OPTIMIZAM U STOCKHOLMU Slovenski premijer Borut Pahor, švedski premijer Fredrik Reinfeldt te hrvatska premijerka Jadranka Kosor uoči potpisivanja Arbitražnog sporazuma između Hrvatske i Slovenije, u StockholmuPotpisivanje Arbitražnog sporazuma Hrvatske i Slovenije u Stockholmu izazvalo je puno veću dramu u Sloveniji nego u Hrvatskoj, a već je sada potpuno izvjesno da će se o tom osjetljivom pitanju u Sloveniji provesti ne jedan, već najmanje dva referenduma. Za izlazak na savjetodavni referendum o Arbitražnom sporazumu javno se koncem prošlog tjedna založio i slovenski predsjednik Danilo Türk, a još prije nekoliko tjedana o referendumu o tim pitanjima načelno je pozitivno govorio i premijer Borut Pahor. Izvori upućeni u slovenska politička zbivanja tvrde kako je izuzetno značajno to što su raspravu o referendumu javno potaknuli slovenski premijer i predsjednik države. To s jedne strane znači da je referendume gotovo nemoguće izbjeći. S druge strane, činjenica da su dva čelna čovjeka u državi krenula u javnu raspravu o referendumu otkriva da oni žele imati ključan utjecaj na konačno artikuliranje referendumskog pitanja i raspoloženja javnosti po tom pitanju, što bi u konačnici moglo biti ključno za ishod referenduma.

Za Hrvatsku su ta zbivanja značajna zato što će o ishodu tih referenduma ovisiti dinamika pristupa Hrvatske EU. Ako se na nekom od tih referenduma u Sloveniji tamošnja javnost suprotstavi bilo ratifikaciji Arbitražnog sporazuma, ili kasnije ratifikaciji sporazuma Hrvatske o pristupu EU prije konačnog okončanja graničnog pitanja sa Slovenijom, Hrvatska bi teoretski ponovno na nedefinirani rok mogla ostati u predvorju EU. Izvori upućeni u politička zbivanja u Sloveniji tvrde da je slovenski premijer Borut Pahor jako zainteresiran za to da se Slovenci na referendumu pozitivno izjasne o Arbitražnom sporazumu s Hrvatskom.

Za Pahora je to važno ponajprije zato što bi referendumski poraz njegove politike u tom slučaju bio uvod u njegovo rušenje s vlasti, a puno manje zato što bi se bojao negativnih reakcija međunarodne politike, bilo iz EU, bilo iz SAD. Ako bi Pahor bio suzdržan i pustio opoziciji da vodi javnu kampanju po pitanju referenduma, to bi za njega u političkom smislu bilo puno opasnije, tvrdi jedan Nacionalov izvor iz Slovenije. U Sloveniji izlasci na referendume nisu rijetki, jer tamošnji zakoni raspisivanje referenduma odveć ne kompliciraju. Savjetodavni referendum kakav po pitanju Arbitražnog sporazuma zagovara slovenski predsjednik Danilo Türk za vlast nominalno ima značenje poput nešto šire ankete, ali bi za svaku vlast bilo loše da ga ignorira. Zato će se po pitanju svakog referenduma vezanog uz Arbitražni sporazum dviju zemalja u Sloveniji voditi velike javne rasprave s neizvjesnim završetkom. S druge strane, upućeni politički i diplomatski izvori iz Hrvatske Nacionalu su izjavili da bi bilo kakvo osporavanje Arbitražnog sporazuma moglo Sloveniju suočiti s ozbiljnim političkim pritiscima institucija unutar EU, ali i SAD, koje su imale značajnu ulogu u formiranju sadržaja Arbitražnog sporazuma i pritiscima da ih obje strane prihvate.

Ako bi Hrvatska na koncu ostala bez članstva u EU zbog Slovenije, tada bi se Hrvatsku smatralo ponajprije žrtvom megalomanskih slovenskih zahtjeva. S druge strane, u Sloveniji se ne opterećuju pričama o pritiscima, navodeći da je Slovenija dio EU, te da Slovenija i EU po tom pitanju nisu dva već jedan subjekt. Sve opisane polemike, kao i izvjesni izlasci na referendume po tom pitanju navode na zaključak da u Sloveniji postoje podjele još dublje nego u Hrvatskoj. Ivo Vajgl, bivši slovenski ministar vanjskih poslova, a sada zastupnik u Europarlamentu, za Nacional je ovako komentirao potpisivanje Arbitražnog sporazuma: ”Mislim da je vrlo dobro da su Slovenija i Hrvatska došle to točke da se mogu početi sporazumijevati. Kao ni većina sličnih sporazuma, ni ovaj nije perfektan. Obje strane s potpisanom verzijom imaju problema, što se također moglo očekivati kada se takvi sporazumi potpisuju. Moj je osobni stav uvijek bio da granično pitanje treba rješavati uz maksimalni angažman i maksimalnu dobru volju, te da bi bilo najbolje da se granično pitanje riješi prije nego što Hrvatska uđe u EU. Time bi se otklonile opasnosti od referenduma u posljednjem trenutku, koji bi dugoročno mogao imati vrlo loše posljedice za odnose dvaju naroda. Moj je stav uvijek bio da Slovenija ne bi trebala biti država koja bi na bilo koji način sprječavala ulazak Hrvatske u EU, jednom kada Hrvatska dođe do te razine. Može se pojaviti referendum o sporazumu o arbitraži, te onaj koji je najštetniji, a to bi bio referendum o ratifikaciji pristupnog sporazuma Hrvatske s EU. To bi bila upravo ona točka koja se ne bi smjela dogoditi, a to je da negativni ishod tog referenduma spriječi ulazak Hrvatske u EU. Ne mogu isključiti mogućnost da će se i takav scenarij dogoditi, ali sam uvijek bio za to da ga se pokuša izbjeći.”ZMAGO JELINČIČ, šef Slovenske nacionalne stranke, potpisivanje Arbitražnog sporazuma smatra 'nacionalnom izdajom', ali zasad nema potporu većine

Svjetlan Berković, hrvatski ambasador u Sloveniji, izjavio je za Nacional da je javnost u Sloveniji podijeljena, te da se stavovi razlikuju ovisno o tomu izražavaju ih oporbeni, ili vladajući političari. ”Neki podržavaju Pahora, a neki potpisivanje sporazuma karakteriziraju nacionalnom izdajom, poput Zmage Jelinčiča. Vladajuće koalicijske stranke podržavaju premijera Pahora, čija vlada namjerava prihvatiti Zakon o arbitražnom sporazumu i poslati ga u parlament na ratifikaciju i na procjenu ustavnosti Ustavnom sudu. Oporba je s druge strane već najavila da je skupila dovoljno potpisa za provedbu referenduma, što se moglo i očekivati. Zanimljivo je da je podijeljena i stručna i izvanparlamentarna javnost. Sada je na slovenskoj vladi da osigura javnu podršku, a mislim da postoje dobre šanse da se to dogodi. Moj je dojam da među slovenskim građanima više nema onakvog naboja prema rješavanju graničnog sporazuma. Moguće je da se slovenska javnost već malo i zasitila s tim problemom. Prevladava stav da je dobro što se dogovor postigao da se to pitanje konačno riješi i da je bitno to što smo u Hrvatskoj ove godine imali mnogo slovenskih turista, te da nije zabilježen gotovo ni jedan incident.” Ivo Vajgl tvrdi da mu je teško govoriti o tome kako je slovenska javnost reagirala na potpisivanje tog sporazuma, jer po njemu uvijek treba gledati tko i što govori.

”Burno reagiraju oni koji nikada nisu učinili ništa konstruktivno kako bi se taj problem riješio. Sebe ne ubrajam u tu kategoriju. Mislim da su dva premijera pokazala visoki stupanj osobne hrabrosti i spremnosti na rizik, ali mogli su nešto bolje pripremiti i javnost i one za koje se znalo da će biti kritični prema tom činu”, kaže Ivo Vajgl. Slične teze o podjelama u Sloveniji za Nacional je iznijela i Ilinka Todorovska, novinarka slovenskog lista Finance. Ona tvrdi da podjele nisu samo političke, već da se stvorila i neprincipijelna koalicija protivnika tog sporazuma, što podsjeća i na situaciju u Hrvatskoj. ”Protivnici sporazuma u Sloveniji također se mogu pronaći i na ljevici i na rigidnoj desnici, kao i u nekim intelektualnim krugovima. Protivnike sporazuma u Sloveniji smetaju iste one stvari koje smetaju i protivnike sporazuma u Hrvatskoj, ali se problematične točke reflektiraju zrcalno obratno. I za jednu i za drugu stranu protivnika sporazuma sporna je točka 3B. Dok se u Hrvatskoj u krugovima protivnika sporazuma smatra da ta točka omogućava Sloveniji izravan doticaj s otvorenim morem, među slovenskim protivnicima sporazuma govori se da je ta točka ona koja to pravo Sloveniji oduzima. Osim toga, Pahoru se najviše zamjera što je potpisao sporazum s promijenjenim vremenskim rokom. Prije se spominjalo da arbitraža treba početi s radom puno prije ulaska Hrvatske u EU, te da taj problem treba biti riješen prije tog trenutka.

Sada se to potpuno odvojilo od trenutka ulaska Hrvatske u EU, a arbitražni sud krenut će s radom tek kada Hrvatska potpiše sporazum o pristupanju EU. Taj argument koji se s političkom namjerom dosad koristio u Sloveniji, sada je potpuno otpao. To su dvije temeljne zamjerke slovenskih protivnika sporazuma. Na koncu, navodi se da je ishod arbitražnog spora previše riskantan”, izjavila je Ilinka Todorovska. Todorovska tvrdi da se u Sloveniji smatra da je Pahor odigrao lošu političku igru, da je imao neke asove u rukavu koje je olako potrošio, da je olako odustao od blokade, te da je pristao na prerizične formulacije u sporazumu. ”Osobno mislim da će na koncu arbitraža doći do rješenja koje će biti izuzetno blizu onomu što su prije osam godina dogovorili Račan i Drnovšek. Meni je žao što sporazum nije bio ranije potpisan. Ako se to dogodi onda bi se svi protivnici sporazuma trebali zapitati kakvi bi bili odnosi dviju zemalja da se sporazum tada potpisao. Gospodarska suradnja bila bi puno kvalitetnija, Slovenija bi imala bolji rejting unutar EU, a Hrvatska bi već bila na pragu ulaska u EU. Na koncu, izostala bi i napetost koja je na nekim razinama posljednjih osam godina postojala između dvaju naroda, te bismo svi bili puno opušteniji”, izjavila je Todorovska.

SVJETLAN BERKOVIĆ (na desnoj slici lijevo), hrvatski ambasador u Sloveniji, izjavio je kako je slovenska javnost podijeljena u vezi sporazuma (na slici sa Samuelom Žbogarom, slovenskim ministrom vanjskih poslova)Više sugovornika Nacionala složilo se da će se idućih dana u Sloveniji dogoditi sljedeći scenarij: premijer Pahor prvo će dati Arbitražni sporazum na procjenu Ustavnom sudu. Ako se zaključi da nije protuustavan, sporazum će ići na ratifikaciju u parlament. Ako se u parlamentu sporazum ratificira, doći će do najmanje jednog referenduma, a vrlo vjerojatno više njih, s različitim pitanjima na temu da li se građani slažu s tim sporazumom, ili ne. Osim toga, spominju se i moguće interpelacije ministra vanjskih poslova, interpelacija premijera i slično. To znači da će se o toj temi u Sloveniji još dugo raspravljati i to čak i ako se pitanje granice ostavi potpuno po strani. Dakle, ni početak rada arbitara još uvijek nije jamstvo konačnog rješenja hrvatskog pristupa EU. Sve to sugerira da je hrvatska premijerka Jadranka Kosor u ovom trenutku, u obostrano kompromisnoj situaciji, na dnevnopolitičkoj razini postigla više od svog slovenskog kolege. To joj donekle pojačava poziciju na međunarodnom planu, što ne znači da je za nju situacija komforna. Na to ukazuje još jedan detalj. Izuzmu li se svi veliki izazovi koji se pred hrvatskom premijerkom nalaze na unutarnjepolitičkom planu, ne treba podcijeniti ni kritike iz međunarodne politike. Indikativno je da su ih prošli tjedan unutar Europskog parlamenta posebno oštro intonirali upravo slovenski predstavnici u toj instituciji Jelko Kacin i Ivo Vajgl.

Oni su iznijeli negativne primjedbe na pozitivne naglaske iz nacrta izvještaja o Hrvatskoj, koji je Europskom parlamentu predstavio izvjestitelj za Hrvatsku Hannes Swoboda. Slovenski zastupnici izjavili su da bi rješenje pitanja sukcesije trebalo biti uvjet Hrvatske za članstvo u EU. Bili su i protiv toga da se, kada je Hrvatska u pitanju, bilo gdje spominje datum potpisivanja ugovora o pristupanju, za koji postoji rašireno uvjerenje da će biti 2010. Vajgl je napomenuo da povratak srpskih izbjeglica ne teče idilično, da se Branimiru Glavašu, osuđenom ratnom zločincu dopustio bijeg u susjednu zemlju i da ostane član Sabora, da Hrvatska svojim izbornim sustavom duboko zadire u unutarnju politiku BiH, te da je nedopustivo i vrijedno svake osude da se Crkva miješa u političke odluke, pa tako i u onu oko donošenja Arbitražnog sporazuma. Slovenskim zastupnicima žestoko su uzvratili neki drugi zastupnici u Europarlamentu i ukazali neprimjerenost takvih kritika. Doris Pack je zamolila slovenske kolege da ne budu veći katolici od pape. ”Vi ste još 1998. dobili datum primanja - 2004. godinu i to bez ikakvih uvjeta i bili ste te godine primljeni, a mi smo to podržali. Vi, kao bivša jugoslavenska republika, ne možete odjednom uvesti sukcesiju kod Hrvatske”, izjavila je Doris Pack. Ta polemika s jedne strane pokazuje u kojem bi se pravcu mogle kretati reakcije EU ako Slovenija nastavi stvarati pritiske na Hrvatsku, a s druge strane navodi na zaključak da će u diplomatskim odnosima između Hrvatske i Slovenije još dugo prevladavati zategnuta komunikacija.