JIRÍ MENZEL NA SCENI KOMEDIJE Oskarovac Jirí Menzel, dobitnik Medalje grada Zagreba, na sceni kazališta Komedija gdje je režirao Havelovu dramu 'Odlazak' o odlasku državnika s vlastiKad se Zagrebom pronio glas da oskarovac Jirí Menzel (71), jedan od najpoznatijih čeških filmskih i kazališnih redatelja, te autor dvaju dokumentaraca o Hrvatskoj, u kazalištu Komedija postavlja zadnji tekst bivšeg češkog predsjednika i proslavljenog pisca Václava Havela “Odlazak”, mnogi su s velikim zanimanjem počeli iščekivati premijernu izvedbu.

Naime, tu ironičnu priču o odlasku ostarjelog državnika s vlasti Havel je napisao nakon 18-godišnje spisateljske pauze, a čim je objavljena prije dvije godina proglašena je literarnom senzacijom. Praizvedena je u svibnju prošle godine u praškom kazalištu Archa , a češki kritičari u njoj su prepoznali Havelovu osobnu priču zaključivši da je bivši antikomunistički disident iskoristio dramu da ismije Václava Klausa, svog političkog rivala i nasljednika na predsjedničkoj funkciji.

Ta satira je za samo godinu dana doživjela izvedbe u čak 35 kazališta širom svijeta, između ostaloga i u londonskom Orange Tree Theatreu, i svuda je nailazila na dobar prijem, iako su neki tvrdili da se zapravo ne zna da li publika hrli u kazalište zbog Havelove karizme ili kvalitetnog teksta. Menzel je do sada režirao dva Havelova teksta – “Audijenciju" i “Prosjačku operu” što su po mnogima najbolje inscenacije Havelovih drama. U zagrebačkoj predstavi, premijerno izvedenoj u ponedjeljak u kazalištu Komedija, Menzel je ponudio svoje tumačenje: u zahtjevni Havelov tekst uspio je ugraditi i svoj humor i komunikativnost, a glavni lik državnog kancelara doktora Vilima Riegera, kojeg igra Damir Lončar, prikazao je kao čovjeka od krvi i mesa s manama i vrlinama, a ne kao moralnu vertikalu društvu što je potencirao Havel.

NACIONAL: Kako je došlo do toga da u Komediji režirate najnoviji tekst Václava Havela “Odlazak” i što vas je najviše privuklo u toj priči?

- Kazalište Komedija mi je ponudilo da režiram taj Havelov tekst, a kako sam ranije tri puta surađivao s tim teatrom, rado sam prihvatio poziv. U prethodnim predstavama “Nemoćnik u pameti”, “Buba u uhu” i “Budala za večeru” sa svima sam lijepo surađivao, a osobito s glumcima. I na ovoj predstavi suradnja s glumcima je odlična, a Damir Lončar koji glumi glavni lik – političara Vilima Riegera, puno mi pomaže objašnjavajući glumcima neke finese, a kolege ga jako poštuju. Što se tiče Havelova teksta “Odlazak”, riječ je o vrlo zahtjevnom komadu, koji je teško postaviti na scenu. Tekst je meditativan i višeslojan, no ja sam ga pokušao postaviti tako da bude komunikativan i pristupačan gledateljima Komedije.

NACIONAL: Riječ je o tekstu u kojem se političar Vilim Rieger, oprašta od političke scene i tako gubi sve dotadašnje privilegije, a na njegovo mjesto dolazi novi, koji simbolizira novo doba – kapitalizam i konzumerizam. Češki kritičari su u liku Riegera prepoznali Havela tumačeći dramu kao Havelovu priču o svom odlasku iz politike. Je li to točno?

- Ne, drama “Odlazak” ne govori o Havelovu odlasku iz politike, iako se to moglo zaključiti na temelju praizvedbe u kazalištu Archa u Pragu. Kako je taj tekst napisao Havel, bivši političar i državnik, mnogi su zaključili da je opisao svoj vlastiti slučaj. Međutim, Havel u tom tekstu općenito govori o univerzalnim odlascima iz političkog miljea ili javnog života te komentira izmijenjenu situaciju u kojoj su se iznenada našli, dakle, situaciju promatra odozgo. Primjerice, predstava u Českim Budejovicama, koju sam vidio, sasvim je drukčija i uopće ne aludira na Havelov život. Uostalom, Havel je to i sam kasnije demantirao rekavši da je tekst počeo pisati još prije nego što je ušao u politiku.

NACIONAL: Već godinama poznajete Václava Havela. Kako ga pamtite i jeste li se konzultirali s njim prije dolaska u Zagreb u vezi njegova komada u Komediji?

- Na žalost, Havel nije mogao doći na premijeru jer je zauzet oko pripremanja 20. obljetnice Baršunaste revolucije u Češkoj i pada Berlinskog zida u Njemačkoj pa ima puno obveza u Pragu. Havel i ja živimo u istom gradu, ista smo generacija, povremeno smo se susretali u Pragu i mislim da imamo lijep odnos, ali nismo bliski prijatelji i ne bih želio zlouporabljati njegovo prijateljstvo. Prije mog dolaska u Zagreb susreli smo se nekoliko puta i razgovarali smo o ovom kazališnom tekstu. Objašnjavao sam mu da je u tom tekstu, u kojem ima nekih detalja specifičnih za češku situaciju, potrebno napraviti neke intervencije kako bi “Odlazak” bio razumljiviji hrvatskoj publici. Havel nije pristao ni na kakve izmjene teksta, ali mi je dopustio autorsko tumačenje njegove drame, a zatim sam tekst malo skratio.

NACIONAL: Znate li kako Havel danas kotira u češkom društvu? Doživljavaju li ga Česi i dalje kao značajnu političku figuru, čak uzor, koji je zaslužan za osvajanje novih sloboda u Češkoj?

- Ljudi ga jako cijene, ali mu i zavide. Naime, Česi uspješne ljude smatraju neprijateljima, a Havel je poznat i uspješan u cijelome svijetu. Ljudi više nisu toliko svjesni njegovih zasluga u Baršunastoj revoluciji jer je od tada prošlo 20 godina. Većinu ljudi više ne zanimaju ti događaji - pad Berlinskog zida i komunizma, to je za njih daleka prošlost. Mislim da je to u redu. Ni mene nije zanimalo što se događalo za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije.PREDSJEDNIK ŽIRIJA PULSKOG FESTIVALA Na 50. filmskom festivalu u Puli 2003. godine predsjednik žirija Jirí Menzel na crvenom se tepihu pojavio bos

NACIONAL: Havel se u tekstu dotiče i novog načina života u tranzicijskim uvjetima u Češkoj govoreći o nestajanju kulture, nicanju velikih trgovačkih centara, korupciji, nepotizmu. Što se danas događa s kulturom u Češkoj? Jesu li se javili neki novi trendovi u literaturi ili teatru?

- Kultura se kapitalizira. Kultura je danas ovisna o novcu, ima je sve manje i kvaliteta joj je sve niža, no mislim da je to opći trend u svijetu. Očekivalo se da će knjige o životu u komunističkom režimu izlaziti u velikim nakladama kao što se dogodilo u Njemačkoj, međutim, to se nije dogodilo. Naprotiv! Česima su postale znimljivije neke druge stvari kao što su sapunice “Dallas” i film “Emmanuelle”. Disidentska književnost bila je ranije zanimljiva zato što je bila zabranjena. Sad više nije zabranjena i prestala je biti atraktivna. Česi su shvatili da se može jako dobro zaraditi na ljudskoj gluposti: što je neki kulturni proizvod gluplji, to se bolje prodaje.

NACIONAL: Kako se vi snalazite u takvoj situaciji?

- Mene se to ne tiče. No ispričat ću vam jednu anegdotu, koju sam doživio početkom devedesetih u Pragu. Bila je premijera mog filma “Ševa na koncu”, koji je 20 godina bio u bunkeru. Prije ulaska u kino zaustavili su me novinari sa češke televizije i upitali me što mislim o cenzuri, te da li postoji u Češkoj i nakon pada komunističkog režima. Sjetio sam se svojih posjeta Parizu kada sam bio šokiran vidjevši kakav se šund prodaje u pariškim knjižarama i gleda u kinima. Odgovorio sam im da je cenzura u komunizmu imala i svoje pozitivne strane, a nakon toga su me u novinama svi napali etiketirajući me nazadnjakom, koji zagovara cenzuru. Sada nakon 20 godina shvatili su o čemu sam tada govorio.

NACIONAL: Iako ste jednom istaknuli da ste apolitični, u svojim filmovima komentirate političku situaciju kroz priče o ljudskim sudbinama.

- Ja sam samo građanin, a to vjerojatno radim nehotice.

NACIONAL: Nedavno ste završili snimanje dva dokumentarca o Hrvatskoj u koju dolazite već punih 30 godina. Na čemu je bio naglasak u tim filmovima i kada će se emitirati?

- Filmovi su upravo u montaži i nadam se da ćemo ih do kraja godine završiti. U prvom govorim o odnosima Čeha i Hrvata u hrvatskom turizmu budući da su Česi potkraj 19. i početkom 20. stoljeća osnovali nekoliko ljetovališta na Jadranu i od tada su bili vjerni gosti u Hrvatskoj. U drugom se bavim samo Dubrovnikom u kojem sam još prije 30-ak godina režirao Shakespeareovog “Hamleta”, svoju prvu predstavu u Hrvatskoj. U tom filmu prikazujem svoje viđenje Dubrovnika kroz moje posjete tom gradu i rad na Dubrovačkim ljetnim igrama. Kada su na Igrama "moji" glumci iz Komedije igrali "Nemoćnika..." u publici je sjedio i Havel. I toga se sjećam u dokumentarcu na kojem su surađivali koscenaristica Dagmar Ruljančić i ekipa Hrvatske televizije čiji je urednik Miro Branković imao hrabrosti i ponudio mi da snimim svoje prve profesionalne dokumentarce.

NACIONAL: Da li vam je snimanje tih dokumentaraca pružilo veću slobodu od rada na igranim filmovima?

- Da, snimajući te dokumentarce u Hrvatskoj osjećao sam se pomalo bespomoćno jer sam zapravo učio kako snimati dokumentarac. Naime, prve i jedine dokumentarne filmiće snimio sam kao studentske vježbe na Filmskoj akademiji, no moji su ih profesori ocijenili lošim ocjenama. Budući da često gledam različite televizijske postaje prateći raznovrsne serije te igrane i dokumentarne filmove, čini mi se da je dokumentarni žanr daleko iznad igranog i da ima mnogo zanimljivije priče nego što imaju igrani filmovi i serije. Jako cijenim žanr dokumentarnih filmova.ČEŠKI REDATELJ I NJEGOVI HRVATSKI GLUMCI Ansambl kazališta Komedija koji predvodi Damir Lončar u ulozi ostarjelog političara Riegera, dok njegova protivnika igra Igor Mešin, a nastupaju i Sanja Marin, Vanda Winter i Jasna Bilušić

NACIONAL: Poznati ste kao duhovit čovjek, a humor unosite i u svoje filmove. Je li humor specifičan za češki narod?

- Da, humor je češka tradicija. Česi se ne znaju boriti niti tući, pa taj manjak nadoknađuju humorom. Ja sam humor naslijedio od svojih roditelja, koji su oboje bili vrlo duhoviti, ali na različit način. Naime, majku je uzrujavalo ono čemu se otac smijao, a otac nije shvaćao majčin smisao za humor. Imao sam sreću što sam ima takve roditelje.

NACIONAL: Planirate li što novo?

- Ne znam, veselim se dolasku kući. Prvo ću otići u Budimpeštu gdje držim radionice glume, a zatim ću razmisliti o ponudi hrvatskog Ministarstva turizma i Hrvatske turističke zajednice da snimim seriju kratkih, propagandnih spotova o hrvatskom turizmu.