Kada je početkom ljeta bez objašnjenja odstupio s premijerske funkcije, Ivo Sanader je vjerovao u svoj relativno brzi povratak. Manje je bitno kada - kroz godinu ili tri, ali Sanader je otišao da bi se jednoga dana vratio. Zato je za nasljednicu izabrao Jadranku Kosor, dugogodišnju odanu suradnicu, a ne Andriju Hebranga ili Božidara Kalmetu, koji sasvim sigurno imaju veću podršku unutar HDZ-a.

Šest mjeseci kasnije, razvoj događaja je takav da ga Sanader nije mogao predvidjeti ni u najgoroj noćnoj mori. Jadranka Kosor se stabilizirala na položaju predsjednice vlade, Sanadera se odriče veći dio HDZ-a, javnost ga smatra kukavicom, a Državno odvjetništvo i policija istražuju korupcijske afere u kojima su okrivljeni njegovi bliski suradnici. Skandal poprima i internacionalne razmjere, a u Austriji je objavljen članak u kojem se Ivu Sanadera direktno optužuje da je od Hypo Alpe Adria Bank dobio 800.000 maraka provizije.

Kako god da okrene, 'lose-lose' za Ivu....

Nikada u dosadašnjoj političkoj karijeri Sanader se nije nalazio pod tolikim optužbama i "lose-lose" situaciji. Što god odlučio ili napravio, teško da postoji izlaz iz jame koju si je iskopao tijekom pet i pol godina na premijerskom položaju. A opet, ne može sjediti i čekati hoće li neki svjedok-pokajnik spomenuti njegovo ime kao nalogodavca sumnjivih financijskih transakcija. Sudeći po učestalim pojavljivanjima u javnosti, očito je kako Sanader priprema povratak. Možda bi ga odgodio da je Jadranka Kosor prihvatila njegov utimatum - "Ili prekini s borbom protiv korupcije ili odstupi" - ali ona ga je odbila, i sada slijedi novi pokušaj samospašavanja bivšega premijera.

Ivo Sanader se vraća u politiku, makar kao saborski zastupnik. Razumljivo da Sanadera saborske rasprave zanimaju koliko i vremenska situacija u Mongoliji, ali za prvu ruku, zastupnički mandat osigurava imunitet pred pravosuđem. Barem na neko vrijeme, što može posvjedočiti bivši ministar obrane Berislav Rončević. Međutim, na dulje razdoblje, nikakav imunitet ne može spasiti Ivu Sanadera.

Ne bi ga spasio ni odlazak premijerke

Ne bi ga spasila niti smjena Jadranke Kosor, i povratak na nekadašnji posao. To je, uostalom, potpuno nemoguća misija, i ako doista razmišlja o ovoj varijanti, to pokazuje da je na rubu panike. Prije svega, Sanaderov povratak u Banske dvore izazvao bi raskol unutar HDZ-a, vladu bi napustili HSLS, SDSS i manjinski zastupnici, a vladajuća koalicija bi se raspala. To bi dovelo do prijevremenih izbora na kojima bi SDP i lijeva koalicija gotovo sigurno pobijedili, a ako bi Zoran Milanović i Radimir Čačić nešto voljeli, onda je to slika Ive Sanadera na optuženičkoj klupi zbog gospodarskog kriminala.

Osim toga, za Sanaderom mogu žaliti smo oni koji su imali korist od zajedničke suradnje. Kada je ljetos abdicirao, Nacionalov web je bio jedini relevantni medij gdje nismo žalili zbog njegovog odlaska. Dok su drugi mediji i analitičari smatrali da bez Sanadera Hrvatsku čeka kataklizma, napisali smo kako nema smisla očajavati za premijerom čija je vlada ignorirala recesiju i nije poduzimala nikakve akcije za smanjenje nezaposlenosti, a na međunarodnom planu nikako ne uspijeva deblokirati pregovore s Europskom unijom.

Jadranka Kosor je daleko od idealnog političkog lidera, ali u postojećim okolnostima vrlo solidno radi svoj posao. Bez njezina odobrenja sigurno ne bi došlo do antikorupcijskih akcija i procesuiranja nekadašnjih Sanaderovih miljenika. Zato ju treba pustiti da pokaže koliko može, iako to nikako ne znači bezuvjetnu podršku politici aktualne vlade. Ali da bi se moglo posvetiti rješavanju stvarnih problema u Hrvatskoj, neophodno je najprije riješiti se bremena iz prošlosti, a njegovo je oličenje bivši premijer.