ZAGREBAČKI POKRET OTPORA Zvonko Lepetić i Ljubo Zečević u epizodi 'Crna kožna torba' serije 'Nepokoreni grad' koju je režirao Eduard Galić 1981., a govori o komunističkim ilegalcima u Zagrebu za vrijeme NDHIako su u sklopu Ciklusa antifašističkog filma na televiziji prikazana samo dva filma - "Sutjeska" Stipe Delića i "Most" Hajrudina Krvavca, na web portalima i u nekim drugim medijima razvila se diskusija o smislenosti naziva tog ciklusa te o ideološkim zabranama - zašto ciklus nije nazvan Ciklus partizanskog filma te zašto nisu prikazani "Nepokoreni grad" o komunistima ilegalcima ili "Bombaški proces" o suđenju Josipu Brozu Titu 1928. koji su na HTV-u u bunkeru od osamostaljenja Hrvatske.

Serija "Nepokoreni grad" snimljena je 1981., imala je 13 epizoda, a režirali su je razni redatelji, od Eduarda Galića i Vanče Kljakovića do Zorana Tadića. Scenarije su pisali Milan Šećerović, Milivoj Matošec, Pavao Pavličić, Hrvoje Hitrec i drugi, glazbu je skladao Alfi Kabiljo, a glumili su neki od tada najvećih glumaca bivše zemlje, od Mustafe Nadarevića i Jelisavete Sablić do Vanje Dracha, Ene Begović i Mire Furlan. Iako je imala iznimnu gledanost, zamjerala joj se "partijska indoktriniranost te okrutnost, pa se spominjao i novi termin - partizanski horor". Seriju su uspoređivali s tada vrlo popularnom beogradskom serijom "Otpisani", koja je snimana kao dinamični spektakl, dok se u "Nepokorenenom gradu" inzistiralo na istinitim događajima, a obrađivane su teme poput porasta pristaša ustaškog pokreta, život logoraša u Kerestincu, strijeljanje poznatog novinara Otokara Keršovanija, te prelazak Ivana Gorana Kovačića i drugova u partizane.

Eduard Galić režirao je pet epizoda i nekima je bio jako zadovoljan, a drugima nije. Kad bi HTV odlučio ponovo emitirati seriju, prvo bi trebalo napraviti kritički izbor, a tek onda reprizirati seriju, "jer se ne radi uvijek o ideološkoj zabrani nego ponekad i o stvarima estetske naravi". Po njegovu mišljenju najveća vrijednost serije je u tome što se temeljila na istinitim događajima, koje su im ispričali svjedoci, te što je pokazala da je u Zagrebu postojala borba između dobrih i loših Hrvata, što je u to vrijeme bilo dosta revolucionarno.

"Kad smo snimali seriju, željeli smo pokazati da su neki zagrebački dečki odabrali stranu nacističke Njemačke, a drugi stranu ilegalnog pokreta", kaže Galić. "To je u to doba bio naš unutrašnji obračun - trebalo je pokazati da je među Hrvatima bilo onih koji su bili na 'dobroj', ali i onih koji su bili na 'pogrešnoj' strani. No tko zna kakve bismo odgovore dobili da smo razgovarali s drugim svjedocima, koji su tada bili na toj 'krivoj' strani, i kako bi to utjecalo na sadržaj serije. Ovako su možda neke stvari bile previše obojene tadašnjom službenom ideologijom i jednostrano prikazane.

Danas se zna mnogo više o tom vremenu, pa kad bih sada snimao tu seriju, svakako bih razgovarao i s izvorima s druge strane, što bi mi omogućilo kritičniji odnos pa bih situaciju prikazao objektivnije i slojevitije, a likove kompleksnije. Serija je pokazala da u Zagrebu nisu svi Hrvati bili ustaše nego da je postojao živ i vrlo aktivan ilegalni pokret otpora, te da je udio Hrvata u borbi protiv okupatora bio veći nego što se do tada mislilo. To je kasnije i potvrdio Institut za historiju radničkog pokreta otkrivši da su od 1943. godine Hrvati činili čak 50 posto partizanskih odreda."

Galić kaže da je serija "Nepokoreni grad" važna i za razgraničavanje istine od laži. Srpska propaganda je lansirala lažne tvrdnje kako su svi Hrvati ustaše i kvislinzi, no njihovi svjedoci ispričali su da je ilegalni pokret otpora počeo u Zagrebu još u ljetnim mjesecima 1941., prije nego u ostalim gradovima bivše zemlje, te da je bio jači nego u Beogradu. Skladatelj Alfi Kabiljo uvjeren je da će HRT ponovo prikazati tu seriju jer se njome može ponositi. "Ako HRT ne bi prikazao tu seriju, uvrijedio bi sve one koji su stradali u borbi protiv fašizma i ustaškog terora od 1941. do 1945.", kaže Kabiljo. "Tako bi svi koji su se rodili poslije II. svjetskog rata saznali nešto više o tom groznom razdoblju kad su ljudi preko noći nestajali i odlazili na drugi svijet. Bolje bi upoznali povijest, koja je tada bila vrlo mračna, a danas se želi zataškati, te o ilegalnom pokretu u Zagrebu, koji je bio vješto organiziran, dobrim dijelom i od vrhunskih intelektualaca."

Scenarist i dramatičar Ivo Štivičić, autor serije "Kuda idu divlje svinje", tvrdi da "Nepokoreni grad" ima nekoliko briljantnih epizoda, primjerice, "Crna kožna torba", poznata među gledateljima po štakoru Karlu, koju je režirao Eduard Galić. Za nju je karakteristična odlična dramska struktura, kaRADE ŠERBEDŽIJA kao mladi Josip Broz Tito u 'Bombaškom procesu'že, a s druge strane pokazuje da je Zagreb u doba NDH bio aktivan, nemiran, nepokoren antifašistički grad. Štivičić pozdravlja ideju da se prikaže ta serija, ali i dobri partizanski filmovi, koji su ujedno i antifašistički. Po njegovu mišljenju to su Bauerov "Ne okreći se, sine", Vrdoljakov "U gori raste zelen bor", Hadžićeva "Abeceda straha" te Bulajićev "U zjenici sunca". "Od zabrana nema koristi, a politička povijest ne može se promijeniti, pa zato moramo poći od toga da se mi moramo promijeniti", zaključio je Štivičić. Redatelj Branko Ivanda film "Bombaški proces" smatra jednim od svojih najvećih filmskih projekata. "Kad su me pozvali da snimam taj film, rekao sam im da se ne osjećam podobnim za taj projekt jer nikad nisam bio u Partiji", kaže Ivanda. "Direktor televizije mi je rekao: 'Ili ćeš snimati taj film ili više ništa nećeš raditi.' I prihvatio sam posao. U film je uložen velik novac tako da je ekipa bez problema mogla zustaviti tramvajski promet na jednu noć. Moj pomoćnik je bio Zoran Tadić, koji nakon dokumentarca o studentskom štrajku 1971. godine nije smio raditi. Nakon 'Bombaškog procesa' bio je rehabilitiran i vratio se na film."

Na pitanje kako tumači činjenicu da ta TV drama nije prikazana na televiziji od osamostaljenja zemlje, Ivanda je odgovorio da je to vrlo delikatno pitanje. "Mi smo prostor u kojem je uvijek osjetljiv trenutak, a cenzura postoji kod svih, pa se nadam da ćemo ulaskom u Europsku uniju postati slobodniji u sebi", kaže Ivanda. "Dio građana osjeća antifašističke i partizanske filmove kao atak na svoje pretke pa se protivi njihovu prikazivanju. Međutim, 'Bombaški proces' nije ni antifašistički ni partizanski film, ali u njemu se vidi da su komunisti išli na demonstracije zajedno s radićevcima i frankovcima, pravašima, odnosno, da su se i komunisti zalagali za samostalnost Hrvatske, što možda nekima ne odgovara.

Tada nije bilo ni antifašističkog niti partizanskog pokreta, ali je postojao jak pokret za pravedniji poredak i slobodu naroda nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije u kojoj su bili neravnopravni. To je film o ubojstvu Stjepana Radića i događajima nakon atentata i trebalo bi ga ponovo prikazati."

"U tom jurišu na autoritet Josipa Broza i Bleiburg, te zločine realizirane u finišu rata, 'Bombaški proces' je početkom devedesetih zanemaren", rekao je Štivičić. "A kad se ne zna istina, javlja se mit, a mit promiče opasnost jer se dalje dekorira. Mitovi su nam već dovoljno zla donijeli. Zato treba sve pokazati jer bi nam to omogućilo da dignemo glavu iznad ovog mediokritetstva od kojeg se više ne može disati." I Ivanda je protiv "rušenja spomenika, bunkeriranja filmova i zabranjivanja knjiga jer to smatra zločinom protiv kulture jednog naroda". Po njegovu mišljenju, to su dokumenti određenog vremena, a neki od njih i vrijedna umjetnička djela. "Ljudi mogu prema njima imati pozitivan ili negativan odnos, ali ih ne treba rušiti", zaključio je Ivanda.

Zapitali smo za mišljenje redatelja Vinka Brešana, koji je rekao da bi se ciklus antifašističkog filma mogao tako zvati tek onda kad bi u njemu bili prikazani i filmovi o francuskom pokretu otpora, zatim "Najduži dan" ili "Most na rijeci Kwai". "Žanr partizanskog filma postoji otkad znam za sebe, a poznat je i u svijetu, čak ga citiraju američki redatelji. U ovom slučaju radi se o izbjegavanju istine već u naslovu. Očito je da kod određenih slojeva ljudi postoji simpatija, odnosno antipatija prema partizanskom pokretu jednako kao što postoji simpatija, odnosno antipatija i prema ustaškom pokretu. Ja bih više volio da se ciklus ne svede na partizanske spektakle nego da se prikažu i neki ambiciozniji filmovi poput djela 'Tri' Aleksandra Petrovića, koji je bio jugoslavenski kandidat za Oscara."

'Mnogi filmovi se ne prikazuju zbog spora oko autorskih prava', kaže Dean ŠošaNa pitanje smatra li da serija "Nepokoreni grad" neće biti prikazana na HRT-u jer prikazuje danas prešućivanu ilegalnu aktivnost zagrebačkog pokreta otpora, Brešan je odgovorio potvrdno zapitavši što je s odličnim Vukotićevim filmom "Akcija stadion", koji govori o sličnoj temi.

U razgovoru s Deanom Šošom, urednikom Stranog programa koji objedinjuje nekadašnji filmski, serijski, strani animirani i dokumentarni film, doznajemo konačan izbor filmova koji će se prikazati u sklopu Ciklusa antifašističkog filma. Nakon "Sutjeske" i "Mosta" slijede filmovi "Valter brani Sarajevo", "Bitka na Neretvi" te strani spektakli "Kasno je za heroje" Roberta Aldricha i "Tora!, Tora!, Tora!" Richarda Fleischera, što znači da će se odabirom inozemnih filmova pokriti sporni naziv "antifašističkog filma". Prikazat će se još dva Krvavčeva filma - "Diverzanti" i "Partizanska eskadrila", Bulajićeva "Kozara" i "Doktor Mladen" Midhata Mutapdžića, američki "Najduži dan", o iskrcavanju u Normandiji, te repriza kontroverznog filma Paula Verhoevena "Crna knjiga".

Šoša dodaje da će u ciklusu biti prikazani neki američki filmovi koje je teško zvati partizanskima, a i neki domaći naslovi koje kane otkupiti nisu po žanru partizanski. "Ne razumijem hajku koja se digla protiv HTV-a zbog termina antifašistički", kaže. "Zar je naziv ciklusa uistinu važniji od toga da smo nakon više desetljeća prikazali film 'Most'? No to se stalno ponavlja. Prije nekoliko mjeseci prozvani smo jer godinama ne želimo emitirati 'Deveti krug', a emitirali smo ga početkom godine, na Dan sjećanja na holokaust. HRT kao javna televizija stalno ističe antifašizam kao jednu od najvažnijih civilizacijskih tekovina."
Šoša tvrdi da će HTV sljedeće godine prikazati i najbolje epizode serije "Nepokoreni grad", ali i zaboravljenu no vrlo zanimljivu seriju "Sumorna jesen". Ističe da tu nema govora ni o kakvom bunkeriranju. "Zašto bismo bunkerirali jednu seriju, a prikazivali 'Ponos Ratkajevih', koja je ideološki provokativnija od bilo kojeg hrvatskog filma snimljenog zadnjih 15 godina?", zaključio je Šoša.

"Svi koji nam zamjeraju zbog čega nismo stavili ovaj ili onaj naslov moraju znati da je brojne filmove snimljene u bivšoj Jugoslaviji iznimno teško nabaviti", nastavlja Šoša. "Oko prava za prodaju i prikazivanje nekih filmove koje bismo vrlo rado emitirali vode se godinama pravni sporovi, a od nekih je filmova jednostavno nemoguće nabaviti kvalitetne kopije koje bi zadovoljile tehničke standarde današnje televizije. Brojni filmovi nisu i tko zna kad će biti restaurirani. Klasični hrvatski igrani filmovi poput 'Kad čuješ zvona', 'U gori raste zelen bor' ili 'Ne okreći se, sine' nisu vlasništvo HRT-a nego privatnih tvrtki. Mi te filmove ne možemo prikazivati kada mi hoćemo nego kada nam ih oni žele prodati tako da priče o bunkeriranju klasične hrvatske filmske baštine uistinu ne razumijem.

'Od zabrana nikakve koristi, one su samo blamaža', kaže Ivo ŠtivičićKako možemo bunkerirati nešto što nije naše? Također, neprekidno nam se spočitava neprikazivanje filmova iz susjednih država, a samo između 2004. i 2007. prikazali smo Šijanove filmove 'Ko to tamo peva', 'Maratonci trče počasni krug', 'Davitelj protiv davitelja' i 'Kako sam sistematski uništen od idiota', prva tri filma Emira Kusturice, Petrovićeve 'Skupljače perja', Pavlovićeve klasike 'Kad budem mrtav i beo', 'Buđenje pacova' i 'Zaseda', Makavejevljeve 'Čovek nije tica', 'Nevinost bez zaštite' i 'Ljubavni slučaj službenice PTT-a' i druge. Smatram da je partizanski žanr iznimno kreativno potentan, što potvrđuju filmovi 'Most' i Pavlovićevo remek-djelo 'Zaseda'. Pitao bih sve one filmaše koji sad odjednom obožavaju partizanske filmove i koji nam zamjeraju što se ciklus zove antifašistički, zbog čega oni ne snimaju partizanske filmove. Kao urednik filmskog programa volio bih sljedeće godine na Dan antifašističke borbe pustiti neki suvremeni hrvatski film, no koji?", zaključio je Šoša.