procjenjuje Bukić, a kad se doda 5,85 milijuna kuna kotizacije LEN-u, ukupni je iznos oko 17 milijuna kuna. Gradonačelnik Bandić odmah je rekao da Zagreb stoji iza projekta te da će pokriti sve troškove koji se ne pokriju kroz sponzorstvo, a Bukić ne sumnja da će se pokriti svi financijski troškovi. Kritičari tog projekta mogli bi reći da vaterpolo u Europi ozbiljno i kvalitetno igra šest reprezentacija, dok im se na svjetskoj razini može pridružiti još samo reprezentacija SAD-a, te će se pitati - je li nam trebalo to europsko prvenstvo.

HRVATSKA REPREZENTACIJA ove godine osvojila je treće mjesto na svijetu i Bukić tvrdi da je vaterpolo, uz nogomet, kolektivni sport koji ima tradiciju, popularnost i rezultate“To je diskutabilno, ne bih želio uspoređivati vaterpolo s drugim sportovima, ali koliko država igra vrhunski rukomet ili košarku? Zanemarite NBA ligu pa ćete vidjeti što će ostati od košarke. Osim nogometa, to je grupa kolektivnih sportova koja u Hrvatskoj ima iznimnu tradiciju, popularnost i rezultate. Vaterpolo spada u taj vrh, prije dvije godine bili smo svjetski prvaci, ove godine smo treći na svijetu. Nakon ozbiljnog ulaganja u vaterpolo naše mlađe selekcije ostvarile su najbolje rezultate dosad. Reprezentacija do 18 godina je prvak svijeta, reprezentacija do 20 godina je prvak Europe, što je pokazatelj stanja u vaterpolu i ulaganja u mlade. Jedini način masovnog okupljanja djece je atraktivnost sporta, dobri rezultati i medijska pozornost. Posljednje europsko vaterpolsko prvenstvo održano je u Hrvatskoj 1981. u Splitu, nakon 29 godina ponovo će se održati u Zagrebu, dakle ne organiziramo mi to svako malo, organizirat ćemo EP dva puta u 50 godina”, odgovara Bukić na moguće kritike. EP će trajati prvi put dva tjedna, za razliku od prethodnih koji su trajali devet dana i raspored utakmica je bio zgusnutiji. Često se govorilo da je tako zgusnut raspored neodrživ jer su igrači preopterećeni i u Zagrebu će se prvi put igrati dva tjedna.

“Mi smo LEN-u poslali prijedlog termina odigravanja. Prvi put će se EP održavati dva tjedna jer je medijski atraktivnije pratiti odigravanje utakmica svaki drugi dan i zato što ćemo time cijelo prvenstvo organizirati samo na jednom plivalištu, što pojeftinjuje cijeli projekt. Tako se igra i svjetsko prvenstvo pa smo ljude iz LEN-a zamolili da razmotre tu mogućnost, što su oni i prihvatili”, objasnio je Bukić. Da se prvenstvo igra samo devet dan, Zagreb bi trebao osigurati još jedan bazen na kojem bi igrale ženske reprezentacije. Ovako će u Areni naizmjence igrati vaterpolo muškarci i žene jer će za to biti dovoljno vremena. Bukić priznaje da je, kad govori o organizaciji prvenstva, subjektivan, ali smatra da je njegov optimizam utemeljen na činjenicama: “Imao sam sreću igrati tri olimpijska finala i dva finala svjetskih prvenstava, i to pred između sedam i 15 tisuća ljudi, što je nevjerojatan osjećaj. Ono što ja nisam uspio, a ova generacija će uspjeti, jest da igraju pred tolikim brojem ljudi kod kuće, u Zagrebu”, zaključio je Bukić.