Objavljeno u Nacionalu br. 734, 2009-12-08

Autor: Nina Ožegović

INTERVIEW

Snježana Pintarić - čuvarica milijunske zbirke u Novom Zagrebu

RAVNATELJICA Muzeja suvremene umjetnosti govori o otvaranju zgrade i gostujućim umjetnicima, koncepciji postava i zašto želi muzej pretvoriti u dnevni boravak Novog Zagreba

NAKON 7 GODINA
Ravnateljica Snježana
Pintarić u novoj zgradi
Muzeja suvremene
umjetnosti u kojoj će u
stalnom postavu Zbirke u pokretu biti izloženo 600 eksponataNAKON 7 GODINA Ravnateljica Snježana Pintarić u novoj zgradi Muzeja suvremene umjetnosti u kojoj će u stalnom postavu Zbirke u pokretu biti izloženo 600 eksponata“Želim da novi muzej postane dnevni boravak Zagrepčana i njihovih gostiju”, kaže magistrica muzeologije Snježana Pintarić, ravnateljica zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti u trećem uzastopnom mandatu te kustosica Zbirke slikarstva i Zbirke Benko Horvat u tom muzeju, u povodu otvaranja nove zgrade MSU-a. Na mjesto ravnateljice muzeja došla je 1998. i od početka je uključena u projekt koji je s više od 15 tisuća četvornih metara najveći muzej u Zagrebu. Kako je na to mjesto došla u doba HDZa, neki su joj protivnici u prvim godinama rada u gornjogradskom muzeju osporavali stručnost i etiketirali je kao “HDZ-ova čovjeka”.

Međutim, unatoč svim skandalima, od koncepcijskih do političkih i finacijskih, koji su pratili gradnju Muzeja, ona je spretnim vodstvom stabilizirala njegovu financijsku situaciju i posvetila se predstavljanju hrvatskih umjetnika u svijetu, tako da je danas njezina pozicija vrlo stabilna, što joj priznaju i dojučerašnji protivnici. Toj sigurnosti pridonio je i završetak zgrade novog muzja, koji je za nju, kako kaže, “najljepši muzej na svijetu”.


NACIONAL: Kako se osjećate uoči otvaranja nove zgrade MSU-a koji su od početka gradnje pratili razni skandali?

- Ovih dana potpuno sam koncentrirana na posao jer moramo završiti još stotinu stvari prije otvaranja, no sretna sam i zadovoljna što napokon nakon sedam godina otvaramo muzej. Bez obzira na sve prigovore u vezi s lokacijom, uvijek sam se radovala dolasku na gradilište u Novi Zagreb i od početka sam se srodila s odličnim Franićevim arhitektonskim projektom. Od prvog dana bila sam sigurna da je lokacija u Novom Zagrebu najbolja za muzej kakav mi želimo - mjesto susreta, okupljanja i druženja. Žao mi je što se zadnjih godina suviše vremena potrošilo na jalova prepucavanja, a mogli su se privući novi sponzori i stvoriti bolja atmosfera u javnosti. No kad su postavljene prve umjetnine na zidove, znala sam da je sve ružno iza nas i da je gradilište napokon postalo muzej.

NACIONAL: Imate li ideju kako bi novi muzej mogao postati okupljalište Zagrepčana?

- Otkako smo se preselili u Novi Zagreb, svakodnevno uživam u pogledu na velegradsku vizuru Zagreba, koja je drukčija od one kakvu smo imali s Gornjeg grada. I pitam se kako te ljude, koji žure automobilima na posao ili s posla, a dosad možda nisu posjećivali muzeje, privući u novi muzej. Želimo stvoriti muzej koji posjetiteljima nudi razonodu, istraživanje, zabavu, učenje, kavu, kupnju suvenira ili slatki zalogaj. Ulaznice neće biti preskupe, a imat ćemo duže radno vrijeme i besplatne srijede, te razne obiteljske i pedagoške programe, koji će biti važan dio muzejskog programa. Pripremili smo razne animacijske akcije, primjerice, “Potpisujem sve što je plavo”, nazvanu po akciji preminulog kipara Ante Jerkovića, kojom pozivamo ljude da donesu u muzej neki izlaplavi predmet, a zatim ostanu na radionici i nauče sve o Jerkoviću i ulozi plave boje u umjetnosti.

NACIONAL: Jeste li otvaranje Muzeja zamislili kao bombastični spektakl?

- Mislim da je otvaranje muzeja sa stalnim postavom suvremene umjetnosti u kojem se nalaze izvanredni umjetnički eksponati već dovoljno spektakularno, tako da nismo inzistirali na dodatnoj bombastičnosti. U četvrtak navečer, uoči svečanog otvaranja, bit će atraktivni svjetlosni spektakl, a za petak smo pripremili vrlo raznolik program. U središtu će biti otvorenje stalnog postava Zbirke u pokretu kustosa Nade Beroš i Tihomira Milovca, u kojem ćemo pokazati 600 radova iz fundusa, te atraktivne izložbe Akvizicije 2004.-2009. Otvorit ćemo Kožarićev atelje, a ispred zgrade skulpture “Dvostruki tobogan” Carstena Höllera i “Oči pročišćenja” Miroslawa Balke, a na krovnoj terasi instalacije Dalibora Martinisa “Umjetnik pri radu” i “Bojno polje” Antuna Božičevića.

NACIONAL: Hoće li umjetnici Carsten Höller i Miroslaw Balka doći na otvorenje u Zagreb? I kako su reagirali na novu zgradu?

- Höller i Balka ne mogu doći, ali će stići Jan Fabre. I Höller i Balka posjetili su Zagreb nekoliko puta i jako su pozitivno reagirali na novu zgradu, kao i ostali umjetnici s kojima smo kontaktirali u vezi s donacijama, akvizicijama ili izložbama, primjerice, tandem Gilbert & George. To nam je svima podiglo raspoloženje jer smo već bili opterećeni raznim kritikama, od nezadovoljstva lokacijom do arhitekture zgrade. Höller je rekao da je zgrada zagrebačkog muzeja idealna za njegove tobogane i htio je napraviti još tri, četiri instalacije, jer se po njegovu mišljenju odlično uklapaju u Franićevu arhitekturu.

NACIONAL: Kako su vas se dojmili ti umjetnici?

- Oni su apsolutno pojam u današnjoj suvremenoj umjetnosti, a u komunikaciji su vrlo srdačni i komunikativni. Höller je izlagao na mnogim svjetskim biennalima, po struci biolog, voli prirodu i ima utočište za napuštene ptice. Balka trenutno izlaže u galeriji Tate Modern, pravi je Poljak, skromna, tiha i poetična osoba, a najviše ga je inspirirao prilazni trg muzeju i jake prometnice u blizini zgrade pa je predložio da se ispred Muzeja napravi skulptura koja će posjetiteljima omogućiti drukčiji doživljaj - svojevrsno pročišćenje. Gilbert & George u poslu su nevjerojatno pedantni: kad su u listopadu došli u Zagreb radi priprema za izložbu svog najnovijeg ciklusa “Jack Freak Pictures”, tražili su nacrte Muzeja, zatim su s arhitektom Igorom Franićem razgovarali o postavu, a potom su fotografirali svaki detalj u prostoru jer nisu ništa htjeli prepustiti slučaju. Oni već sada imaju definiran postav zagrebačke izložbe, što mi daje sigurnost da će sve proteći u najboljem redu.

NACIONAL: Možete li izdvojiti neke od najintrigantnijih radova u postavu Zbirke u pokretu Tihomira Milovca i Nade Beroš?

S MARIJOM BRANKOM Košković-Šutej, suprugom slikara Miroslava Šuteja, koja
je donirala svoje grafike MSU-uS MARIJOM BRANKOM Košković-Šutej, suprugom slikara Miroslava Šuteja, koja je donirala svoje grafike MSU-u- Bit će izloženo 600 eksponata, pet posto od cjelokupnog fundusa muzeja, a posjetitelji će vidjeti radove umjetnika, koji su nastajali u raznim medijima od 1950. godine do danas, od slika na platnu i klasičnih skulptura do interaktivnih instalacija, videa i filma, te grafika i crteža. Možda će nekima biti najintrigantniji ciklus specifične Poletove fotografije, a drugima politički intonirani radovi konceptualnih umjetnika ili djela u kojima se na provokativan način problematizira rodna problematika. Jedna od vizualno najatraktivnijih instalacija je “Tko se boji vuka još u digitalnoj eri” Penezića i Rogine, koja se odlično uklopila u stalni postav. Od velikana iz 60-ih izdvojila bih Vasarelyja, Sotoa i Alvianija, iz 70-ih Josepha Beuysa, a od današnjih zvijezda Boltanskog, Anette Messager, Chena Zhena i Katarzynu Kozyru. Tu su i radovi najmlađih umjetnika Ane Horvat, Tanje Perišić, Davora Sanvicentija i Lale Raščić.

NACIONAL: Na mjestu ravnateljice MSU-a teče vam treći mandat. Smatrate li to krunom svoje karijere?

- To je tricky pitanje. Muzej je završen zahvaljujući radu niza generacija umjetnika i kustosa te uz snažnu podršku ministra Biškupića i gradonačelnika Bandića. Bez lažne skromnosti, Muzej je zaista kruna rada čitave generacije kustosa, koji su imali potporu javnosti.

NACIONAL: Diplomirali ste povijest umjetnosti i njemački. Što je bilo presudno da se upišete na taj studij, a zatim magistrirate muzeologiju?

- Svaki povjesničar umjetnosti želi pisati o umjetnicima i organizirati izložbe, te napredovati u struci. Još me u srednjoj školi oduševila izložba grupe Gorgona, koju je na Gornjem gradu priredila Nena Dimitrijević. Ta je izložba bila puna duha i posve drukčija od mainstreama koji je tada prevladavao u Zagrebu. Jako sam se zainteresirala za umjetnost i zatim sam napisala maturalni rad o Kandinskom. Tom slikaru privukao me apstraktni izraz i njegova umjetnička filozofija. Njegovi radovi su me podsjetili na izložbe kakve sam viđala u inozemstvu, što je očito više odgovaralo mojim tadašnjim razmišljanjima. I odlučila sam da ću studirati povijest umjetnosti i raditi u muzeju. Kako su mi dobro išli jezici, upisala sam germanistiku “za svaki slučaj”. Taj me studij jako obogatio upoznavanjem njemačkog jezika i kulture, no prevladala je ljubav prema umjetnosti i muzejima.

NACIONAL: Je li vaše obiteljsko okruženje utjecalo na vašu želju da se bavite umjetnošću?

- Moja majka je 70-ih radila u Republičkoj komisiji za otkup umjetnina, a otac je radio u turizmu i stoga smo puno putovali po Hrvatskoj i Europi. Obilazili smo muzeje, galerije, crkve i samostane, a kako je otac bio jako znatiželjan i imao istraživački duh, to je vjerojatno utjecalo na moj izbor zanimanja. No na moje formiranje jako je utjecala i literatura. Puno sam čitala, najviše ruske, njemačke i francuske klasike, ali i suvremene autore, te filozofsku literaturu - Kanta i Hegela.

NACIONAL: Kako je tekla vaša profesionalna karijera od završetka studija?

- Odmah nakon diplome dobila sam kustosko mjesto u Augustinčićevoj galeriji u Klanjcu i počela raditi izložbe vezane uz tematiku galerije. Povremeno sam u školi stranih jezika u Zagreba predavala njemački te prevodila. Zatim sam počela raditi u Gradskom uredu za kulturu, obrazovanje i sport, što je bio jako zahtjevan posao, jer sam se upoznala s problematikom financiranja i upravljanja u kulturnim institucijama. Tu sam naučila tehniku menadžerskog posla, koja mi je uvelike pomogla u ravnateljskom poslu. To mi je dalo sigurnost da se javim na natječaj za ravnateljicu MSU-a, iako su mi neki spočitavali da nisam stručna za suvremenu umjetnost. Kad sam 1998., postala ravnateljica MSU-a, odmah sam počela organizirati natječaj za novu zgradu, rješavati financiranje, ekipirati tim i uspostavljati nove službe poput restauratorske.

NACIONAL: Mnogo poslovno putujete. Koji vam je muzej najbliži? I koje ste poznate umjetnike susreli?

SNJEŽANA PINTARIĆ sa svojim zamjenikom i
koautorom postava Tihomirom Milovcem te
ostalim kustosima muzejaSNJEŽANA PINTARIĆ sa svojim zamjenikom i koautorom postava Tihomirom Milovcem te ostalim kustosima muzeja- Tate Modern Gallery svakako mi je jedan od najdražih muzeja. On je fantastičan muzej, koji odlično surađuje s lokalnom zajednicom animirajući djecu već u vrtićkoj dobi. On je danas muzejski brand. Na putovanju u New York upoznala sam Roberta Rauschenberga, tada jednog od najvećih živih američkih umjetnika, koji je prošle godine preminuo. On je bio počasni gost na dobrotvornoj večeri Guggenheim fondacije i već je tada bio jako slab. Bio je srdačan, a kad sam mu spomenula da dolazim iz Hrvatske, zainteresirao se za našu zemlju. Upoznala sam i Nedu Young, američku kolekcionarku hrvatskih korijena, zatim umjetnice Pipilotte Rist i Anette Messager, pa čuvenu parišku galeristicu Denise René i velikog kuratora Harolda Zemana.

NACIONAL: Kako pomirujete privatni i obiteljski život?

- U mojoj obitelji svi govore da je muzej prioritet i puštaju me na miru. I ništa ne traže od mene! Moje kćeri već su velike - imaju 21 i 25 godina, a suprug je liječnik i ima privatnu polikliniku tako da i on puno radi.

NACIONAL: Kako je zadnjih sedam godina izgledao vaš radni dan?

- Uobičajeni radni dan počinjala sam čitanjem mailova i novina, a zatim bi uslijedili sastanci s kustosima, arhitektima i vanjskim suradnicima. Trudila sam se da vidim što više izložbi u Zagrebu i inozemstvu, a kad sam bila u mogućnosti, bila sam aktivna u muzejskim komisijama.

NACIONAL: Koliko su vam kontakti stečeni u inozemstvu pomogli u radu u Muzeju?

- U zadnja dva tjedna uvjerili smo se da se možemo osloniti na ravnatelje muzeja suvremene i moderne umjetnosti susjednih zemalja, od Austrije i Mađarske do Bosne i Hercegovine, koji su nam organizirali odlične konferencije za novinare na kojima smo prezentirali naš muzej. Mnoge tamošnje novine, primjerice, ozbiljni austrijski dnevnik Die Presse objavio je članak o zagrebačkom muzeju, te intervju sa mnom, a puno je pisao i tiražni Kurier.

NACIONAL: Spomenuli ste brojne donacije Muzeju. Što možete istaknuti?

- To je svakako spomenuti monumentalni rad Jana Fabrea "Čovjek pljuje po svom grobu", što ga je otkupio belgijski kolekcionar iz obitelji Martens. Sastoji se od Fabreove figure i nadgrobnih granitnih ploča od 12 metara. Kako kolekcionar nije imao mogućnosti da izloži taj rad, odlučio ga je donirati jednom muzeju u Njemačkoj. Kad je Fabre to čuo, sugerirao mu je da ga donira našem Muzeju. I Braco Dimitrijević je predložio nekoliko donacija muzeju, a meni se najatraktivnijom činila njegova instalacija “Posthistorijski diptih”, koju smo predvidjeli za južnu fasadu zgrade. No produkcija tog rada vrlo je skupa. Tada se uključila Neda Young, velika američka kolekcionarka i članica boarda podupiratelja Fondacije Guggenheim, koja je sponzorirala produkciju tog rada.

NACIONAL: Također ste otkupili mnogo novih radova. Kako se danas kreću na svjetskom tržištu cijene izvanrednih radova traženih umjetnika?

- Mi nismo muzej koji može kupovati umjetnine na svjetskim aukcijama Sotheby’sa u Londonu ili na sajmovima umjetnina u Baselu i Miamiju gdje se prodaju recentni radovi po vrtoglavim cijemama. Damien Hirst, jedan od najskupljih suvremenih umjetnika današnjice, kojeg mi nemamo u fundusu, svoje instalacije prodaje za milijune dolara. Mi za to nemamo novca. Mi smo radove najviše otkupljivali nakon izložbi umjetnika u našem muzeju i u dogovoru s njima, tako da su i cijene bile drukčije formirane. Vjerujem da će se likovni kritičari i galeristi jako iznenaditi kad dođu u Muzej i vide da u fundusu imamo radove nekih umjetnika koji danas na tržištu postižu milijunske cijene.

NACIONAL: Dok je zadnje dvije godine zgrada starog muzeja na Gornjem gradu bila zatvorena, organizirali ste nekoliko izložbi u Austriji, Njemačkoj i Francuskoj, kojima ste promovirali budući novi muzej u Zagrebu.

- Kako je u nekoj galeriji teško promovirati otvaranje novog muzeja, prisjetili smo se 50. obljetnice prve izložbe kipara Vojina Bakića i slikara Ivana Picelja i Aleksandra Srneca u Parizu te odlučili spojiti sjećanje na taj događaj i promociju muzeja. Izložbu tih umjetnika organizirali smo u čuvenoj pariškoj galeriji Le Pont Neuf koju vodi fondacija supruge bivšeg francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca, a u njoj se najviše promoviraju umjetnici iz bivših socijalističkih zemalja istočne Europe. Ti umjetnici i danas su prisutni na toj sceni, primjerice, Picelj u galeriji Denise René. A radovi koji su bili na toj izložbi u Parizu prije 50 godina došli su u zagrebački muzej. Zatim smo u svibnju u Bochumu u Njemačkoj imali izložbu “Par lijevih cipela” koju je priredio Tihomir Milovac. Izložbu su u cijelosti financirali njemačka vlada i Goethe institut, a na njoj je 17 umjetnika problematiziralo situaciju u postkomunističkim, tranzicijskim zemljama. Tu ćemo izložbu vidjeti i u Zagrebu. Sudjelovala sam i na izložbi “Aspekti sakupljanja”, koju je u Beču organizirao Martin Essl, strasni austrijski kolekcionar i vlasnik Baumaxa. Essl je pozvao deset direktora svjetskih muzeja i dao im određeni novčani iznos kako bi kupili nove akvizicije. Odabrala sam radove mlađih umjetnika Silvija Vujičića, Alema Korkuta, Ane Hušman i grupe ABS, zatim renomiranih slikara Lovre Artukovića i Milivoja Bijelića, dva videa Jana Fabrea, zatim kineskog avangardista Chena Zhena, te švedske video umjetnice Miriam Bäckström. Radovi ostaju u Esslovu vlasništvu, ali nakon izložbe, koja traje do kraja veljače iduće godine, odlaze na tzv. trajnu posudbu muzejima koji su ih odabrali.

NACIONAL: Kakav ste izložbeni program pripremili za iduću godinu?

- Nakon Nove godine otvaramo veliku retrospektivu Aleksandra Srneca, jednog od najosebujnijih umjetnika druge polovice 20. stoljeća, koja je prošle godine u organizaciji Kolekcije Sudac prikazana u Varaždinu. U veljači slijedi izložba natječajnih radova mladih umjetnika, koji su se prijavili na zajednički natječaj našeg muzeja i T-HT-a. Pokazat ćemo i radove iz Donacije obitelji Murtić Zagrebu. Riječ je o fantastičnom izboru najboljih Murtićevih radova iz svih ciklusa, od studentskih crteža preko radova u akriliku, gvašu i akvarelu, murala od emajla i tapiserija do ulja velikih formata iz 2004., reprezentativan presjek njegova cjelokupnog opusa.

Vezane vijesti

Nikola Koydl - Slike i objekti

Nikola Koydl - Slike i objekti

Od 19. siječnja do 19. veljače 2012. godine u Muzeju za umjetnost i obrt publika će moći razgledati 37 slika i 13 objekata renomiranog umjetnika… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika