Istinska je šteta da Šime Lučin nije kandidat za predsjednika Republike Hrvatske. Ovako je cjelokupna kampanja monotona i bezlična poput utakmica Hrvatske nogometne lige, a svi kandidati i kandidatkinje obećavaju više-manje isto: obračun s korupcijom, ekonomski rast, obranu nacionalnih interesa i bolji život ovdašnjim građanima i seljacima. Budući da će ionako malo toga biti i ispunjeno, neće pobijediti onaj/ona koji ima najoriginalnije ideje ili priča najbolje viceve nego kandidat koji će biti najmanje nesimpatičan.

Ozbiljan političar u nemogućoj misiji

Zato je prava šteta da se nije kandidirao i Šime Lučin, SDP-ov saborski zastupnik. Nekadašnji ministar unutarnjih poslova jedini je originalni hrvatski političar čije ideje definitivno odudaraju od načina razmišljanja koji prevladava u Hrvatskoj, i na neki način, Lučin je u ovdašnjim uvjetima hrvatska verzija Don Quijotea.

U politici koja teži posvemašnjoj uniformiranosti i gdje se ne raspoznaju strateške razlike između vlade i opozicije (glavni razlog pasivne javnosti je to što ne zna po čemu bi SDP vodio državu bolje nego HDZ), zabavno je vidjeti da postoji ozbiljan političar koji traži nemoguće.

Živio joint, dolje crkvena zvona

Šime Lučin je danas zatražio dekriminalizaciju lakih droga, i svoj zahtjev argumetirao podatkom kako postoje lake i teške droge. To je točno, naravno, baš kao i podsjećanje kako je u Zapadnoj Europi dekriminalizacija odavno uvedena, i rezultirala je smanjenjem broja ovisnika. Ali točno je da ovaj zahtjev u Hrvatskoj neće proći, čega je, pretpostavljamo, svjestan i bivši šef policije.

Prije nekoliko godina, Lučin je predložio donošenje zakona koji bi legalizirao sklapanje homoseksualnih brakova. Naravno da je ovakva inicijativa u Hrvatskoj osuđena na propast - skupa s HDZ-om, njezin najveći protivnik bio je lažni ljevičar Damir Kajin - ali napravljen je barem jedan mali korak u senzibiliziranju javnosti.

Lučinovo utočište za saborske pušače

Šime Lučin je pri donošenju Zakona o buci tražio reguliranje (čitati: smanjivanje) jačine crkvenih zvona. Razumije se da je izazvao bijes većeg dijela javnosti i Crkve, ali umjesto da ustukne, učlanio se u udruženje ateista i tako se i formalno distancirao od devet desetina svojih potencijalnih birača.

Saborski zastupnici kažu da se nakon zabrane pušenja dim cigareta može osjetiti još samo u njegovu kabinetu u koji navraćaju svi koji se ne žele ostaviti cigareta. Ovo možda i nije pohvalno, ali predstavlja još jedan dio mozaika u priči o najneobičnijem političaru u Hrvatskoj.

Pederi, ateisti i potencijalni narkomani

Ali posve je jasno da Šime Lučin nikada neće postati predsjednik Republike Hrvatske. Ovo je zemlja u kojoj predsjednik ne može biti peder, ateist i potencijalni uživalac opojnih droga, čak i ako je pokazao da je sposoban kvalitetno odraditi posao ministra unutarnjih poslova. To ne, ali zato ovdašnji predsjednik može biti osumnjičen da je lopov i muljator, da daje nemoguća obećanja, da ne zna što je Abhazija ili da je dozlaboga dosadan i neuvjerljiv.

Zato će Hrvatska i dobiti predsjednika koji je slika ovdašnjeg društva baš kao što ima i ministre, gradonačelnike, opoziciju i poslovnu elitu kakvu i zaslužuje.