Objavljeno u Nacionalu br. 735, 2009-12-15

Autor: Srećko Jurdana

Demoni nemoći Sanadera tjeraju u iracionalne pustolovine

Srećko JurdanaSrećko JurdanaDramatične vijesti stižu s hrvatskih visina, a odnose se na bitno pojačanje aktivnosti Ive Sanadera u određivanju političke budućnosti Vlade gospođe Kosor, a time i HDZ-a. Premijer, koji je napustio položaj, u trenutku neobičnoga nadahnuća svoju je nasljednicu otvoreno suočio s ultimatumom: prekini borbu protiv korupcije, ili odlazi. Navodno se nikad dosad Sanader prema Jadranki Kosor nije ponašao tako arogantno, i njegova aktualna agresivnost nesumnjivo je historijski iskorak iz regularnoga konteksta odnosa jednoga bivšeg šefa vlade prema sadašnjem. Sanaderovi pritisci svakako prelaze granicu političke pristojnosti, što samo pokazuje koliko je situacija za njega doživljajno ozbiljna. Zaključio je da mu se crno piše ne uspije li obnoviti svoj utjecaj u HDZ-u i šire, i u tim paničnim pokušajima restauriranja osobne moći čini se da je počeo gubiti osjećaj za mjeru i poštivanje osnovnih političkih kodeksa. Iako je gospodinu Sanaderu psihološki možda teško prihvatiti tu spoznaju, Vladu danas doista vodi Jadranka Kosor, a ne on. On je bivša veličina koja se povukla u mirovinu, iz koje nakon nekoliko mjeseci opet pokušava izići, neprestano suočavajući naciju s izazovima i enigmama povezanim s njegovim likom.


Zašto? Kakvi ga demoni moći ili nemoći tjeraju da se od bivšega premijera pretvara u sadašnjega gnjavatora? Kad je odlazio, kategorički je rekao da politiku napušta zauvijek. Ostavljao je dojam kao da će se skrasiti u svojim vilama i posvetiti - recimo - proučavanju vrtlarstva, no danas je najavljenu kreativnu dokonost, začinjenu mutnim angažmanom kod nekakve kanadske bogatašice, naglo zamijenio misijom rušenja Jadranke Kosor. Počeo se ponašati kao da je i dalje šef HDZ-a ili Vlade. Za ritualnu naznaku svoje nove političke nazočnosti iskoristio je obljetnicu Tuđmanove smrti. Nenajavljeno se pojavio na Tuđmanovu grobu kao da je pozvan da tu odaje nekakve službene počasti, potom je na prigodnoj misi samoinicijativno zasjeo u prvi red, da nitko ne bi slučajno propustio registrirati znakovitu prisutnost njegove krupnosti. "Ne ćete me se riješiti", glasi njegova suptilna poruka premijerki i narodu, potpuno suprotna poruci koju je uputio u trenutku svoga povlačenja. Ultimatum kojem je zadnjih dana podvrgnuo gospođu Kosor nesumnjivo otkriva začuđujuću ranjivost njegova položaja u vezi s akcijama protiv korupcije, ali je i dramsko-psihološki obrat bez premca na hrvatskoj političkoj sceni.
Dok je bio na vlasti, jasno je da nije ni htio ni mogao voditi nikakvu bitnu borbu protiv korupcije, jer ona bi po definiciji ugrozila njega samoga. Danas, međutim, on beskompromisno dovodi u pitanje i smisao cjelokupne svoje prijašnje deklarativnosti. Otvaranjem fronte prema Jadranki Kosor bori se zapravo protiv principa za koje se "energično" zalagao pred nacijom i pred svijetom. U takav otvoreno prijeteći odnos prema premijerki i bivšoj saveznici, koja je njegovu nekadašnju retoriku počela pretvarati u praksu, može se upuštati samo političar kojem su životni interesi esencijalno ugroženi, i koji na fonu tog osjećaja gubi orijentaciju. Jadranka Kosor bila je njegov izbor. Godinama je u HDZ-u držala komunikacijske kanale prema braniteljima i drugim konzervativnijim društvenim slojevima, često žrtvujući osobnu popularnost u ime partijske efikasnosti. Funkcionirala je kao dobar otpravnik razmjerno marginalnih poslova, i na svojem području maksimalno štitila Sanaderove političke interese.
Iracionalni i sebični Sanader




Stvari kojima se bavila nisu joj donosile posebnu karizmu. Sanader je uvijek računao na njezinu poslušnost, a postavio ju je i za svoju nasljednicu pretpostavljajući nesumnjivo da ta uhodana "službenica partije" ne može prerasti u lidericu sposobnu za bilo kakve revolucionarne pothvate. Zaključio je da će uz Jadranku Kosor luksuznu penziju provoditi u miru, koji će mu osigurati njezini pozadinski stranački kontrolori. Na njegovo iznenađenje, dogodilo se suprotno. Jadranka Kosor - ta prividno bezopasna prodavačica stereotipnih fraza o humanosti - postala je na javnoj sceni neusporedivo jača od Sanaderove mreže, zahvaljujući u prvome redu činjenici da je tu mrežu počela razbijati i ukidati njezine pravosudne imunitete.
Sanader je pukao u trenutku kad je spoznao skrivenu snagu, namjere i ambicije gospođe Kosor. Njegov ego pretrpio je drastičan udarac, jednako kao i njegovi interesi. U osobi, od koje je očekivao trajnu skrivenu poslušnost, dobio je snažnu konkurenticu. Sva bivša savezništva i obziri koje je imao prema gospođi Kosor potisnuti su tada u zaborav. Sanaderov neobuzdani mediteranski temperament počeo je dominirati nad njegovom racionalnošću. Zanemarujući što je Jadranka Kosor danas, počeo se prema njoj odnositi kao prema svom nekadašnjem partijskom aparatčiku, i pritom pred javnošću otkrivati cjelokupnu frustraciju koja ga opterećuje.
Sanaderova akcija protiv Jadranke Kosor iracionalna je i s aspekta temeljnih interesa HDZ-a. Rušiti danas Jadranku Kosor, to znači gurati vlast u ruke Zoranu Milanoviću. Hipotetički odlazak premijerke proizveo bi i uzbunu na međunarodnom planu, kao poruka da se Hrvatska vraća na staru liniju zataškavanja kriminala. U aktualnome stanju svoje političke svijesti gospodin Sanader, međutim, o svemu tome ne vodi računa. Budućnost HDZ-a, i budućnost Hrvatske, manje mu je važna od njegove osobne sadašnjosti, privatni ciljevi nadređeni su kolektivnima. Zaustavljanje borbe protiv korupcije postalo je njegova opsesija, kao što je pseudoborba protiv korupcije svojedobno bila glavna tema njegovih političkih poruka. Njegova bliska suradnica priredila mu je najveći šok u karijeri, i sad je - u pokušaju da restituira svoj uzdrmani ego - započeo izigravati "premijera u sjeni".
Kalmetina prvorazredna besmislica

Sve je to više cirkus negoli politika. Sanaderovi izgledi da obnovi svoj utjecaj eskalacijom napada na premijerku gotovo da su nikakvi, bez obzira na to što njegova agresija u stranci uživa određenu podršku. Postoji u HDZ-u krug koji je interesno vezan za Sanadera, i koji premijerki želi drastično reducirati manevarski prostor. Prijetnja Sanaderom čini se tom društvu kao najefikasnije oružje, jer smatraju da se njegovu "autoritetu" nije lako oduprijeti. I Božidar Kalmeta pozvao se nedavno na Sanadera kao "prvoga borca protiv korupcije", kad je vodio bitku za opstanak na položaju. Izjavio je pritom - kao argument u vlastitu korist - i da kod ministra "nema zapovjedne odgovornosti" za zbivanja u njegovim resorima, što je, dakako, prvorazredna besmislica. Pa ministri u uljuđenom svijetu upravo i podnose ostavke zbog moralnih razloga ako se u njihovim resorima dogodi nekakav skandal, kako bi javnosti uputili poruku o svojoj "zapovjednoj odgovornosti".

No, što je realno ostalo od tog Sanaderova "autoriteta"? Ništa bitno više od motiva za političku burlesku: jedan uznemireni bivši vlastodržac koji sanja o svojoj nekadašnjoj moći. Pozivanje na Sanadera, uz izvrtanje temeljnih načela povezanih s visokim državnim dužnostima, u slučaju gospodina Kalmete pokazalo se kao produktivno rješenje jer je privremeno ostao na položaju, ali procesi su uhvatili maha i sve će se to u perspektivi pokazati kao labuđi pjev jedne hipokritske birokratske skupine koja se preko bivšega vođe pokušava vratiti u svoje sretne dane.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika