Američki predsjednik Obama još je u kampanji obećao posvetiti se tom 'zaboravljenom ratu'Hrvatska će u Afganistan poslati još pedesetak svojih vojnika, za to se sprema, saznaje se od izvora bliskih Ministarstvu vanjskih poslova, pa će ih tako od sljedeće godine imati 350. Tako ona, kao i velika većina zemalja članica NATO-a, pozitivno odgovara na inicijativu američkog predsjednika Baracka Obame da se značajnim jačanjem američkih snaga i snaga NATO-a u Afganistanu pokuša promijeniti sadašnja pat situacija u toj zemlji, te na temelju vojne promjene ravnoteže pospješiti i političke prilike, u prvom redu stabilizirati centralnu afganistansku vladu predsjednika Hamida Karzaija. Riječ je o smjelom Obaminu projektu u kojem Hrvatska sudjeluje u skladu sa svojim vojnim i ekonomskim mogućnostima, te u skladu sa svojim članstvom u NATO-u i odgovornosti prema zajedničkoj sigurnosti, kako je to NATO definirao.

Dugo se nije znalo što Obama smjera, a namjere je obznanio u govoru što ga je održao u utorak 1. prosinca na američkoj vojnoj akademiji West Point, a koji su prenosile američke nacionalne televizije. Tako je napokon - nakon mjesec dana oklijevanja - obznanio svoju novu vojnu strategiju za Afganistan, te pokazao da će ići s planom koji je u mnogim elementima identičan onom generala Davida Petraeusa u Iraku. Prije dvije godine general Petraeus nagovorio je ondašnjeg američkog predsjednika Georgea W. Busha da pokrene tzv. Plimu, da u Irak pošalje veliki broj dodatnih vojnika, kako bi sredio situaciju, te tako omogućio povlačenje tih, ali i drugih američkih vojnika u Iraku.

Obama sada ide u Afganistan s gotovo identičnom strategijom. Formalno je poslušao zahtjev komandanta američkih snaga u Afganistanu generala Stanleyja McChrystala, koji je tražio značajan broj novih snaga, a zapravo je kopiran Petraeusov plan iz Iraka, koji je tamo odlično uspio. Obama je, doduše, jako reducirao popis i opseg ciljeva koje američki vojnici u Afganistanu trebaju ostvariti, skratio je i rok dokad ih vojnici moraju postići, te do kada treba početi povlačenje američkih vojnika u Afganistanu. No u biti to je kopija onoga što je Petraeus, sada zapovjednik Središnje komande, dakle zapovjednik svih američkih vojnika na prostoru od istočne Afrike preko Bliskog istoka do Afganistana, pa tako i zapovjednik McChrystalu, napravio u Iraku. A što je Petraeus napravio u Iraku može se vidjeti po onome kako se kreću prilike u Iraku. Upravo je objavljeno da je po broju ubijenih iračkih civila ovaj studeni bio najmirniji mjesec u posljednjih šest i pol godina, od ožujka 2003., kada je američka vojska izvršila invaziju na Irak. U raznim terorističkim i drugim nasilnim akcijama ubijeno je 88 civila, što je znatno niže nego prethodnih mjeseci, što pokazuje da se situacija smiruje, posebno u velikim gradovima.

Broj mrtvih civila u Iraku zna značajno varirati od mjeseca do mjeseca, ovisno o tome dogodi li se kakav bombaški pokolj, ali i njih je bitno manje, pa su u posljednje vrijeme zabilježeni samo u kolovozu i listopadu, dok su prije bili gotovo svakodnevni. Broj poginulih američkih vojnika u Iraku u stalnom je padu, posebno nakon što su se Amerikanci potpuno povukli iz velikih gradova, te održavanje sigurnosti prepustili iračkim snagama. Još je jedan faktor pridonio smanjenju američkih žrtava, to što je u Iraku danas mnogo manje američkih vojnika nego što ih je bilo. Upravo zahvaljujući uspjehu tzv. Plime broj američkih vojnika, kojih je za vrijeme “Plime” u listopadu 2007. bilo 166.000, sada je spao na 116.000. Obama je sada odobrio u Afganistanu ono isto što je Bush odobrio u Iraku, da se broj američkih vojnika bitno poveća, kako bi se smirila situacija, porazili talibani, te potom održavanje sigurnosti prepustilo snagama lojalnim afganistanskoj vlasti, koje moraju u međuvremenu ojačati kako bi se američki vojnici mogli povući. Obama je i tijekom predsjedničke kampanje najavljivao da će američku strategiju promijeniti, da u njegovu fokusu neće biti Irak, nego “zaboravljeni rat” u Afganistanu.

HRVATI U PATROLI U ovom trenutku se u Afganistanu nalazi oko 300 hrvatskih vojnika, uglavnom angažiranih na osposobljavanju lokalnih snaga i osiguranjuČim je došao na predsjednički položaj, odobrio je jačanje američkih snaga u Afganistanu, gdje je ove zime bilo samo nešto više od 50.000 američkih vojnika, te otprilike isti broj vojnika iz drugih zemalja u sastavu NATO-a. Od ove zime počelo je jačanje američkih snaga u Afganistanu, pa su tamo poslane još neke borbene jedinice da se bore s talibanima na jugu i istoku zemlje, te je trenutačno u Afganistanu 68.000 američkih vojnika. McChrystal je ovog ljeta zatražio značajna pojačanja, tvrdeći da on samo uz dodatne snage može slomiti talibane na jugu i istoku zemlje, te potom prepustiti održavanje sigurnosti afganistanskim snagama. Tražio je u početku 40.000 dodatnih snaga, što je naišlo na kritike onih političkih faktora u SAD-u koji se zalažu za što brže povlačenje Amerikanaca iz Afganistana, te koji upozoravaju Obamu da će se slanjem novih vojnika zaplesti u ovaj rat kao što se američki predsjednik Lyndon Johnson upleo u Vijetnamski. Obama se dosta kolebao, ali je na kraju gotovo u potpunosti prihvatio McChrystalov zahtjev, sve u skladu s Petraeusovom koncepcijom i strategijom. Neke dodatne snage krenut će u Afganistan do kraja godine, a do ljeta će otići još dvije borbene brigade, koje se tek osnivaju, čak nemaju ni službenu oznaku, a od kojih će svaka imati nešto više od 15.000 vojnika.

Tako će do ljeta sljedeće godine u Afganistanu biti oko 100.000 američkih vojnika, dakle gotovo dvostruko više nego što ih je bilo prošle zime. Istodobno se očekuju tri paralelne stvari. Po svemu sudeći, i dalje će se smanjivati broj američkih vojnika u Iraku, jer se tamo situacija i dalje smiruje, a značajnije povlačenje Amerikanaca iz Iraka može se očekivati poslije iračkih parlamentarnih izbora sljedeće godine, čiji točan datum još nije određen. Obama je računao i da će zemlje članice NATO-a povećati broj svojih snaga u Afganistanu. Napokon, očekuje se da u međuvremenu ojačaju vojne i sigurnosne snage lojalne afganistanskoj vladi. Amerikanci i pripadnici NATO-a intenzivno rade na njihovu osposobljavanju, pa sada te snage broje oko 95.000 ljudi. Čuju se zahtjevi nekih američkih političara da se taj broj za godinu dana udvostruči, što nije realno, pa je postavljen cilj da se taj broj poveća za 50 posto. U Iraku je program osposobljavanja iračkih sigurnosnih snaga obavljen jako dobro, te danas iračka vlada ima na raspolaganju respektabilnu silu za održavanje unutrašnjeg reda. No Irak je imao tradiciju moćnih vojnih snaga prije dolaska Amerikanaca, i to je bila zemlja relativno razvijenih institucija.

VELIKA BRITANIJA zadržat će u Afganistanu 1000 vojnika poslanih za predsjedničke izbore i poslati još 500S Afganistanom je situacija bitno drukčija, jer je to društvo uvelike još temeljeno na plemenskim i etničkim podjelama, gdje se moderne institucije tek pokušavaju izgraditi, a gdje su uvijek bile moćnije lokalne paravojske od središnje vojske. Obama je očito vrlo dobro pripremio i međunarodni aspekt svoje nove strategije u Afganistanu. To bi se moglo zaključiti po sastanku ministara vanjskih poslova zemalja članica NATO-a prošlog petka u Bruxellesu. Obama je komunicirao sa šefovima svojih glavnih europskih saveznika, najavljujući im svoju novu strategiju za Afganistan, ali i zato da isposluje da i zemlje članice NATO-a značajno povećaju ukupan broj vojnika NATO-a u Afganistanu, da i oni pomognu u ostvarenju tog plana. Iako se spekuliralo da bi američki saveznici u NATO-u, koji trenutačno ima u Afganistanu 38.000 vojnika, u koje nisu uračunati američki vojnici, mogli poslati još 10.000 dodatnih vojnika u Afganistan, na sastanku u Bruxellesu obznanjeno je da će taj broj biti ipak nešto niži, oko 7000 vojnika. Ali i time američka administracija treba biti itekako zadovoljna.

Ne samo stoga što će to povećanje značajno ojačati kontingent NATO-a u Afganistanu, nego i stoga što obećanje da će se poslati tako mnogo vojnika pokazuje da je Obama stekao povjerenje u NATO-u da njegov plan ima izgleda za uspjeh. Novi glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen nakon sastanka u Bruxellesu ovako je ocijenio što to obećanje slanja novih vojnika NATO-a znači: “Slanje još 30.000 američkih vojnika i 7000 dodatnih vojnika NATO-a imat će snažan efekt na tlu, jer će oni spriječiti da Afganistan padne natrag u ruke terorista i ekstremista. To se neće dogoditi. Zemlje članice NATO-a pratit će svoje riječi djelima. Čak 25 zemalja poslat će dodatne vojnike. Ja ovdje ne bih govorio što će pojedina zemlja činiti, neka to obznane predstavnici samih tih zemalja.” U ovom trenutku još se ne zna točno koliko će dodatnih vojnika koja zemlja dati, a brojka od 7000 stvorena je, navodno, zbrajanjem onoga što je sam Rasmussen saznao u izravnim kontaktima s vodećim ljudima zemalja članica. Neke zemlje još nisu otkrile namjere. Tako se govori da se od Njemačke i Francuske očekuju značajne dodatne snage, koje nisu uopće uključene u Rasmussenovu računicu. Spekulira se da bi one mogle poslati zajedno ukupno 3500 vojnika, ali sa svojom odlukom će sigurno čekati u najmanju ruku do kraja siječnja, dok ne završi međunarodna konferencija o Afganistanu najavljena za 28. siječnja u Londonu. Štoviše, Francuska bi mogla čekati sve do ožujka, kada se u Francuskoj održavaju lokalni izbori. Nije jasno ni što će biti s Turskom, koja u Afganistanu već ima 1750 vojnika, a od koje se očekuju dodatne snage. Valja napomenuti da većina zemalja članica NATO-a šalje vojnike koji će djelovati unutar programa opremanja i osposobljavanja afganistanske vojske, dok će manji broj zemalja slati svoje vojnike i da obavljaju sigurnosne poslove. Samo nekoliko zemalja spremno je poslati u Afganistan borbene postrojbe koje će sudjelovati u operacijama protiv talibana na jugu i istoku zemlje. Jedna od rijetkih tih zemalja jest Velika Britanija.

No s obzirom na opseg operacije i činjenicu da će neke postrojbe NATO-a preuzimati pojedine sigurnosne zadaće od američkih vojnika, te biti stacionirane ipak u osjetljivim i nemirnim područjima, može se očekivati da će ih veći broj doći u borbena iskušenja, iako u Afganistan nisu poslani s tom primarnom zadaćom. U tom kontekstu to obećanje pokazuje da je Obama uspio uvjeriti šefove savezničkih zemalja da njegov plan ima smisla i izgleda za uspjeh. Važno je u istom tom kontekstu i Obamino obećanje da će povlačenje međunarodnih snaga iz Afganistana početi 2011., te kako njegova namjera nije dugo ostajanje američkih vojnika i vojnika NATO-a u toj zemlji. Valja napomenuti da u Europi ima dosta skeptika prema Obaminu planu. Zanimljivo je da su skeptično intonirana upozorenja stigla iz Rusije koja je također pristala podržati Obamin napor u Afganistanu dajući logističku pomoć za operaciju, omogućujući da se dodatne američke snage i snage NATO-a prebacuju u Afganistan i opskrbljuju preko teritorija Rusije. Neki ruski vojni zapovjednici koji su prije četvrt stoljeća vodili sovjetske trupe u Afganistanu, kada je SSSR okupirao tu zemlju, upozoravaju da u Obaminu planu postoji jedna krupa pogrešna pretpostavka, a to je da će eventualno vojno stabiliziranje situacije u Afganistanu za posljedicu imati i istodobno političko stabiliziranje stanja na terenu.

To je obično posljedica u zemljama gdje je unutrašnje društveno i političko ustrojstvo zemlje naprednije od onoga kakvo funkcionira u plemenski strukturiranom afganistanskom društvu. Na temelju svojeg iskustva oni tvrde da je tu bitna razlika prema, na primjer, situaciji u Iraku. Tamo se može očekivati da će politička državna struktura građena nakon američke invazije 2003. i rušenja režima Saddama Husseina preuzeti glavne poluge vlasti nakon što počne temeljitije povlačenje američkih vojnika iz te zemlje. U Afganistanu se tako nešto neće moći očekivati, čak i ako dodatne snage slome vojnu silu talibana sljedeće godine i u godini poslije toga.