Objavljeno u Nacionalu br. 740, 2010-01-19

Autor: Srećko Jurdana

Surova politika

Kriza novina i velika pljačka Nacionalovih tema

Trend plagiranja i bezobzirne krađe tuđih tema - usavršena forma života na tuđi račun - prerastao je u dominantnu oznaku hrvatske novinarske i portalske scene, a tjednik Nacional jedna je od njegovih najistaknutijih žrtava. Nacionalove tekstove preuzimaju - i u izmijenjenoj formi objavljuju kao svoje vlastite - i portali, i druge novine, i televizije. Izvornik se u pravilu ne navodi, ili se, u najboljem slučaju, spominje kao “jedan tjednik”

Srećko JurdanaSrećko JurdanaRaspravljalo se zadnjih dana na HTV-u treba li Hloverka Novak-Srzić, s obzirom na upitnu javnu relevantnost gosta, u televizijsku emisiju (“Nedjeljom u dva”) pripustiti Tomislava Klauškog, koji piše za portal Index.hr. U tom povodu nije se, međutim, uopće raspravljalo o činjenici da je dotični autor u velikoj mjeri plagijator tuđih tema, jednako kao i firma za koju radi. Čovjek svoj posao obavlja ležerno bleferski, pametujući nad fenomenima koje su otkrili drugi, i ne ulažući u preuzetu tematiku ni minimum vlastitoga istraživačkoga napora. Svoj portalski tekst o “hobotnici u HDZ-u”, zbog kojeg je i pozvan u emisiju, zasnovao je na velikoj istraživačkoj temi Nacionala, objavljenoj pod istim metaforičkim nazivom, što mu nije bilo problem da na portalu stvar predstavi kao isključivo svoje osobno novinarsko dostignuće.


REDIKULSKI ODGOVOR SLOBODNE DALMACIJE

Trend plagiranja i bezobzirne krađe tuđih tema - usavršena forma života na tuđi račun - prerastao je u dominantnu oznaku hrvatske novinarske i portalske scene, a tjednik Nacional jedna je od njegovih najistaknutijih žrtava. Nacionalove tekstove preuzimaju - i u izmijenjenoj formi objavljuju kao svoje vlastite - i portali, i druge novine, i televizije. Izvornik se u pravilu ne navodi, ili se, u najboljem slučaju, spominje kao “jedan tjednik”. “Kao što piše jedan tjednik...“, i dalje bla-bla, tema postaje samostalna i oduzima joj se svaka veza čak i s tim “jednim tjednikom”. Nedavno je i Slobodna Dalmacija ukrala Nacionalovu temu o istrazi njemačkoga državnoga odvjetništva nad generalom Mladenom Kruljcem (zapovjednikom kopnene vojske), spominjući usput samo “jedan tjednik” kao izvor. Te krađe intelektualnoga i autorskoga vlasništva vrlo su ozbiljna stvar. Radi se o čistome kriminalu, prezentiranom u formi “slobodnoga cirkuliranja informacija”. Otkrivanje i obrada ekskluzivne teme stoje mnogo truda i novaca. Nacionalov novinar Berislav Jelinić - autor teksta o Kruljcu - došao je do informacije preko kontakata koje nema svatko, otputovao je u Njemačku da na licu mjesta provjeri o čemu se tu radi, razgovarao s osobama koje istražuju slučaj i o fenomenu napisao dug, relevantan članak, da bi mu na kraju druge novine sve to jednostavno ukrale i prezentirale kao svoje otkriće. Na Jelinićev prosvjed zbog takvog bezobrazluka glavni urednik Slobodne Dalmacije ležerno je odgovorio da “to rade svi”. Dobit će uskoro priliku da taj svoj redikulski odgovor obrazloži pred sudom, jer Nacional je - od sada nadalje - odlučio tužbama reagirati na pljačku svoga sadržaja, i svoje autore, svoje poslovne vrijednosti i svoj javni kredibilitet zaštititi preko pravne države, jer drugačije evidentno ne ide. Stvari su debelo prevršile mjeru. Sredinom prosinca Nacionalov novinar Marko Biočina razgovarao je - u Moskvi - s potpredsjednikom ruskog Gazproma Aleksandrom Medvjedevom i od njega dobio bitnu informaciju kako je Rusija pristala na opciju da Hrvatska dobije priključak na Južni tok transkontinentalnoga plinovoda, i kako se potpisivanje državnoga ugovora na razini premijera očekuje u prvoj četvrtini 2010. godine. Tu ključnu poslovnu vijest odmah je halapljivo preuzeo Business.hr i, standardno, vrlo uzgredno naveo “jedan tjednik” kao izvor. I tako dalje. Primjećuje se i da se na televizijskim teletekstovima nepogrešivo uredno spominju nazivi dnevnih listova kad se od njih izvlače neki senzacionalizmi, ali kad se radi o Nacionalovim skupim temama, izvor ostaje anoniman. Nekad su u medijima vrijedila osnovna pravila pristojnosti: da se pri reprezentiranju, citiranju ili obradi nečijeg teksta na početku precizno navede ime izvora, da se navede nekoliko rečenica iz originala i da se publici jasno stavi na znanje odakle ta tema stiže. Danas se shvatilo da je mnogo profitabilnije biti nepristojan i jednostavno ukrasti temu koju je platio netko drugi.

PRELIJEVANJE AUTORSKOG VLASNIŠTVA

U fenomenu velike krađe autorskoga vlasništva i imovine, koja je u tijeku, portali su posebna priča. Uvjerljiva većina njih živi isključivo na toj krađi. Prestali su se baviti bilo kakvim samostalnim istraživanjima, jer to košta, i koncentrirali se na prepisivanje aktualnih novinskih informacija, ponekad začinjenih “komentarima”. Znatno je jeftinije platiti nekoliko honoraraca koji uzimaju teme iz listova, i ponekog “komentatora” tipa gorespomenutog Klauškog, koji te ukradene teme “analizira”, negoli formirati vlastiti istraživački tim. Na novinskome tržištu institucionalizirana je metoda bezočne pljačke tema, u kojoj su istraživački tjedni listovi poput Nacionala u posebno teškom položaju, jer im dnevni listovi već drugi dan mogu ukrasti otkriće i prikazati ga kao svoje, što u pravilu i čine. Na općem planu, međutim, uočava se ogromno besplatno prelijevanje autorskoga vlasništva i imovine iz starih medija u nove, iz tiskanih u elektroničke.

Navedeni procesi drastično ugrožavaju opstanak novina kao takvih, i prijete pritom kulturološkim uništenjem slike svijeta u kojem živimo. Novinsko istraživanje skup je sport, kojim se portali, a uz njih i hrvatske televizije, ne žele baviti. Na drugoj strani, taj sport je društveno nezamjenjiv. Pisani mediji odigrali su glavnu ulogu u razvoju građanskoga demokratskoga društva. Kad je o Hrvatskoj riječ, da nije bilo neovisnih novina, ne bi se razotkrila ni cjelokupna trulež Tuđmanova, nakon njega i Sanaderova režima. Sve te silne afere i pljačke ostale bi skrivene od javnosti; portali ih sigurno ne bi otkrili, kao ni dirigirana televizija koja o režimskome kriminalu progovara uvijek dozirano i post festum, nakon što se o njemu počelo pisati u novinama. Nastave li se, međutim, spomenuti trendovi krađe i prepisivanja, portali bi se mogli naći u situaciji da nemaju više od koga krasti i prepisivati.

VALJA USPOSTAVITI PRAVILA FAIR-PLAYA

Stanje u kojem se jedni bave istraživačkim radom, i skupo ga plaćaju, a drugi plodove njihova rada uzimaju besplatno i bez objavljivanja imena vlasnika, dugoročno je neodrživo. Shvatili su to i u svijetu. Izdavač Rupert Murdoch svakako je s dobrim razlogom odlučio naplaćivati pristup svojim elektroničkim izdanjima. Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy inteligentno je procijenio da kriza novina može biti pogubna za društvo u cijelosti, i za darovite mlade ljude koji ulaze u državne službe uveo je beneficiju pretplate na novine po izboru - kako bi revitalizirao tradiciju i odvratio ih od fasciniranosti internetom - čime su se već primjetno povećale naklade. Hrvatski novinski izdavači morali bi, bez obzira na svoje uglavnom loše odnose, uspostaviti međusobna pravila fair-playa prema kojima nitko od drugih ne može uzimati teme bez jasno istaknutoga podatka o listu i autoru koji su izvorno te teme objavili. U isto vrijeme, morali bi zauzeti čvrst zajednički stav prema portalima, tužiti kradljivce i pokrenuti zakonsku inicijativu za zaštitu svojih atraktivnih istraživačkih tekstova od neprijateljskoga preuzimanja. Takav nastup u njihovom je primarnome interesu. Što se Nacionala tiče, on će - kako rekosmo - prema potrebi reagirati tužbama, i uz tekstove staviti oznaku copyright, dajući time svima na znanje da namjerava braniti njihov ekskluzivitet i trud njihovih autora. Firme i napisničari koji su naučili živjeti od pljačke mogu to slobodno shvatiti kao upozorenje.

Ante Babaja

Umro je filmski redatelj Ante Babaja, samozatajno kao što je i živio. Dugogodišnji profesor režije i montaže na zagrebačkoj Akademiji, nekadašnji francuski đak (kod Jacquesa Beckera), pripadao je malome krugu rafiniranih intelektualaca koji su potekli iz Imotskoga da bi duhom postali građani svijeta. Snimao je ekskluzivističke art-filmove, uglavnom lišene primjetljivoga prosedea i koncentrirane na psihološka stanja junaka. Ako to ne zvuči pretjerano, bio je nešto poput hrvatskoga Antonionija, po medijskoj antikomunikativnosti u svakom slučaju. Priliku za režiranje nije dobivao često, i kad ju je dobio, radio je film onako kako je htio, bez ikakvih komercijalnih ustupaka. Legendarna “Breza” svakako mu je najznačajniji film, i jedan od najvećih hrvatskih filmova uopće. Velimir Bata Živojinović u njemu je ostvario ulogu života. Za razliku od većine svojih drugih filmova, Babaja se ovdje suvereno poigravao ritmom, tempom, glazbom i montažnim efektima, što mu je svojedobno donijelo značajnu gledanost. Zadnjih dvadesetak godina života proveo je u osami, izbjegavajući bilo kakve izjave i intervjue. Od pojave Tuđmana nadalje vrijeme mu je počelo ići na živce.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika