Svi radnici, seljaci i poštena inteligencija u Hrvatskoj počeli su jučer s nestrpljenjem odbrojavati dane do početka koncertne sezone u Sisku, gradu koji nas je na glazbenom polju dosad toliko zadužio, a nikad mu nismo adekvatno zahvalili i uzvratili. Jučer je napokon, zahvaljujući glasovima 17 vijećnika HDZ-a, HSP-a, HSLS-a i HSS-a, gradonačelnik Dinko Pintarić uspio začepiti usta antisluhistima iz SDP-a te formirati Javnu ustanovu Koncertni ured. Pa da sad vidimo tog Mehtu ili Mužeka koji se neće odazvati pozivu Valentine Badanjak, gradonačelnikove nove ljubovce, ujedno i jedine osobe radi koje je Koncertni ured, uz potporu koalicijskih glazbenih sladokusaca, uopće i osnovan!

Pomirenje Brahmsa i Harmsa

Početkom osamdesetih, ako se tko još sjeća, tražila se karta više za svaku predstavu sisačke amaterske družbe "Daska", a ponajviše za njihovo uprizorenje satiričnih i apsurdnih priča Daniila Harmsa. Ne pamtim više je li joj to bio i naslov ili samo slogan, ali još mi u ušima zvone riječi: "Volite li Brahmsa? A mi više - Harmsa".

Gužva pred poglavarstvom

Četvrt stoljeća kasnije, Brahms i Harms iz te sentence napokon su sjeli za isti stol, onaj konferencijski u poglavarstvu grada Siska, pružili si ruku pomirenja, pa ujedinili komornu glazbu i besmisao, simfoniju i satiru. Ta epohalna simbioza nikad se ne bi ostvarila da se, ne daj bože, dogodilo da se gradonačelnik zaljubio u, ne znam, vlasnicu butika ili manekenku. Srećom, srce sisačkog Berluskeruma osvojila je profesionalna zaljubljenica u klasičnu glazbu, pa koalicijski renesanšani s gornjeg popisa nisu morali izglasavati naprasno osnivanje gradskog trikotažnog ureda ili onog za depilaciju...

Vratimo se na početak: koncertna sezona pod dimnjacima sisačke rafinerije i klinički mrtvim visokim pećima željezare tek što nije počela. I ne zna se je li dulji red pred gradskim poglavarstvom (gdje se već prodaju godišnje pretplate) ili pred obližnjom kladionicom, gdje se kao prvi događaj sezone najčešće spominje Donizettijev "Ljubavni napitak".