Stjepan Mesić, predsjednik RepublikePoruka koju je američki predsjednik Barack Obama uputio ovih dana svojim kritičarima kao da je upućena i Hrvatskoj. Ona, naime, precizno definira i zadaću pred kojom se nalazi hrvatska ekonomska politika. Ti su kritičari, mahom iz redova oporbene Republikanske stranke, optužili Obamu za nedopuštenu upotrebu 787 milijardi dolara preostalih u posebnom fondu za pomoć posrnulim bankama, koji je prije godinu dana uspostavila administracija bivšeg predsjednika Busha.

Liberalno zanovijetanje

Taj novac (kao i onaj što ga trebaju vratiti stabilizirane banke) Obama je namijenio za svoj program zapošljavanja koji se, najkraće rečeno, sastoji od poreznih olakšica za malo i srednje gospodarstvo, zatim od poticaja za zapošljavanje novih radnika, kao i od novih ulaganja u infrastrukturu. Početkom prosinca on se sastao s vodećim biznismenima i sindikalnim vođama i dobio njihovu podršku za taj program, koji mnogi u Americi uspoređuju s New Dealom legendarnog Franklina Delanoa Roosevelta (FDR) od prije 75 godina.

Oporba se pobunila, jer smatra da se nepotrošeni državni novac mora vratiti državi, koja ga treba iskoristiti za pokrivanje proračunskog deficita. Nije to samo opozicijsko ili liberalno-ideološko zanovijetanje. U prošloj godini američki je proračunski deficit iznosio 1,4 tisuće milijardi dolara, a samo u posljednja dva mjeseca (budžetska godina u Americi počinje 1. listopada) svakoga se dana trošilo gotovo pet milijardi više od prihoda.

Kopernikanski obrat u gospodarstvu

Što im je odgovorio Obama i zašto je njegov odgovor važan i za nas? Sadašnja recesija nije samo problem proračuna, rekao je on. Izazov s kojim je ona suočila Ameriku teži je i ozbiljniji od deficita. To je urušavanje gospodarstva, što ima za posljedicu tešku i rastuću nezaposlenost. Ali za oba problema rješenje je isto. To je rast proizvodnje. Bez rasta ne može se zaposliti ljude, ali ni ozbiljno i imalo trajnije sanirati budžetski deficit. Mnogo više Amerikanaca nego što je sada slučaj mora raditi i stvarati novu vrijednost da bi državna potrošnja mogla biti usklađena s prihodima. I, naravno, da bi država otplaćivala svoje goleme dugove.

Isto vrijedi i za Hrvatsku, u kojoj više od 40 posto radno sposobnog stanovništva nema zaposlenje. Zato naša politika mora napraviti kopernikanski obrat i od ekonomskog modela zasnovanog na potrošnji i zaduživanju prijeći na model koji će se zasnivati na ubrzanom razvoju proizvodnje, izvoza i, naravno, zapošljavanja. Govoreći o tome, nedavno sam na godišnjem savjetovanju ekonomista u Opatiji citirao sljedeću rečenicu iz aktualne analize Američkog instituta za ekonomsku politiku: "Održavanje visoke nezaposlenosti dovelo bi do velikog rasta dječjeg siromaštva, a postoje alarmantni dokazi da će djeca koja rastu u siromaštvu provesti život kao paraziti." Po čemu smo mi drukčiji, pitao sam tom prilikom. Samo po tome što naša nezaposlenost nije novog datuma. Ono čega se Amerikanci boje, kod nas se već događa.

Prvorazredna zadaća države

Vrijeme je da država prestane samo uzimati od gospodarstva i da se konačno počne brinuti za njegov razvoj. To je njena prvorazredna zadaća u vremenu koje nam predstoji, iako neki još uvijek tvrde kako to nije u skladu s liberalnim kapitalističkim konceptom. Ali i na Zapadu, pa i u Americi, sada je postala aktualna ona čuvena Dengova (Deng Xiaoping) rečenica, ugrađena u temelje kineskoga gospodarskog čuda: "Nije važno koje je boje mačka, bitno je samo da ona lovi miševe!"