RUMJANA ŽELEVA Bugarska političarka bila je na čelu konzultantske tvrtke dok je bila članica Europskog parlamenta, što po zakonu nije smjela, a u Bugarskoj joj se prigovara i da nije kompetentna za posao ministrice koji je obavljalaProvjera kandidata za članove Europske komisije u forumima Europskog parlamenta nije samo rutinska proceduralna formalnost. Neki istaknuti europski političari, nominirani da budu članovi Komisije, nisu u prošlosti prošli te provjere jer su naišli na vrlo oštre kritike ili propitivanja članova Europskog parlamenta. Prije pet godina talijanski kandidat za člana EK, demokršćanin Rocco Buttiglione, nije prošao zbog prigovora europarlamentaraca da su mu konzervativni stavovi prema ljudskim pravima. Sada će se to vjerojatno dogoditi bugarskoj kandidatkinji za Europsku komisiju, bugarskoj ministrici vanjskih poslova Rumjani Želevoj.

Nju je predsjednik EK José Manuel Barroso u svom novom timu za svoj drugi mandat nominirao za povjerenicu koja će se baviti međunarodnom pomoći u humanitarnim krizama. Nije to posebno istaknut položaj, njezino imenovanje možda i ne bi izazvalo toliko uzbuđenja i osporavanja da nema posebnih okolnosti u vezi s nominiranom osobom, ali i općim odnosom EU prema svojoj članici Bugarskoj. Rumjana Ruseva Želeva rođena je 1969. u Novoj Zagori, završila je njemačku jezičnu gimnaziju u Burgasu, diplomirala sociologiju u Sofiji i 2003. doktorirala u Magdeburgu u Njemačkoj. Postala je stručnjak za sferu radnih odnosa, tržišta rada i zapošljavanja mladih.

Sudjelovala je na raznim međunarodnim konferencijama o tom pitanju, predaje o tome na jednom bugarskom sveučilištu, a pisala je i znanstvene radove. Udala se za bugarskog poslovnog čovjeka Krasimira Želeva, financijskog stručnjaka, s kojim je ušla u neke poslove pa je od 2000. bila na čelu jedne konzultantske tvrtke. Potom se počela baviti i politikom te je postala bliska suradnica bivšeg policajca, donedavnog gradonačelnika Sofije Bojka Borisova i istaknuta članica njegove stranke desnog centra Građani za europski razvitak Bugarske. Na listi te stranke ona je 2007., nakon što je Bugarska ušla u EU, izabrana u Europski parlament. Kad je Borisov lani sa svojom strankom pobijedio na izborima, na opće iznenađenje on ju je u srpnju imenovao za ministricu vanjskih poslova, iako u toj sferi nije imala većeg iskustva, a ni mnogo znanja. U listopadu - opet na opće iznenađenje - Borisov je obznanio da će ju nominirati za članicu Europske komisije, što Barroso baš nije dobro primio, jer je u Komisiji želio zadržati dotadašnju bugarsku članicu EK Meglenu Kunevu, čak joj dati neki značajni portfelj, pa možda promovirati čak i za potpredsjednicu Komisije. Borisovljev potez nije bio dobro primljen ni u Bugarskoj, posebno od političara ljevice, koji su donedavno bili na vlasti, dok ih Borisov nije pobijedio na izborima. Širile su se glasine da je njezin suprug blizak bugarskom podzemlju, a ona ozbiljno prekršila odredbe o suzbijanju korupcije.

Tako su se pojavile optužbe da je bila u teškom sukobu interesa, jer je bila direktorica spomenute konzultantske tvrtke i u vrijeme dok je bila članica Europskog parlamenta, što po zakonu nije smjela. Te je optužbe posebno glasno iznosila bugarska socijalistička europarlamentarka Antonija Pervanova. U Bugarskoj se čulo i da nije kompetentna za resor koji joj je dodijeljen. Bilo je mnogo najava da će ona biti posebno strogo provjeravana kad bude svjedočila pred mandatnim povjerenstvom Europskog parlamenta. To se ovog tjedna i dogodilo. Članovi povjerenstva agresivno su je ispitivali o tom navodnom sukobu interesa, a ona se nespretno branila, tvrdeći da se radi o zavjeri protiv nje, da su sve navode protiv nje već istraženi u Bugarskoj i da nije nađeno ništa sporno.

SITUACIJU S KRIMINALOM u Bugarskoj najbolje ilustrira nedavno mafijaško ubojstvo Borisa Cankova zvanog BobiNo članovi povjerenstva dopustili su njenoj protivnici Antoniji Parvanovoj da govori na toj sjednici, a ona je još oštrije napala Rumjanu Želevu, tvrdeći da postoje pisani dokazi kako je bila u sukobu interesa i to predočila prisutnima. Odlučeno je da će poseban tim proučiti te dokumente, a već u tom dijelu rasprave vidjelo se da prema njoj vlada neprijateljska atmosfera i da se osjeća kako su europarlamentarci sumnjičavi prema njoj i zbog općeg uvjerenja u Uniji da Bugarska posljednjih godina nije dovoljno učinila u borbi protiv korupcije. U tom kontekstu svaka sumnja da je i ona kršila pravila protiv korupcije te da je možda preko muža povezana s koruptivnim aktivnostima za nju je vrlo opasna. Priča o tome kako je ona kršila zakon, o sukobu interesa, kako se sumnjivim poslovima bavi njezin suprug jako je naštetila njezinoj kandidaturi i stoga što u Europskom parlamentu mnogi ne žele da u Europskoj komisiji sjedi osoba za koju se sumnja da se uklapa u koruptivni model bugarskog društva.

A o korupciji i kriminalu u Bugarskoj opet se mnogo govori zbog onoga što se prije nekoliko dana dogodilo u Sofiji. U utorak 5. siječnja nešto iza podneva u samom središtu Sofije na ulici punoj ljudi ubijen je bugarski novinar i radijski voditelj, 30-godišnji Boris Cankov, zvani Bobi, a sve upućuje na mafijaško ubojstvo. Ubojice u Cankovu prišli s leđa ispred zgrade u kojoj se nalaze restorani, trgovine i uredi te ispalile nekoliko metaka u njega. Čini se da su Cankovljevi tjelohranitelji pokušali reagirati pa su i njih dvojica u pucnjavi ranjeni. Ubojice su pobjegli, ali je bugarska policija smjesta pokrenula zamašnu akciju da se pohvataju i ubojice i naručitelji ubojstva. Cankov je u Bugarskoj bio vrlo poznata i kontroverzna osoba, jer nije krio da je član bugarskog gangsterskog miljea i da surađuje s vodećim bugarskim gangsterima. No u posljednje je doba počeo figurirati kao osoba koja želi da se bugarska mafija raskrinka, pa je o njenom djelovanju nekoliko puta govorio na televiziji. Napisao je o tome i knjigu “Tajna bugarskog mafijaša”, čije je dijelove počeo serijalizirati bugarski tabloid Vikend. Bugarska štampa tvrdi da je Cankov posljednjih tjedana intenzivno surađivao i s državnim tužiteljstvom i policijom, pa sve to upućuje na to da je ubijen kako bi bio ušutkan, i to u vrijeme kada se navodno u bugarskom podzemlju vodi bitka oko novog razgraničenja na tržištu krijumčarene droge.

Boris Cankov rođen je 1979., završio je glazbenu školu, a rano je počeo nastupati kao voditelj zabavnih emisija na raznim bugarskim komercijalnim radijima i televizijama. Postao je vrlo mlad ekspert za vođenje i uređivanje radijskih i televizijskih nagradnih igara, gdje se puno kontaktira s publikom, ali i s većim i manjim oglašivačima. Razvio je cijeli biznis s nekim specifičnim igrama gdje je oglašivačima u svojim emisijama obećavao besplatne reklame za neke protuusluge. No neki su se oglašivači žalili da se nije držao ugovora i da je manipulirao novcem pa su ga tužili, a policija je otkrila da se zaista bavio masovnim prijevarama. Zbog toga je dvaput bio uhapšen, 2006. osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu, a nekim oštećenicima morao je platiti velike odštete. Jedna poslovna žena koja ga je tužila, nakon što je presuđeno u njezinu korist, izbjegla je atentat i sumnjala da ga je iz osvete organizirao sam Cankov. Cankov je kasnije priznao da je u to vrijeme bio u bliskim poslovnim odnosima s nekoliko tada vodećih bugarskih gangstera, koji su poubijani u uzajamnim likvidacijama raznih gangsterskih grupa. Jedan od njih bio je veliki krijumčar droge Anton Miltenov, zvani Kljun. Bugarska mafijaška scena vrlo je moćna i aktivna, a među vodećim gangsterima traje neprestani rat, pa je od 1990. u Bugarskoj evidentirano čak 150 ubojstava koja su u izravnoj vezi s tim ratom, jer se gangsterske grupe uzajamno istrebljuju. Koliko je mafija jaka, a policija slaba, vidi se po tome što ni jedno od tih 150 ubojstava nije rasvijetljeno niti su krivci izvedeni pred sud.

BOJKO BORISOV, bugarski premijer, i predsjednik Europske komisije José Manuel BarrosoIako je poznato da su ti gangsteri povezani i s političkim miljeom, te da je u Bugarskoj vrlo raširena korupcija, ni jedan viši bugarski funkcionar nije uhićen ili osuđen zbog korupcije. Budući da je sudjelovao u raznim gangsterskim aktivnostima, i Cankov je bio na meti atentatora, pa je izbjegao dva bombaška atentata, u drugom bio je lakše ranjen. On je prije stanovitog vremena počeo nešto otvorenije pričati o svojim saznanjima iz gangsterskog miljea, a potom je odlučio u knjizi razotkriti tu scenu, pa i pozadinu međusobnih obračuna, a i naručitelje pojedinih ubojstava. Namjeravao je otkriti i pojedinosti svog saznanja da jedan od poznatih mafijaša, za kojeg se vjerovalo da je ubijen, s lažnim dokumentima sada živi u inozemstvu. To je izazvalo dosta uzbuđenja u gangsterskim krugovima, pa je u prosincu, kad je počeo otkrivati što zna, dobio i prijetnje smrću. Veliku pozornost izazvali su prvi nastavci teksta iz njegove knjige objavljeni u Vikendu. Ujutro na dan ubojstva dogovarao je novi nastup u popularnoj televizijskoj emisiji, gdje je trebao otkriti još ponešto. Njegovo ubojstvo izazvalo je popriličan šok. Nekoliko sati kasnije uhićena su braća Krasimir i Nikolaj Marinov, bivši hrvači, poslovni ljudi i vlasnici više poduzeća za koje se tvrdi da su vođe jedne od najmoćnijih bugarskih gangsterskih bandi, te Stefan Bonev, zvani Sako, kojega smatraju šefom suparničke gangsterske grupe, specijalizirane za krijumčarenje i raspačavanje droge.

Bonev je u studenome 2009. gonio svojim automobilom Cankova sofijskim ulicama, a Cankova je tada spasila policija koju je nazvao. Bonev je tada uhićen, ali je pušten na slobodu uz minimalnu kauciju. Ministarstvo unutarnjih poslova najavilo je njihovo višednevno zadržavanje i intenzivno ispitivanje, a tvrdi se da će biti i novih uhićenja u gangsterskom miljeu. Ovo ubojstvo uvelike podsjeća na ubojstvo Georgija Stojeva 2008. Taj je novinar napisao dvije knjige o bugarskoj mafiji i zbog toga je ušutkan. I on je svoja saznanja objavljivao u Vikendu, u čijoj su redakciji zgranuti novom likvidacijom pa prekidaju objavljivanje članaka o bugarskoj mafiji, jer su “zbog toga već platili preveliku cijenu”. Ovo je ubojstvo vrlo neugodno sa vladu premijera Borisa Borisova, bivšeg policijskog operativca, koji je u predizbornoj kampanji obećavao bugarskim građanima oštru borbu protiv mafije, u što su neki sumnjali jer je bilo optužbi na njegov račun da je i on bio istaknuti član mafijaškog miljea. Čini se da se Borisov sada odlučio na energičnu akciju kako bi pokazao da mafijaške likvidacije neće tolerirati.

Za njega je to neugodan događaj i zbog međunarodnih reakcija, posebno onih iz Europske unije, gdje Bugarsku stalno kritiziraju da nije suzbila organizirani kriminal, da joj se prilikom primitka u EU 2007. odviše išlo na ruku, pa se nije od tamošnjih vlasti odlučnije zahtijevalo da se obračuna s mafijom prije nego što bude primljena u članstvo, nego se prihvatilo obećanje da će to biti učinjeno naknadno. To nije učinjeno ni nakon što je Europska komisija zbog toga protiv Bugarske svojedobno uvela i financijske sankcije. Zbog svega toga u Europskoj uniji sumnjičavo gledaju na sve što dolazi iz Bugarske, a za što sumnjaju da ima veze s kriminalom i korupcijom. Zato je i Rumjana Želeva bila pod takvom paskom prilikom svjedočenja. No za nju nije bio problem samo onaj dio ispitivanja koji se odnosio na njenu ličnost i osobno poštenje, nego joj je problem i ono što se događalo u nastavku njenog svjedočenja, kad je morala predočiti kako vidi svoje buduće zadatke u resoru koji će voditi. Postavljen joj je niz pitanja da se provjeri njezina kompetentnost, a ona na mnoga pitanja nije baš zadovoljavajuće odgovarala.

Na primjer, na pitanje kako namjerava rješavati tešku humanitarnu krizu u Somaliji rekla je da će tijesno surađivati sa somalijskom vladom, a opće je poznato da u Somaliji uopće nema vlade, jer se zemlja raspala i vlada opći kaos i bezvlašće. I u drugim temama često se gubila, što je za nju bilo posebno nezgodno jer je svijet upravo suočen s katastrofalnom humanitarnom krizom nakon potresa na Haitiju, gdje će i EU morati efikasno pomoći. Pitanje je može li se Želeva snaći u takvim situacijama već i stoga što loše govori engleski. U Bugarskoj mnogi kritiziraju i Antoniju Parvanovu što je u Europskom parlamentu svjedočila protiv Želeve, jer bi “Bugari u ovakvim situacijama trebali biti složni, a ne u EU raditi jedni protiv drugih”. Čuje se i da Borisov ima i “plan B” i da će, ako Želeva propadne, na to mjesto kandidirati svog ministra obrane Nikolaja Mladenova.