Janusz BugajskiHrvatska i njeni susjedi suočavaju se s riskantnom budućnošću. Ekonomska oluja koja je pomela Europu prošle godine još nije okončana. Ona će imati trajne reperkusije za mlade demokracije, a 2010. politička vodstva i javnost očekuju nova iskušenja od Baltika do Balkana. U prvoj posttranzicijskoj krizi, izazvanoj time što je prsnuo globalni financijski mjehur, neki zloguki proroci najavli su kraj ere liberalne ekonomije i velike promjene u ustroju demokracije. U zbilji nije došlo do općeg gospodarskog kolapsa ni sustavnog zakazivanja političkog sustava, iako je palo nekoliko vlada. Društveni nemiri i politički ekstremizam nisu velikog opsega, kao i zahtjevi za državnom kontrolom ekonomije i nacionalnim protekcionizmom; unatoč tomu što je ta regija ekonomski iscrpljena, izdržala je oluju.

PA IPAK, SVAKA SE ZEMLJA ZA SEBE SUOČAVA S DALJNJIM EKONOMSKIM I SOCIJALNIM IZAZOVIMA koji će i nadalje pokazivati koliko su stabilne njihove političke institucije. Nekoliko je vlada palo, ponajviše zbog srozavanja ekonomskih uvjeta, što je izazvalo smanjenje potpore u parlamentima i razvrgnuće vladajućih koalicija. Međutim, nije uslijedio domino efekt niti je došlo do priklanjanja lijevom ili desnom radikalizmu. Pale vlade zamijenjene su koalicijama desnog ili lijevog centra, dok su izborni rezultati ultranacionalista i radikalnih populista skromni. Recentna ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da većina građana nema povjerenja u svoje političke elite i veći dio poslovnih ljudi te smatra da su bili neopravdano povlašteni u ekonomskim reformama, kao i to da ne trpe recesiju. Javnost želi jednostavnu, kompetentnu, poštenu i nekorumpiranu vladu s uvjerljivim ekonomskim programom. Sami demokratski sustavi nisu u opasnosti, a institucije svake pojedine zemlje su izdržljive. EU ostaje jedina izgledna politička alternativa za sve aspirante za članstvo sa zapadnog Balkana. Ta gospodarstva, koja su u prvom razdoblju krize bila relativno zaštićena zbog niske razine izvozne ovisnosti i vanjskog zaduživanja, suočit će se sa sve većim ekonomskim problemima kako recesija bude napredovala njihovim okruženjem.

NADALJE, SLABAŠNO POSLOVNO OKRUŽENJE, TIPIČNO ZA REGIJU, hendikepira gospodarstva. S druge pak strane, povećanje budžetskog deficita prouzročit će da kriza bude još bolnija te se spori oporavak ne očekuje prije 2011. Rezultati će ovisiti o mnogim čimbenicima koje nije lako predvidjeti. To su snaga globalnog ekonomskog oporavka, napose u Zapadnoj Europi, uvjeti u financijskom sektoru, diverzifikacija izvoza i ulaganja te uvođenje gospodarskih metoda koje se koriste novim tehnologijama. Produžen oporavak nakon krize vjerojatno će prouzročiti raslojavanje unutar regije te potaknuti natjecateljski duh u traganju za novim kapitalom i tržištima. Strani investitori jamačno će više voljeti zemlje sa stabilnijom ekonomijom, predvidljivim vladama, s manje korupcije i s klimom koja pogoduju poduzetništvu. Analitičari ne mogu predvidjeti kada će gospodarstvo dosegnuti dno i napokon se početi oporavljati. Svjetska banka upozorila je da će se balkanska gospodarstva vjerojatno oporavljati sporije od drugih razvijenih zemalja te da će društvene i političke posljedice osjećati još godinama. U široj regiji, među elastičnijim zemljama poput Poljske i Češke, gdje su vlade ili preživjele ili su premijeri iz stranaka centra, uspješni gospodarski razvitak ovisi o pridržavanju fiskalne discipline i smanjivanju proračunskog deficita. Teže pogođene zemlje poput Mađarske i Litve, koje su doživjele financijski krah, trebat će više vremena da se oporave; no, s jedne strane, već su dosegnule dno, a s druge primjenjuju temeljne antirecesijske mjere uz dugoročnu potporu EU. Najveću zabrinutost izazivaju zemlje na gospodarski trusnom Balkanu, koje nisu članice EU i ne mogu računati da će ih EU spasiti.

HRVATSKA PREMIJERKA Jadranka Kosor s ruskim premijerom Vladimirom Putinom, koji pokazuje sve veći interes za prodor u zemlje jugoistočne EuropeJAVNOST JE POKAZALA STRPLJIVOST I IZDRŽLJIVOST TIJEKOM TRAUMATIČNOG RAZDOBLJA tranzicije od državnog socijalizma do liberalnog kapitalizma te tijekom mučne borbe za državnu neovisnost. U njima radikalne i revizionističke političke snage imaju tek ograničen utjecaj, a i nacionalističke ekonomske prijedloge sve su vlade odbacile. Sve dosad nove demokracije pokazale su prilagodljivost i stabilnost u iznimnim gospodarskim teškoćama. Predviđanja masovnih društvenih nemira, političkog sloma ili opoziva reformi nisu bila opravdana. Pa ipak, previše je nepoznatih varijabli, uključujući i opseg europske recesije, da se predvidi kakve će i kolike biti društvene i političke reperkusije u slučaju nastavka ekonomskog srozavanja ili dugotrajne stagnacije. U takvom nemirnom okruženju hrvatski predsjednički izbori znakoviti su za kandidate za EU i njihove susjede. Hrvatska treba predsjednika koji se razumije u gospodarstvo te svojim iskustvom može pomoći zemlji u predstojećem razdoblju. Prema hrvatskom ustavu uloga predsjednika je naglašenija nego u nizu drugih zemalja gdje poglavara države posredno bira parlament. Predsjednički izbori bit će važni ne zbog sumnji u hrvatski demokratski proces - njihov je značaj u tome koliko će Hrvatska biti kvalificirana da uđe u EU. Za novog predsjednika bit će vitalno da tijesno surađuje i s Vladom i sa Saborom kako bi Hrvatska ispunila sve uvjete za članstvo u EU tijekom iduće dvije godine. Bez obzira na globalnu recesiju, Hrvatska treba predsjednika koji može s autoritetom pokretati pitanja značajna za birače, napose u vezi s gospodarstvom, nezaposlenošću, životnim standardom i utjecajem ulaska u EU na život građana. Šef države također mora odgovoriti na pitanja na koja su usredotočene strane institucije, napose o tome kako se Zagreb namjerava boriti protiv sveprisutne i organizirane korupcije. Europska komisija pozorno će motriti posvećenost Hrvatske borbi protiv korupcije i poštenom upravljaju fondovima EU.

NAIME, BRUXELLES JE FRUSTRIRAN ZATO ŠTO SU BUGARSKA I RUMUNJSKA PRIMLJENE PRERANO U EU, prije nego što su sredile stanje u kući. Dapače, pregovaračkim poglavljima neslužbeno je dodano još jedno o korupciji i Hrvatska će biti prva zemlja koja će biti pobliže pregledana prije nego što joj bude odobren pristup. Neuspjeh borbe protiv organizirane korupcije ima još jednu negativnu dimenziju. To otvara zemlju prodoru ruskog kapitala u vlasništvu države i političkom utjecaju Rusije. Dok korupcija na Balkanu služi privatnim interesima, u Rusiji služi državnim interesima i temeljna je za provedbu vladine politike, ponajprije kroz energetske kompanije poput Gazproma. Vođe iz Kremlja upleću dužnosnike iz pojedinih zemalja u poslovne aranžmane koji pogoduju ruskoj energetskoj i poslovnoj ekspanziji. Netransparentne poslovne transakcije mogu tako povećati moskovski vanjskopolitički utjecaj u dijelovima srednje i istočne Europe. Zemlje poput Bugarske, Rumunjske, Hrvatske i Srbije - koje trpe od golemog državnog duga, proračunskog manjka i smanjenja stranih investicija - u iskušenju su da sudjeluju u ruskim energetskim ugovorima koji obećavaju profit i stabilnu opskrbu energentima, ali dugoročno mogu izavati još veću korupciju u državi i ovisnost o Moskvi. Iako ruska vlada nema mogućnosti da privuče kojeg od bivših satelita, iskoristila je recesiju da u susjednim postsovjetskim državama plasira kredite i investicije pod specifičnim političkim uvjetima, u želji da minira diverzifikaciju opskrbe energentima s kaspijskog područja, što bi potkopalo ruski monopol. Zagreb mora paziti da ne bude uhvaćen u kremaljsku mrežu energetskih operacija te da ne bude izložen mogućimn političkim ucjenama. Iako ulazak u EU ne štiti zemlje potpuno od ekonomskih teškoća, članstvo osigurava suradnju i podjelu odgovornosti za ekonomsku stabilnost te je sigurnije biti u EU nego izvan nje. EU neće dopustiti propast bankarskog sustava ili državni bankrot ni u jednoj zemlji članici i tijesno surađuje s međunarodnim financijskim institucijama da im omoguće pomoć u slučaju nužde. Zbog sve intenzivnije međunarodne suradnje članicama EU nije u interesu da dopuste bankrot ijedne dražve srednje ili istočne Europe jer bi i njihove banke i tvrtke trpjele, a EU bi ušla u razdoblje nepredvidljive nestabilnosti. Sve veća međuovisnost ogleda se i u političkoj sferi, u kojoj je Lisabonski ugovor, napisan da se bolje uskladi vanjska politika, stupio na snagu 1. prosinca 2009.

DUGOROČNA OPASNOST VREBA NA ZAPADNI BALKAN. Ekonomska oluja koja bjesni Europom vjerojatno će odgoditi nova proširenja EU i može na neodređeno razdobje odgoditi ulazak novih članica nakon što u Uniju 2011. stupi Hrvatska. Vlade Njemačke, Francuske i Nizozemske signalizirale su da bi pristup novih članica s Balkana mogao izazvati otpor javnosti u trenutku kad te zemlje trpe teškoće zbog gospodarskog usporavanja. Balkanske države mogu ući u zatvoreni krug u kojem bi odgađanje ulaska u EU, kombinirano s ekonomskom krizom, obustavilo nužan reformski proces. To će pak zaustaviti ekonomski rast i smanjiti kvalifikacije za ulazak u Europsku uniju te potaknuti negativne snage koje se suprotstavljaju ulasku.

Janusz Bugajski drži pri Washingtonskom centru za strateška i međunarodna istraživanja katedru Lavrentiadis za jugoistočnu Europu