Objavljeno u Nacionalu br. 733, 2009-12-01

Autor: Orhidea Gaura

Istinite priče Mekkijevih poklonika

Hrvatske žrtve lažnog čudotvorca

NACIONAL OTKRIVA tko je Asad Sabo Ajel koji stoji iza navodnog marokanskog iscjelitelja Mekkija Torabija te donosi svjedočanstva Hrvata koji se osjećaju prevarenima nakon susreta s njim

PRODAJA
'ENERGIZIRANE VODE'
Mekki Torabi tvrdi da svoje čudesne moći prenosi i na flaširanu vodu koju kupuje na veliko i onda je
preprodaje naivnim sljedbenicima koji je piju jer misle da je ljekovitaPRODAJA 'ENERGIZIRANE VODE' Mekki Torabi tvrdi da svoje čudesne moći prenosi i na flaširanu vodu koju kupuje na veliko i onda je preprodaje naivnim sljedbenicima koji je piju jer misle da je ljekovitaNakon što je Nacional u pretprošlom broju objavio kritički članak o djelovanju marokanskog iscjelitelja Mekkija Torabija, koji u drugim zemljama koristi ime Torbi el Mekki, u redakciju je stiglo pismo iz odvjetničkog ureda njegove opunomoćenice Vesne Škare Ožbolt u kojem, zbog naših, prema njihovim tvrdnjama, neistinitih napisa, on putem izvansudske nagodbe traži ni manje ni više nego milijun kuna. Ne znamo koliko će gospodin Torabi tražiti nakon ovog članka, međutim, u našu je redakciju nakon prošlog članka stiglo i pismo sljedećeg sadržaja:


"Ovih dana u centru pažnje nalaze se Mekki Torabi, marokanaski iscjeljitelj, i 'prevoditelj i prijatelj' Asad Sabo Ajel. Ogorčeni smo što se tako javnosti, bez srama, eksponira jedan lopov, s najnižim motivima zarade i vlastite medijske slave. Putovala sam iz Splita na liječenje u Maroko, a iako sam se dugo liječila u bolnici, ovaj me je čovjek pokušao uvjeriti da sam se izliječila upravo u Maroku. Ondje se našim ljudima naplaćuje, osim što jedva skupe za put, Mekkijev dolazak u hotel u iznosu od 500 eura, kao da ne bi u redu čekali satima uz 'marokansku sirotinju'. Mislimo da Meki nije bio takav dok ga Asad Sabo Ajel nije uvukao u svoje prljave rabote. Gospoda sad idu u Hong Kong liječiti biznismene i članove kineske vlade, ali se za nekoliko mjeseci vraćaju u Zagreb jer očito im je Zagreb postao Meka najisplativijeg biznisa za naivne Hrvate. Fama o besplatnom liječenju ne stoji. Pomnožite samo broj pakiranja vode Jana koja dolazi u šleperima na Velesajam, s brojem posjetitelja. Stavili su i škrabicu za 'priloge'. 'Peru' naše političare, biznismene, javne ličnosti, a kažu da je to za liječenje siromašne djece u Maroku. To što će oni za njih potrošiti par tisuća eura, toliko zarade u jednom danu ili u par sati. Red je da im netko stane na kraj."

Tko bi, međutim, trebao biti taj tko će tim ljudima stati na kraj, odgovor je koji je praktički nemoguće dobiti u državnim institucijama koje su za to zadužene. Iako je, prema svemu sudeći, riječ o kaznenom djelu nadriliječništva, za koje je propisana i kazna zatvora, u Državnom odvjetništvu tvrde da oni ne mogu djelovati dok im netko ne proslijedi prijavu, a taj netko bi, po njima, trebala biti inspekcija Ministarstva zdravstva. Međutim, u Ministarstvu zdravstva izričito negiraju takvo objašnjenje i tvrde da oni s tim nemaju veze jer ovdje nije riječ o medicini, nego o kriminalu, pa njihova inspekcija ne može djelovati jer je zadužena samo za institucije koje obavljaju zdravstvenu djelatnost, a ono što radi Mekki Torabi nikako to nije. Ponovo smo se obratili Državnom odvjetništvu, no oni su izričito naglasili da ostaju pri svojem prvom odgovoru te da netko mora najprije podnijeti prijavu da bi oni djelovali, a taj netko je, po njima, inspekcija Ministarstva zdravstva.

I na drugim instancama pokušali smo dobiti odgovor na to pitanje, no to je izgledalo kao da netko s nama doslovce igra ping-pong. Državni inspektorat tako nas je uputio na sanitarnu inspekciju, Poreznu upravu i inspekciju Ministarstva zdravstva, no oni se, kao što je već navedeno, ne smatraju mjerodavnima. Budući da su na Zagrebačkom velesajmu prodavani hektolitri flaširane vode bez računa, pitali smo Ministarstvo financija jesu li oni nešto poduzeli u vezi s tim. Odgovorili su da Porezna uprava među ostalim provodi i porezni nadzor provjere i utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje kod svih poreznih obveznika i drugih osoba, što se određuje prema godišnjem planu rada. No podatke o provedenom nadzoru dužni su čuvati kao poreznu tajnu. Smatraju li oni uopće Mekkija Torabija poreznim obveznikom, nismo uspjeli doznati.

ZAGREBAČKI
POKROVITELJ
Mekki Torabi i njegov
zagrebački prevoditelj i
pokrovitelj Asad Sabo Ajel, koji tvrdi da ga je Mekki izliječio od raka gušteračeZAGREBAČKI POKROVITELJ Mekki Torabi i njegov zagrebački prevoditelj i pokrovitelj Asad Sabo Ajel, koji tvrdi da ga je Mekki izliječio od raka gušteračeBudući da se Mekki Torabi koristi isključivo vodom Jana, a pojavile su se i neke glasine kako je vodu od Ivice Todorića dobivao i besplatno, uputili smo dopis i Jamnici. Oni su odgovorili sljedeće: "Predstavnici gospodina M. Torabija su s nama kontaktirali te smo ih uputili da, kao privatne osobe, da robu mogu kupovati isključivo u maloprodajnim objektima po maloprodajnim cijenama. Ukupna prodaja Jane u tom razdoblju bila je na razini prodaje kao i 2008. godine." Na pitanje misle li da je moguće da netko njihovu vodu dodatno poboljša s 25 nepoznatih elemenata te jesu li možda testirali vodu koja je prošla Torabijev tretman, iz Jamnice su odgovorili da moć gospodina Torabija i njegovo djelovanje na vodu i ljude koji su ga posjećivali nisu kompetentni komentirati. Nije, međutim, jasno zbog čega su imali potrebe naglasiti kako je njihov promet u razdoblju boravka Mekkija Torabija u Hrvatskoj bio isti kao i 2008. godine, što bi podrazumijevalo da je količina vode koju Mekki Torabi uzima toliko velika da bi se svakako odrazila na njihov promet. Ljudi koji su dolazili na Velesajam vidjeli su da su onamo dolazili šleperi puni vode, a voda je u Paviljonu 2 stajala u ogromnim količinama na drvenim paletama.

Nije poznato smatra li Porezna uprava da bi bilo dobro preispitati tko je slao sporne šlepere na Zagrebački velesajam. No kako uopće od državnih institucija očekivati da djeluju u jednom ovakvom slučaju kad, s druge strane, Grad Zagreb jednoj takvoj prevarantskoj raboti osigurava besplatnu halu na Zagrebačkom velesajmu te uz to plaća zaštitarsku službu koja bi trebala uvoditi red. I dok se hektolitri flaširane vode bez problema mogu prodavati "na crno", a da nitko od institucija ne postavi nikakvo pitanje o toj temi, istovremeno je sanitarna inspekcija reagirala odmah čim se ispred hale u kojoj je ordinirao Mekki Torabi pojavio "konkurentski" štand poduzeća Albus. Nekome je taj štand na kojem se prodavala hrana i piće smetao pa je uklonjen u rekordnom roku zahvaljujući hitnoj intervenciji sanitarne inspekcije. Međutim, u tvrtki Albus odbili su bilo što komentirati u vezi s tim.

Odgovor na pitanje zbog čega i pod kojim uvjetima je Grad Zagreb sponzorirao Mekkija Torabija nismo dobili ni od njihove Službe za informiranje, iako smo pitanja poslali još 19. studenoga. U Zagrebačkom velesajmu, koji je dio Zagrebačkog holdinga, također su nas uputili na Službu za informiranje Grada Zagreba te rekli da oni nemaju nikakve veze s tim jer su svi dogovori išli preko poglavarstva. No da bi se prostor u vlasništvu Grada, odnosno Velesajma, čiji dnevni najam stoji i do 20 tisuća kuna, mogao nekome dati na besplatno korištenje, mora postojati odluka koju je netko morao potpisati. Poznato je da je za svog prvog posjeta Zagrebu Mekki Torabi boravio kod Marijana Šarića, vlasnika Europatradea, i ondje je primao klijente. U Dugopolju je pak boravio kod obitelji Perišić, koja je također pomagala u organiziranju putovanja zainteresiranih bolesnika u Maroko, a klijente je primao u hotelu Feniks. No, njegov glavni pokrovitelj cijelo je vrijeme Asad Sabo Ajel.

Strah od moćnog Mekkijeva prijatelja Asada Sabe Ajela, koji navodno jako dobro poznaje neke od najmoćnijih hrvatskih političara, bio je primaran motiv zbog kojeg nas je i autorica pisma s početka priče zamolila da nikako u javnosti ne odamo njezin identitet. Da je riječ o čovjeku posebnog kalibra jasno je već pri pogledu na njegovu vilu u zagrebačkim Mlinovima, obloženu crnim granitom. No iako ta kuća nema uporabnu dozvolu, barem takva napomena stoji u vlasničkom listu, a i zemljište na kojem je izgrađena prema važećim propisima nije dovoljno veliko, zbog čega je Asad Sabo Ajel navodno pokupovao nekoliko susjednih parcela, uz nju su u međuvremenu izgrađene zgrade. Iako je riječ o objektima koje je gradio Asad Sabo Ajel, a i nalaze se na njegovoj parceli, na reklami za najam tih zgrada nalaze se brojevi telefona i internetska stranica tvrtke Graditelj svratišta. Uz ime Asada Sabe Ajela veže se tvrtka Lion Trading Management Corp., čije je sjedište bilo na adresi Vajdin vijenac 10 u Novom Zagrebu, ali se ne može naći u registru Trgovačkog suda. Inače, na toj je adresi Asad Sabo Ajel živio sa svojom bivšom suprugom, koja je Hrvatica, i dvoje djece. Riječ je o stanu od 60-ak kvadrata na šestom katu zgrade, koji su u međuvremenu prodali i zamijenili za nekoliko stotina kvadrata obloženih mramorom u Mlinovima.
Iako u čudotvorne iscjeliteljske moći Mekkija Torabija slijepo vjeruju tisuće Hrvata, vrlo je teško naći osobu koja konkretnim medicinskim nalazima može potkrijepiti da se njezino zdravstveno stanje poboljšalo upravo zahvaljujući Mekkiju.

KOMPLEKS VILA U ŠESTINAMA Vila Asada Saboa Ajela u Zagrebu na adresi Mlinovi 176 bKOMPLEKS VILA U ŠESTINAMA Vila Asada Saboa Ajela u Zagrebu na adresi Mlinovi 176 bOsim onih lakovjernih, među tisućama ljudi koji su pohodili njegove "tretmane" na Velesajmu bilo je i onih koji su ipak posumnjali u njegove moći. "Čekala sam četiri sata u redu koji je sezao skroz do Avenije Dubrovnik, toliko je bilo ljudi da sam mislila da nikad neću doći na red, ali kad sam ipak došla, bilo mi je jasno zašto to tako brzo ide. Mekki me samo doslovno na jednu sekundu primio za ruku i samo što nije rekao 'marš dalje'... Kupila sam tri flaše vode za 18 kuna. Ako on zarađuje kunu po boci, to bi značilo da je za tu jednu sekundu zaradio tri kune", ispričala je 65-godišnja Mara B. iz Zagreba. I njezin teško bolesni sin je išao k Mekkiju, no on je tvrdio da je nešto osjetio.
A što je to točno što ljudi mogu osjetiti kod takvih iscjelitelja, objasnio je dr. Vlado Jukić, ravnatelj Psihijatrijske bolnice Vrapče:

"Da bi netko ima sljedbenike, on sam mora vjerovati u to što radi, bilo da je ta ideja patološka ili da dolazi iz samostrukture ličnosti, i samo iz jednog takvog uvjerenja se oni mogu autentično ponašati i govoriti onima koji slušaju. S druge strane, čovjek koji je bolestan skloniji je iracionalnim idejama i zbog toga slijedi takve ljude. To nije vezano ni uz naobrazbu, zanimanje ni socijalno porijeklo, jer k takvim ljudima odlaze i profesori i TV zvijezde, pjevači, do onih koji jedva znaju čitati i pisati. To vjerovanje može pokrenuti određene procese, ali ne zna se u kojoj mjeri jer utjecaj psihičke energije na fizičko stanje još uvijek nije dovoljno istražen."

Ana B. iz Zagreba već se godinama svim silama bori za poboljšanje zdravstvenog stanja svog osmogodišnjeg djeteta koje boluje od cerebralne paralize. Svakodnevno s njim vježba više sati na dan, vodi ga na terapije i raduje se svakom pomaku koji primijeti. Iako je sina k Mekkiju Torabiju vodila desetak puta, nije primijetila nikakve promjene.

"Kad vam je dijete teško bolesno, nema toga što nećete učiniti za njegovo ozdravljenje. Međutim, u tih desetak puta što smo bili kod Mekkija ništa nisam primijetila, nikakav pomak, iako smo doma uredno pili i tu vodu", rekla je. Ni Zorana B. iz Splita nije uočila promjene kod svoje kćeri koja je rođena gluha.

"Ne mogu se pohvaliti da je Mekki Torabi ostavio na mene neki dojam. Mi smo prevoditelju Asadu rekli da moja kći ne čuje tako da joj je Mekki stavio ruku na glavu. Međutim, drugi put kad smo bili prevoditelj je bio na pauzi i Mekki je stavio ruku mom djetetu na trbuh. Dakle, da prvi put kad smo bili nismo rekli tom prevoditelju, i tada bi joj stavio ruku samo na trbuh. Bile smo nekoliko puta i u Dugopolju i u Zagrebu, ali stanje mog djeteta nije se popravilo. Mislim da je iluzorno da netko u tih nekoliko sekundi može osjetiti poboljšanje. Ne možete zamisliti koja je to količina ljudi, a Mekki svakom dotakne trbuh i proslijedi ga dalje. Moja kći je pila i tu vodu, ali ništa se nije dogodilo", kaže.

Mnoge majke razmjenjivale su svoja iskustva i na forumima, jedan od njih je i onaj na stranici Mame i bebe. Javile su se tamo i neke žene koje su bile čak i u Maroku. Riječ je o obiteljima kojima taj izdatak nije bio ni malen ni lagan. Jedna od njih potvrdila je priču naše čitateljice da Mekki Torabi naplaćuje dolazak u hotel 500 eura. Zanimljivo je i da su cijene taksi usluga koji voze do Mekkijeva ranča, s obzirom na relativno niske cijene hotela, vrlo visoke pa se tako spominju cifre oko 100 eura. Isto tako, prema pričama žena na tom forumu, odlazak u Maroko može se organizirati i putem Asada Sabe Ajela. Budući da se u stranom tisku ranije pojavila priča kako Mekki Torabi šećer koji mu ljudi donose preprodaje trgovinama gdje su ga i kupili, postavlja se pitanje plaćaju li i taksisti, a možda čak i hoteli, određenu proviziju Mekkiju ili ljudima iz njegove organizacije za brojne Hrvate koji onamo dolaze. Mnogi su odlazili s teško bolesnom djecom i taj im je put bio iznimno naporan.

Jedna je žena jedva skupila novac i otišla tamo planirajući ostati dva tjedna i evo što je napisala: "Drage moje, upravo sam se sa sinom vratila iz Maroka i mogu vam dati ove informacije. Avionska karta najjeftinija košta oko 4 tisuće kuna, taksi do hotela i natrag 100 eura, noćenje s doručkom 25 eura po osobi, ručak oko 10 eura po osobi, večerali smo kruh, sir, jogurte i slično i kupovali vodu, što je jeftino. Trošak za mene i djete bio je oko 2300 eura, bez turističkih izleta. Mekki je dolazio u hotel, nekad i dva puta dnevno, tako da nismo odlazili na ranč, on ne uzima nikakve novce. Ako je potrebno, i za taksi se cjenka i dogovori. Prije odlaska treba kontaktirati gospodina Asada zbog hotela i prijevoza te provjeriti da li će gospodin Mekki biti u Maroku. Mi smo imali nesreću da je morao sedam dana otputovati u Libiju. Ne isplati se ići na manje od 20 dana."

INVALIDI I TEŠKI BOLESNICI čekaju cijeli dan da im Mekki na kraju dana još jednom pošalje svoju energijuINVALIDI I TEŠKI BOLESNICI čekaju cijeli dan da im Mekki na kraju dana još jednom pošalje svoju energijuNevjerojatno je da te žene gotovo posve nekritički gledaju na Mekkija Torabija, unatoč svemu one vjeruju u ono što on ili ljudi oko njega govore. Jedan svećenik s Kaptola to je ovako komentirao: "Ako k njemu dođe 20 tisuća ljudi, sigurno je da će ih 100 ili 200 izliječiti." Doktor Josip Šmalcelj iz zagrebačke Klinike za tumore kaže da je bitno da pacijenti, ako i idu na alternativne tretmane, ne odustanu od klasičnog liječenja.

"Imao sam pacijenta koji, vjerujući jednom našem isjeljitelju, nije dolazio šest mjeseci. Vratio se s tumorom u uznapredovalom stanju. Ako netko ima metode podizanja morala, imuniteta, to nije samo po sebi loše, jer je vjera bolesnika u izlječenje jako važan faktor koji podiže imuni sustav. Međutim, kad bi to samo tako djelovalo, onda nitko ne bi trebao liječnika", zaključio je doktor Josip Šmalcelj.

Vezane vijesti

Lažna dojava o bombi u Sarajevu prekinula Torabijevu seansu

Lažna dojava o bombi u Sarajevu prekinula Torabijevu seansu

Zbog lažne dojave o podmetnutoj bombi u utorak je evakuirano više tisuća ljudi koji su u Sarajevu pohodili kontroverznog marokanskog iscjelitelja… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika