Objavljeno u Nacionalu br. 737, 2009-12-29

Autor: Srećko Jurdana

Josipović s velikom prednošću, Bandić kroz ušicu igle

Srećko JurdanaSrećko JurdanaPonešto iznenađuje razina prednosti koju je Ivo Josipović pri ulasku u drugi krug ostvario u odnosu na drugoplasiranoga Milana Bandića. Razlika je gotovo osamnaest posto u Josipovićevu korist, što znači da gospodina Bandića - pjesnički rečeno - čeka trnovit put prema vrhu, čak i uz prilično utemeljenu pretpostavku da će se mnogi Hebrangovi glasači u drugome krugu orijentirati prema njemu. Pokupi li, u idealnotipskoj varijanti, i sve aktualne glasače s desnice - Hebrangove, Tuđmanove, Jurčevićeve - mogao bi se tek izjednačiti s današnjim Josipovićem. Neproduktivno je, međutim, previše se opterećivati takvom kombinatoričkom matematikom. Margina je još uvijek dovoljno uska da konačan ishod izbora učini neizvjesnim i obojicu preostalih sudionika ozbiljno potakne na daljnje ekspanzivne akcije (koje su pojedini mediji odmah počeli dramatično nazivati "ratom").


Razlozi eksplicitnog uvodnog trijumfa

Gospodin Josipović ušao je u kampanju s istim stupnjem biračke podrške kakvu je dobio i u završnici; ta podrška u jednoj je fazi počela drastično padati, i činjenica da se na kraju ipak vratila na početnu razinu za njega je velik uspjeh. Mogu se sad, dakako, istraživati razlozi Josipovićeva eksplicitnog uvodnog trijumfa. Mnogo se raspravljalo o Josipovićevu "dosadnom" imageu, no kako je vrijeme odmicalo, publici je počela sve manje smetati njegova vodnjikavost, koja se - u neobičnome psihološkome obratu - na kraju pretvorila čak u nešto poput njegovoga osobnoga zaštitnog znaka, koji je za javnost teatarski prihvatljiv. Josipović se nije pokušavao previše mijenjati i glumiti populista: kao što je duhovito primijetio PR-man Krešimir Macan, ostao je "kuhana nogica" do kraja, i na toj razmjerno bizarnoj konzistentnosti počeo čak osvajati simpatije. I Josipovićev vizualno i sadržajno besmisleni izborni slogan "PravDA" - netko bi u prvi mah mogao pomisliti da je to možda reklama za organ sovjetske komunističke partije - nije narušio, nego upotpunio njegovu pomalo nadrealno-komičnu profilaciju, koja je u konačnici uspjela za Josipovića proizvesti iznenađujuće pozitivne dramske efekte.

Bandić računa na Thompsonovu publiku

Taktičko distanciranje od Zorana Milanovića u kampanji bilo mu je veliki plus. Shvatili su u SDP-u da je gospodin Milanović postao otrov za publiku, i da je za Josipovića najbolje ako se predsjednik stranke potpuno povuče u pozadinu. Milan Bandić svakako će u drugome krugu igrati na kompromitaciju upravo te protivničke taktike predstavljanja Josipovića kao autonomnog lika: isticat će njegovu simbiotsku povezanost s Milanovićem. "Ne birajte marionetu Zorana Milanovića", glasila je Bandićeva nastupna poruka nakon objavljivanja rezultata prvoga kruga, i plasirana je s utemeljenim propagandnim razlogom. Na drugoj strani, za Josipovića je radio, a radit će i dalje, građanski zamor aferama povezanim s HDZ-om. Na predsjedničkom položaju traži se lik koji se - makar i prividno - izdigao iznad hrvatske aferaške situacije, i donosi nekakve atribute koji nisu izravno kontaminirani kriminalom. Publika je sita Sanadera, Polančeca, Kalmete itd., i intuitivno čezne za predsjednikom koji na scenu unosi građansku vrlinu, pa makar i sterilnu.

Bad news for Mr. Bandić, mogao bi netko zaključiti, no taj zaključak - kako stvari realno stoje - može biti daleko od istine, s obzirom na činjenicu da gospodinu Bandiću na raspolaganju stoji poveći rezervoar potencijalnih glasova. Moglo bi u konačnici ispasti da je gospodin Josipović već u prvom krugu iskoristio gotovo sve što je mogao, dok su Bandićeve mogućnosti za razvoj ostale otvorene. Bosna je njegova, kao i dobar dio HDZ-a. Može, generalno rečeno, računati na Thompsonovu publiku, i s obzirom na to da mu je svojedobno omogućio nastup na Jelačić-placu, iako je zbog sličnih poteza - kako su pokazali aktualni izbori - izgubio simpatije dijela zagrebačke građanske populacije. Bandiću u prilog ide njegova egzaktnost u porukama - jedino su njegove imale nekakav konkretniji sadržaj - kao i dokazano vješto vođenje kampanje. Pametno se distancirao od drugih kandidata, nije dopuštao da ga uvuku u čoporativne polemike, ponašao se kao da gradonačelnička djela za njega govore umjesto riječi, i s takvom taktikom uspio je ne samo izbjeći neugodne teme, nego i osvojiti prizvuk osobne unikatnosti.

Velika pogreška Nadana Vidoševića

Ni Josipović nije veliki retoričar, i u srazu s Bandićem tête-à-tête ne će mu biti lako. Dok će on lamentirati o PravDI, Bandić će po njemu mlatiti Milanovićem. Nadan Vidošević - neki ga smatraju velikim tragičarom aktualnih izbora - učinio je veliku pogrešku što se u kampanji dao navući na osobne diskusije, koje su poništile sve njegove distinktivne faktore ili komparativne prednosti. Danas bi možda stajao drukčije da je uspio nametnuti dojam kako je među kandidatima najsposobniji za izvlačenje zemlje iz ekonomske krize, i uz to sugerirati lijevo orijentiranim biračima da će Bandićev ulazak u drugi krug spriječiti ako glasaju za njega, a ne za Vesnu Pusić ili Damira Kajina.

Tijekom kampanje gospođa Pusić znatno je poboljšala svoj cjelokupan politički image, što joj u neposrednom praktičnom smislu nije donijelo ništa. Damir Kajin formirao je radikalan lijevi blok, nasuprot radikalno desnom koji u Hrvatskoj tradicionalno djeluje bez artikuliranoga političkoga protivnika, i to za državu i društvo može biti korisno, iako mu nije priskrbilo nikakav značajan postotak. Iz Vidoševićeva aspekta, bilo je to raspršivanje glasova, kao što su glasovi za Miroslava Tuđmana i Josipa Jurčevića bili raspršivanje iz aspekta Andrije Hebranga. U zadnjoj fazi kampanje gospodin Hebrang pokazao se - na opće čuđenje - kao najduhovitiji kandidat, i možda bi kod građana prošao bolje da je svoje desničarske impulse podvrgnuo za nijansu većoj kontroli, i da se energičnije i prepoznatljivije svrstao uz aktualnu politiku Jadranke Kosor.

Toliko o prošlim bitkama. Postale su scenski zamorne, trajale su predugo, s previše marginalnih sudionika, i sugerirale da je proceduru predsjedničkih kampanja u Hrvatskoj potrebno promijeniti. Sljedeću bitku, koja će na sreću trajati kratko, voljom naroda vode gospoda Josipović i Bandić. Englezi bi ritualno rekli, "May the best man win".

Kalmeta već više dana bez nesreće; 'Mimohod' podrške ratnom zločinu

Od zadnje željezničke nesreće u Hrvatskoj - udara vlaka, kojem su otkazale kočnice, u branik na zagrebačkom kolodvoru - prošlo je već više dana bez nekog novog udesa, što je za resor Božidara Kalmete ravno senzaciji. Uvaženog ministra željezničke nesreće, uz neke druge loše stvari, u zadnje vrijeme prate kao Zvonimirova kletva, i malo je čak nedostajalo da ga nakon zadnje natjeraju na spontanu ostavku. Nije ipak povukao taj dramatični potez, jer spomenuta ostavka nesumnjivo bi za integritet Kalmetina dijela HDZ-a bila katastrofa, a neobično bi odjeknula i u ostatku nacije, koja se na gospodina Kalmetu u sadašnjem statusu - jedan čas odlazi, drugi čas ne odlazi - već naviknula gotovo kao magarac na batine.

Televizije su zadnjih dana raskošno, uz velike priloge, obavijestile javnost o “mimohodu” u Zagrebu kojim su ekstremističko-braniteljske skupine izražavale simpatije prema osumnjičenima za ratni zločin u selu Grubori. Krajnje marginalnu pažnju posvetile su, međutim, zločinu samom - bestijalnome ubojstvu petero staraca koje su pokrovitelji izvršilaca naknadno htjeli prikazati kao srpske komandose. Iz televizijskih prikaza proizlazilo je da hrvatsko pravosuđe progoni nedužne ljude, valjda iz “antihrvatskih” pobuda. Na televiziji već dvadesetak godina ništa novo.

Vezane vijesti

Predstavljena knjiga kolumni Srećka Jurdane

Predstavljena knjiga kolumni Srećka Jurdane

Knjiga kolumni Nacionalova kolumnista Srećka Jurdane predstavljena je 16. veljače u Kući Arko u Zagrebu. Riječ je o odabranim Jurdaninim… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika