Janusz Bugajski spada u najuži krug američkih stručnjaka za postkomunističke države, a time i Hrvatsku. ProfesionalHrvatska iz washingtonske perspektive izgleda kao regionalni lider - kaže Janusz Bugajskino je angažiran u Centru za međunarodne i strateške studije u Washingtonu, u kojem je direktor Programa nove europske demokracije, a predsjeda i Programu južne i srednje Europe u Institutu za vanjsku politiku pri Ministarstvu za vanjsku politiku SAD-a. Povremeno piše u Financial Timesu i Wall Street Journalu, a posljednjih je godina objavio nekoliko knjiga o širenju utjecaja Rusije. Još prije desetak godina Bugajski je bio kolumnist Nacionala i tada je u svojim tekstovima pisao o američkoj politici s posebnim osvrtom na područje jugoistoka Europe.

Proteklog je tjedna posjetio Kosovo, gdje se održavaju prvi izbori nakon proglašenja neovisnosti, a zatim je proveo tri dana u Hrvatskoj, gdje se susreo s nizom vodećih političara. Mnoge je iznenadila njegova podrška predsjedničkom kandidatu Nadanu Vidoševiću, ali u razgovoru Janusz Bugajski objašnjava da je uvjeren kako je Vidošević kandidat s najvećim kredibilitetom.

NACIONAL: Kako biste opisali stanje u jugoistočnoj Europi?
- Postoji svojevrsna podjela ravnoteže. Polovica bivše Jugoslavije, a tu mislim na Sloveniju i Hrvatsku, već je u NATO-u i EU, odnosno pred ulaskom u EU, dok se ostale države, unatoč određenom napretku, i dalje susreću s nizom problema. Sasvim očito postoji niz otvorenih pitanja, a to se vidjelo u sadašnjoj ekonomskoj krizi koja je otvorila i političke probleme, poput opasnog razvoja situacije u Bosni i Hercegovini, jačanja ekstremističkih snaga koje potiču separatizam, čak i zaustavljanja ulaska nekih država u EU i NATO. U ovoj regiji nedvojbeno preostaje još mnogo posla.

NACIONAL: Što je s Hrvatskom?
- Iz washingtonske perspektive Hrvatska izgleda kao regionalni lider, a dokaz za to su članstvo u NATO-u i skori ulazak u Europsku uniju. S druge strane, čini se da pojedina unutarnjopolitička pitanja mogu diskvalificirati pokušaje da Hrvatska uđe u Europsku uniju. Najveći je problem korupcija i nedostatak političke volje da se sredi ovo pitanje, i to čak i na razini Vlade. Treba znati kako razina korupcije diskvalificira Hrvatsku pred EU, koja ionako ima velik problem s Bugarskom i Rumunjskom. Posebno se to odnosi na Bugarsku, u kojoj je pronevjeren golem novac iz europskih fondova, i zato sada Hrvatsku gledaju pod povećalom. Dodatni problem je to što izgleda da se Vlada i politički krugovi ne namjeravaju pretjerano boriti protiv korupcije.

NACIONAL: Vjerojatno znate da mnogi u Hrvatskoj smatraju kako postoje i politički pritisci iz nekih članica EU koje su tradicionalno, čak i povijesno nesklone Hrvatskoj?
JANUSZ BUGAJSKI s Nadanom Vidoševićem za čiji gospodarski program ima samo riječi hvale- Poznata su mi takva stajališta, ali doista ne mislim da je Britanija protiv ulaska Hrvatske u EU. Riječ je o pragmatizmu, Britanci zagovaraju proširenje Europske unije jer tako slabe europske institucije, a London sigurno ne želi vidjeti snažnu EU. Dosta zemalja je skeptično prema proširenju, ali ponajprije zbog tzv. apsorpcijskih potencijala EU, a ne zato što su protiv Hrvatske. Jedina država-problem je Turska, koja bi sa svojih 70 milijuna stanovnika izazvala velike promjene unutar europskih institucija, a tu su i pitanja ljudskih prava, velikog broja turskih radnika koji bi otišli u EU, kao i kulturološki problemi koji bi mogli nastati primanjem tako velike muslimanske države.

Najprihvatljiviji program

NACIONAL: Prilično iznenađenje u hrvatskoj javnosti izazvala je vaša podrška predsjedničkom kandidatu Nadanu Vidoševiću. Zbog čega ste to učinili?
- Vidio sam programe svih važnijih predsjedničkih kandidata i Nadanov mi je izgledao najprihvatljiviji. Susreli smo se i uživao sam u razgovoru. Vidošević ima najvjerodostojniji ekonomski program, ali i općenito program koji se odnosi na Hrvatsku u budućnosti. Za razliku od nekih zemalja srednje Europe, u kojima su predsjednici prilično nevažni, u Hrvatskoj predsjednik ima značajnu ulogu u vanjskoj politici, ali i gospodarstvu. Vidošević ima iskustvo, ekonomske ideje i planove razvoja Hrvatske kao regionalnog lidera, a sviđa mi se i to što u političkom smislu nije okrenut prošlosti nego gleda u budućnost.

NACIONAL: Znate li da je protiv Vidoševića bilo dosta optužbi za korupciju i sumnjivo stjecanje imovine?
- Znam da se mnogo govori o korupciji, a pretpostavljam da Nadana napadaju i zato što je nezavisni kandidat. U Washingtonu nisam čuo ništa loše o njemu, upravo suprotno, ocjenjuju ga kao kvalitetnog hrvatskog političara. Razumije se da u najvišim američkim političkim krugovima prevladavaju teme kao što su Afganistan, Irak ili Rusija, ali među ljudima koji se svakodnevno bave Europom i Balkanom postoji neupitan interes za Hrvatsku. Hrvatska je važna za regiju i bude li uspješna u euroatlantskim integracijama, to će biti pozitivan signal, posebno za Bosnu i Hercegovinu. Washington nema svog predsjedničkog favorita na predstojećim izborima u Hrvatskoj, ali i SAD i EU voljeli bi da to postane netko tko je ozbiljan i spreman surađivati s vladom u borbi protiv korupcije, jačanju gospodarstva i euroatlantskim integracijama.

NACIONAL: Koliko se SAD angažirao u rješavanju graničnog spora između Slovenije i Hrvatske?
- Nedvojbeno je određenu ulogu odigrala i Amerika. SAD je imao interes da Slovenija prekine blokadu Hrvatske što brže. Već sam govorio o važnosti stabiliziranja regije, pri čemu je najvažniji status Bosne i Hercegovine. Na neki način moguće je povući paralelu između Balkana i Afganistana. U oba ta slučaja SAD se ne može povući jer još uvijek misija nije obavljena do kraja. Osim toga, ne zaboravite da je sadašnji potpredsjednik SAD-a Joe Biden u vrijeme Clintonove vladavine bio zadužen za Balkan i on je danas jako zainteresiran da se ovdašnje prilike konačno stabiliziraju.

NACIONAL: Koja se razina američke politike angažirala oko deblokade?
- Rekao bih ovako: nije to bila najviša razina, ali nije ni daleko od toga.

NACIONAL: Posljednjih godina često ste pisali o Vladimiru Putinu i Rusiji. Je li Rusija opasnost za europske države?
- Rusija je angažirana u onome što nazivam pragmatični reimperijalizam. Rusi iskorištavaju sve potencijale koji su im na raspolaganju kako bi vratili utjecaj na područjima koja su nekoć, u doba SSSR-a, bila pod njihovom kontrolom. Njihovi poslovni krugovi čvrsto su povezani s državom, dovoljno je vidjeti kako ruske naftne komapanije rade u korist nacionalnih strateških interesa. Rusija je opasnost za svoje blisko susjedstvo - baltičke države, Poljsku, Gruziju i Ukrajinu - jer tu Rusi pokušavaju obnoviti svoju imperijalnu poziciju.

NACIONAL: Zahvaljujući naftnoj industriji Rusija ima sve veću ulogu i na Balkanu?
- Istočna Europa je oduvijek ruska interesna zona. Zahvaljujući energetsko-političkim vezama Rusi pokušavaju vratiti utjecaj i u jugoistočnoj Europi, da tu smanje utjecaj Amerike i NATO-a. Srbija je u posebno zanimljivom položaju jer i velik dio tamošnje javnosti i vlada smatraju da mogu biti na obje strane, kao svojevrsni most između NATO-a i slavensko-pravoslavno-ruske zajednice. No to više nije moguće jer Srbija više nije neophodna Zapadu, ali potrebna je Rusiji u infiltraciji prema zapadnoj Europi. Rusi žele maksimalno iskoristiti Bugarsku i Srbiju kao tranzitne zemlje kroz koje prolaze naftovodi i plinovodi, kojima mogu ucjenjivati države srednje Europe i Mediterana. Oni energiju ne koriste za opskrbu nego za ucjenu.

Nekoliko dobrih poteza

NACIONAL: Spomenuli ste ruski pragmatični reimperijalizam. Ne poduzima li nešto slično i Amerika?
Američki potpredsjednik Joe Biden bio je za vrijeme Clintona zadužen za Balkan- Bushova doktrina sadržavala je nekoliko komponenata, od kojih je jedna i pozitivno uvođenje demokracije u neke zemlje. Naravno da to nije moguće ako društva još nisu spremna za demokratizaciju, kao što je slučaj s Irakom. Ali svakako postoji velika razlika između američke i ruske vanjske politike. SAD provodi nešto što možemo nazvati liberalni ili demokratski imperijalizam. Rusija ne širi demokraciju, naprotiv, njima odgovaraju korumpirani i nedemokratski režimi i u tome se bitno razlikuje od Amerike. Osim toga, pod Barackom Obamom i SAD mijenja raniju unilateralnu politiku i priklanja se multilaterizmu. Obamina administracija je shvatila da Amerika nije u stanju biti posvuda angažirana, a zanimljivo je da je u zamjenu za sigurnost spremna odgoditi demokratizaciju u zemljama kao što su Iran, Sjeverna Koreja ili Afganistan.

NACIONAL: Kako ocjenjujete prvu godinu predsjednika Obame?
- Mslim da je još prerano za konačne ocjene, ali vidi se da je povukao nekoliko dobrih poteza i možemo reći da je uspješan, iako ne onoliko koliko bi on to želio. Sasvim sigurno još ne zaslužuje Nobelovu nagradu za mir. Obama se u isto vrijeme pokušava baviti s previše domaćih i stranih pitanja, a čini mi se da se fokusirao na zdravstvenu reformu i zato nije fokusiran na vanjsku politiku. Kad bi više vremena posvetio međunarodnim temama, mogao bi kvalitetnije rješavati palestinsko-izraelski spor, usporiti iranski nuklearni program, a na dulje staze i utjecati na Sjevernu Koreju.