Objavljeno u Nacionalu br. 730, 2009-11-10

Autor: Mate Granić

Gost kolumnist

Razuman rizik

Ako Hrvatska prva ratificira arbitražni sporazum, Slovenija će biti pod velikim pritiskom međunarodne zajednice. Bilo kakvi manevri sa sporazumom uništit će kredibilitet i Slovenije. To mora shvatiti i Zoran Milanović i zaboraviti stranačke interese

Mate GranićMate GranićJadranka Kosor i Boris Pahor, hrvatska premijerka i slovenski premijer, potpisali su 4. studenoga 2009. u Stockholmu arbitražni sporazum o granici između Hrvatske i Slovenije. Potpisivanje sporazuma izazvalo je očekivane burne reakcije i u Hrvatskoj i u Sloveniji. U Sloveniji je cjelokupna oporba protiv sporazuma i traži raspisivanje obvezujućeg referenduma. Prednjače Zares, Slovenska ljudska stranka i Nacionalna stranka Zmage Jelinčiča. Ako se i Janez Janša, koji se protivi sporazumu, pridruži raspisivanju referenduma, što je vrlo vjerojatno, gotovo će sigurno i biti raspisan.


GLAVNI JE RAZLOG NEZADOVOLJSTVA SLOVENSKE OPORBE to što potpisani arbitražni sporazum Sloveniji ne jamči teritorijalni izlaz na otvoreno more. Predsjednik Republike Slovenije Danilo Türk i premijer Boris Pahor predlažu savjetodavni referendum prije ratifikacije u parlamentu. Uz to, Pahor je sporazumu dao na prosudbu Ustavnom sudu Slovenije. Slovenska javnost je podijeljena. Neuspjeh na referendumu za Pahora znači pad Vlade. U Hrvatskoj je koalicijska vlada čvrsto podržala sporazum, što je veliki uspjeh Jadranke Kosor. Sporazum je podržao i predsjednik Republike Stjepan Mesić te HNS, posebno Vesna Pusić, koja je povukla važan državnički potez. Sporazum su podržali i predsjednički kandidati Andrija Hebrang, Milan Bnadić i Nadan Vidošević. Sporazum očekivano nisu podržali HDSSB, HSP i HSU te Damir Kajin, predsjednički kandidat. Sporazum je odbila i skupina intelektualaca, dio savudrijskih ribara, te Iustitio et pax, komisija Hrvatske biskupske konferencije. SDP je bio “aktivno suzdržan”, a predsjednički kandidat SDP-a Ivo Josipović je protiv sporazuma. Granične sporove u povijesti su države rješavale ratovima. Zadnji je to u Europi pokušao Slobodan Milošević. Čvrsto vjerujem da danas ni u Sloveniji ni u Hrvatskoj ne postoji ni jedna politička skupina ili pojedinac koji bi granični spor između Hrvatske i Slovenije želio riješiti silom.

DRUGA MOGUĆNOST SU BILATERALNI PREGOVORI. Nakon 17 godina pregovora, kao akter i svjedok tih pregovora mogu potvrditi da više nema nikakve šanse da dvije države mogu riješiti problem dogovorom. Hrvatska se ne može odreći državnog teritorija, dogovorom dati Sloveniji teritorijalni izlaz na otvoreno more. Zato je i propao dogovor Račan - Drnovšek, bez obzira na dobre namjere bivšeg premijera Ivice Račana. Treća mogućnost je Međunarodni sud pravde u Haagu ili Međunarodni sud za pravo mora u Hamburgu. O tome su Sanader i Janša 2007. na Bledu postigli dogovor, ali međudržavna komisija nije uspjela postići dogovor o izlasku pred Međunarodni sud, a Slovenija je blokirala hrvatske pregovore s EU. To, naravno, nije bilo niti pošteno, ni u europskom duhu, ali nije bilo protivno Ugovoru iz Nice i funkcioniranju EU. Iako nitko u EU nije podržavao Sloveniju u blokadi, pregovori s Hrvatskom bili su blokirani. Jadranka Kosor je sjajno osjetila priliku i pritisak SAD-a, posebno na Sloveniju. Uz pomoć SAD-a i nekih članica EU, s Pahorom je postigla razuman kompromis, arbitražni sporazum o granici, koji odvaja proces hrvatskih pregovora s EU od sporazuma o granici. Pozitivna je strana arbitražnog sporazuma da se temelji na međunarodnom pravu te da će svi rokovi arbitraže teći od trenutka kad Hrvatska potpiše sporazum o pristupanju EU. Sporazum je onemogućila konstruktivna dvosmislenost engleske riječi “junction”. Hrvatska opravdano tumači tu riječ u duhu međunarodnog prava i iskustvom drugih arbitraža, kao slovenski pristup otvorenom moru, koji može biti i više od neškodljivog, ali ne teritorijalan, a Slovenija kao teritorijalni dodir s otvorenim morem. U modernoj povijesti Hrvatske bilo je barem nekoliko slučajeva kad su političari morali povlačiti državničke poteze, pa čak i kad ih dio javnosti nije razumio ili prihvaćao. To su svakako bili Washingtonski sporazum, odluka o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja, odluka o povratku izbjeglih Srba u Hrvatsku te abolicija pobunjenih Srba koji nisu počinili ratne zločine, a sudjelovali su u oružanoj pobuni. Jadranka Kosor osjetila je povijesni trenutak i povukla je državnički potez. To mora slijediti i Zoran Milanović i zaboraviti stranačke interese. Ako Hrvatska prva ratificira arbitražni sporazum, Slovenija će biti pod velikim pritiskom međunarodne zajednice.

BILO KAKVI MANEVRI SA SPORAZUMOM UNIŠTIT ĆE KREDIBILITET I SLOVENIJE i slovenskih političara koji se budu protivili sporazumu. A ako Slovenija ne ratificira sporazum ili ga poništi referendumom, slovenska vlada koja bi ponovno uvela blokadu hrvatskih pregovora s EU bila bi pod većim pritiskom i EU i SAD-a nego češki predsjednik Václav Klaus prije potpisivanja Lisabonskog sporazuma. Zato vjerujem da će politički lideri i saborski zastupnici razumjeti povijesni trenutak, ratificirati sporazum, široko otvoriti vrata hrvatskom ulasku u EU, ali i pravednom rješenju graničnog spora Hrvatske i Slovenije i na kopnu i na moru. Predsjednik Europske komisije i povjerenik za proširenje itekako će voditi računa da utvrde vjerodostojnu listu arbitara, a Hrvatska može dobrom diplomatskom akcijom na to utjecati i sama predložiti listu arbitara. Svaka je arbitraža stanoviti rizik, a ovaj arbitražni sporazum je razuman i prihvatljiv rizik za Hrvatsku.

Vezane vijesti

Liberalna demokracija i kriza kapitalizma

Liberalna demokracija i kriza kapitalizma

U ljeto prijelomne 1989. godine američki politolog Francis Fukuyama objavio je u časopisu The National Interest tekst "Kraj povijesti". Komentirajući… Više

Komentari

registracija
27/8/09

Lujo1, 12.11.09. 22:26

Stručnjaci: Hrvatska granično pitanje treba iznijeti pred Vijeće sigurnosti UN-a

Šimac je objasnio nakane koje su dovele do izjave Komisije "Justitia et pax" Hrvatske biskupske konferencije, napomenuvši kad se u osnovi ugrožava pravo, prijeti opasnost da bude ugrožen mir. NAPOMENUO JE KAKO JE HRVATSKA JOŠ MJESEC DANA ČLANICA VIJEĆA SIGURNOSTI TE DA BI BILO DOBRO DA ISKORISTI SVOJU POZICIJU TE IZNESE GRANIČNI PROBLEM PRED TO TIJELO.
Kačić, upozorava kako je članak 5. sporazuma o arbitraži koji govori o mjerodavnom datumu apsurdan - da nijednom dokumentu ni postupku poduzetu jednostrano od bilo koje strane nakon 25. lipnja 1991. neće biti pridan pravni značaj. Po tome, kako je objasnio, NA SPOR SE NE BI ODNOSILA NI KONVENCIJA O PRAVU MORA UN IZ 1982., koju su poslije navedena nadnevka dvije strane ratificirale. "ZABRINJAVAJUĆE JE KAKO TO DO SADA NITKO NIJE UOČIO NITI SPOMENUO", smatra Kačić.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika