ALEJA VELIKANA U MALOJ MLAKI Stjepan Fiolić s akademskim kiparom Antom Jurkićem u parku skulptura za koji je Jurkić izradio biste hrvatskih povijesnih ličnostiMožda bi bilo pretenciozno reći da je Stjepan Fiolić mecena jer ta je riječ danas pomalo izumrla, a nekad se koristila za bogataše koji su ulagali velika sredstva u umjetnost. No, HDZ-ov saborski zastupnik i vlasnik treće po veličini mesne industrije u Hrvatskoj do sada je u umjetnine uložio preko milijun eura i to uglavnom u kipove i statue koje je donirao pojedinim gradovima i institucijama. O njegovoj sklonosti prema umjetničkim djelima u javnosti se malo zna, baš kao i o njemu samom. S Fiolićem me prije desetak godina upoznao ravnatelj Ljevaonice umjetnina zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti Željko Mačešić na jednoj od njihovih tradicionalnih godišnjih zabava u pogonima ljevaonice.

Tijekom godina sretala sam ga uglavnom u društvu čelnika ljevaonice i brojnih umjetnika i profesora s Likovne akademije, a s jednim od njih, akademskim kiparom Antom Jurkićem, bio je i kada smo radili ovaj intervju. Fiolić je duhoviti 52-godišnjak koji ne priča puno, vozi crni jaguar iznutra presvučen bijelom kožom i ne drži se ograničenja vožnje na cesti. Voli tamburašku glazbu, janjetinu i lov, dnevno pije šest do osam kratkih kava, ima troje djece i lijepu ženu Katicu koja mu zamjera previše kofeina i koja vodi firmu kada njega nema. Zanimljivo je da se, kada sam u internetski pretraživač Google ukucala njegovo ime i prezime, otvorilo tek nekoliko članaka u kojima se može pročitati da je vlasnik mesne industrije Fiolić, da je u imovinskoj kartici naveo da posjeduje četiri stočarske farme, poslovni pogon od 6640 četvornih metara, pet poslovnih prostora, poljoprivredne strojeve i oko dvadesetak mesnica. Otvorio mi se i članak u kojem je svojedobno izjavio da mu je 70-godišnja punica trudna, pa mi je u intervjuu objasnio da je namjerno rekao takvu laž kako mu novinari više ne bi postavljali pitanja poput je li mu na farmi izbila svinjska kuga ili zašto je zastupnik s najmanjom minutažom govora u Saboru.

I to bi otprilike bilo to o Stjepanu Fioliću, prema podacima trenutačno najbogatijem saborskom zastupniku i jednom od trideset najbogatijih ljudi u Hrvatskoj. No ono što ga razlikuje od ostalih imućnika jest velika strast i ljubav prema umjetninama. S Fiolićem smo se našli na njegovu imanju u Maloj Mlaki pokraj Zagreba, u čijem su sklopu dvije stare autohtone turopoljske kuće, kuća za domara, kuća za voće, zatim prostrani stambeni objekt koji je napravio samo zato da bi mogao feštati s prijateljima i nedovršeno rezidencijalno zdanje u kojem će stanovati negov sin s obitelji, također strastveni lovac. Imanje je okruženo velikim parkom, koji zove Alejom velikana i u kojem su za sada uglavnom umjetnine sakralne tematike i spomenici osobama iz hrvatske povijesti. “Ovo sam imanje kupio tako da sam kupovao kuću po kuću od svoje rodbine i susjeda. Moja obitelj i ja ne stanujemo ovdje, nego u blizini. Htio sam napraviti park umjetnina koji će ostati i kada mene više ne bude. Za sada su u parku postavljene biste Stjepana Radića, Marka Marulića, Ante Starčevića, Franje Tuđmana, Alojzija Stepinca, mojih predaka, ali i brončana Pieta, odnosno Oplakivanje Isusa, Uskrsnuće i mnogo manjih statua. Želja mi je da jednoga dana ovaj park zaista preraste u mjesto gdje će se nalaziti i spomenici drugim značajnim osobama iz hrvatske povijesti, ali i moderne skulpture, kojih za sada ima nekoliko.

Postojeće stanje parka nije konačno rješenje. Osim što me to sve veseli, ovdje dolaze i brojni građani vidjeti skulpture jer je park otvoren za javnost. U proljeće, kada sve zazeleni, skuplja se stotine građana ne samo iz grada, nego i iz okolnih naselja. Većinu statua izradio je Anto Jurkić, za kojeg mogu reći da je jedan od najboljih hrvatskih kipara, što se vidi i po brojnim djelima širom Hrvatske koja su rad njegovih ruku, poput skulpture Ivana Pavla II na Trsatu, svetoga Ivana u Jajcu i Kalvarije u Prisoju. Jurkićeva skulptura Stepinca nalazi se i u bazilici Svetog Petra u Vatikanu. Na imanju su zastupljeni i drugi autori i želja mi je da ih bude još. Meni je najdraža skulptura Alojzija Stepinca jer je odlično izrađena i drugačija je od svih koje sam dosad viđao”, rekao je Fiolić koji nam je pokazao i interijer dviju starih drvenih kuća. Osim klasičnih, a u posljednje vrijeme i modernih skulpturi, Fiolić je ljubitelj i etnomotiva i antiknog namještaja. Drvene kuće su kupljene, kako kaže, u obližnjem Turopolju i prenesene na imanje. Kako je objasnio Jurkić, bilo ih je teško ponovno sastaviti jer su kuće izgrađene od starih hrastova koji su se morali obnoviti i ponovno zaštititi.

ANTIKNI SAT i ručno izrađena ploča za šah; mnogi detalji kupljeni su na sajmu antikviteta na Britanskom trguCijela je kuća iznutra ponovo izolirana, a dodani su i neki detalji kao što su veliki rezbareni stupovi na glavnim vratima koje je Jurkić izradio ručno iz komada drveta. Svaki je komad namještaja u kući uglavnom iz razdoblja alt deutscha, bidermajera i secesije. “Koliko smo potrošili na obnavljanje tih dviju kuća, mogli smo time sagraditi dvije potpuno nove, no ja sam želio očuvati baštinu pa smo i interijer prilagodili starim turopoljskim kućama. U prvo sam vrijeme sam kupovao neke stvari, a kasnije su mi ljudi sami dolazili ako su nešto htjeli prodati od antiknog namještaja. Jurkić se često šali da ne smijem više odlaziti nedjeljom na sajam umjetnina na Britanski trg jer je za tamošnje izlagače blagdan kada dođem, s obzirom na to da sam mnoge predmete kupio i tamo. Ova mi je kuća posebno draga baš zbog pojedinih komada pokućstva, poput gramofona s početka prošlog stoljeća i djevojačke sobe koja se nalazi na vrhu kuće. Ovdje smo imali i najljepše fešte s društvom”, kazao je Fiolić koji je park iskoristio i za održavanje likovnih kolonija. Uz pomoć Ante Jurkića u Malu Mlaku su dolazili mladi akademski umjetnici, prvenstveno kipari koje je Fiolić sponzorirao. Jurkić tvrdi da je to vrlo značajno za mlade umjetnike jer izmjenjuju iskustva i rade ono za što su se školovali.

Inače, na zagrebačkoj likovnoj akademiji godišnje diplomira oko pet, šest kipara, no već godinama statistike pokazuju da barem polovica ne živi od kiparstva jer nemaju posla, a oni koji ga i dobiju uglavnom rade na restauratorskim zahvatima. “Fiolić je, osim sponzoriranja skulptura, vrlo otvoren i za pomaganje mladim umjetnicima, no nažalost, jedan je od rijetkih. Probali smo u nekoliko navrata pokrenuti inicijativu među imućnijim prijateljima da se više uključe u sponzoriranje umjetnosti, no nažalost kod većine nije bilo odjeka. Za kuću koju na imanju gradi za sina angažirali smo nekoliko mladih kipara za fasadu koja je bila vrlo zahtjevna i ručno se klesala. Ponosan sam na to jer se pokazalo da su vrlo talentirani i kada se završi, bit će to lijepo i nesvakidašnje umjetničko djelo”, rekao je Jurkić. Fiolić je priznao da ni sam ne zna točan broj umjetnina koje je do sada sponzorirao, ali misli da se ta brojka kreće oko 50-ak kipova. Uz one koje je naručivao za park na imanju, Fiolić je većinu skulptura koje je izradio Anto Jurkić donirao gradovima i naseljima. Kip Alojzija Stepinca postavljen je u 15-ak naselja, u Kostajnici, Odri, Hrašću, Čačincima, Drenovcima, Vrbanji, Mlaki i drugima, kip Franje Tuđmana također na nekoliko mjesta, od kojih je jedan u središnjici HDZ-a u Zagrebu.

Donirao je i skulpture Makarskoj, Škabrnji i u nekoliko mjesta u susjednoj BiH. Na arhitektonsko – umjetničkom projektu “Maceljska šuma” koji još nije dovršen, a na kojem će biti 14 skulptura koje simbolično obilježavaju postaje križnog puta, Fiolić je već donirao prvu postaju s tri figure. “Mnogi me pitaju zbog čega to radim, a ja nemam drugi odgovor osim da mi je to gušt i da to radim isključivo iz ljubavi. Ne radim to da bih zadovoljio svoj ego ili da bih se time hvalio, što dokazuje i činjenica da nikada s tim do sada nisam izlazio u medije. Nijednu kunu od sredstava koje sam uložio u donaciju skulptura nisam prikazao kao poreznu olakšicu, što se može provjeriti jer za novcem koji sam dao nimalo ne žalim. Imam sve što poželim i upravo mi je novac koji smo moja obitelj i ja zaradili dao mogućnost da uživam u tome da darujem u nešto u što vjerujem. U sve što sam gradio posljednjih dvadesetak godina uključivao sam mlade umjetnike, pa mi je tako, primjerice, slikarica Mare Krajančić nedavno oslikala vinski podrum u sinovljevoj kući, a na ostalim dekorativnim zahvatima radili su Slaven Miličević, Siniša Bovcon, Jelena Azinović, sve vrlo talentirani i perspektivni mladi akademski kipari i slikari”, rekao je Fiolić koji im je bio i sponzor za samostalne izložbe modernih skulptura.

SA SUPRUGOM Katicom u sjedištu tvrtke Fiolić, koje je prepuno skulptura, figura, ulja na platnu i grafikaVlastitim sredstvima pomogao je i obnovu crkava u Odri i Vukovaru, gdje je donirao i nekoliko spomenika. Fiolić je, kako kaže, oduvijek gajio ljubav prema umjetnosti, no aktivnije se u donacije, sponzorstva i kolekcionarstvo uključio 1992. zahvaljujući ministru kulture Boži Biškupiću koji ga je, kaže, zarazio pozitivnim odnosom prema umjetnosti. Upravo ga je Biškupić te godine odveo prvi put u atelje Ante Jurkića i predložio mu da u suradnji s njim napravi kapelicu u Maloj Mlaki. Njegovu ljubav prema umjetninama imali smo prilike vidjeti ne samo na imanju, nego i u sjedištu tvrtke Mesnice Fiolić koja je doslovno prepuna skulptura, figura, ulja na platnu i grafika. Fiolić je tada objasnio da je i ljubitelj slika, od kojih je većina u njegovu stanu u središtu Zagreba. “Posjedujem mnoga djela, među dražima su mi autori poput Vejzovića, Popovića, Jordana, Lapuha, Koydla, Šiška, Friščića, Cveka, Rabuzina, Murtića, Bukovca, Meštrovića, Frangeša i Deškovića”, rekao je. Neka djela Fiolić je kupio i na aukcijama, poput onih za preminulu Anu Rukavinu ili generala Antu Gotovinu. “Svakodnevno dobivamo brojne upite za sponzorstva i donacije i bio bih sretan kada bih na sve to mogao pozitivno odgovoriti, ali to je nemoguće. No veseli me činjenica da je mojih troje djece naslijedilo ljubav prema umjetninama i danas su oni mladi ljudi koji ulažu novac u umjetnine i pomažu mi oko pojedinih projekata”, kazao je Fiolić koji je svoje bogatstvo stekao prije devedesetih.

Nakon što je 1985. otvorio prvu mesnicu u Središću, posao se počeo širiti pa je već sljedeće godine otvorio svoju prvu klaonicu i pogone za preradu mesa. Kaže da dobit nisu pohranjivali u čarapu, nego su širili posao pa danas Fiolić posjeduje industrijski pogon s cijelim razvojnim procesom, od proizvodnje hrane do uzgoja i prerade životinja. “Moj mi je posao omogućio da zbrinem djecu, ali i da sam uživam. S obzirom na to da nisam akademski obrazovan umjetnik, posljednjih sam godina u doticaju s kiparima, slikarima i profesorima s Akademije širio znanje i mogu reći da bez problema mogu prepoznati je li riječ o plagijatu ili nije. Također, s obzirom na to da sam do sada sudjelovao u nekoliko donacija, odlično sam surađivao sa Željkom Mačešićem kod kojeg smo lijevali umjetnine. I na kraju, htio bih vam odgovoriti na pitanje zbog čega sam i dalje saborski zastupnik s najmanjom minutažom u Saboru. Zato što smatram da je puno važnije raditi na terenu i s ljudima i nadam se da ću tu titulu nositi i dalje jer moj cilj nije stajati što dulje za saborskom govornicom.”