Srećko JurdanaOsoba za koju se zna da u televizijskim nastupima - a i u drugim prilikama - neprestano izvodi nekontrolirane prostačke ispade, u pristojnim zemljama na televiziju se u načelu poziva s krajnjim oprezom, a posebno na nacionalnu ili državnu televiziju koja bi kulturnim standardima svojih emisija morala posvećivati nijansiranu pažnju. Radi se, figurativno rečeno, o generalnome pitanju nacionalne medijske higijene. Na drugoj strani, gospodin Mamić - o njemu je riječ - manje je gospodin Mamić, a više društveni fenomen čiji skandali izazivaju komediografsku pažnju, što se može tretirati kao "televizična stvar". Čovjek psuje, divlja i vrijeđa, no gledaju ga u prvome redu zbog tih svojstava, i može se razumjeti da televizije - pa i HTV - povremeno pokušavaju eksploatirati njegovu skandaloznu prirodu, kao i afere koje su s njom povezane. Zadnjih dana imali su za to dobar razlog, s obzirom na Nacionalov članak o sumnjama Uefe da su Zdravko Mamić i Miroslav Ćiro Blažević povezani s namještanjima nekih utakmica zbog kladioničarskih i drugih interesa.

Psovke i uličarska agresivnost

Uz autora članka Berislava Jelinića u emisiji "Otvoreno" nastupili su Zdravko Mamić i njegova dva klona (HNS-ov birokratski fosil Zorislav Srebrić i Robert Šola koji uređuje Sportske novosti). Gospodin Jelinić bio je - kako vidimo - sam protiv svih, no voditelj Mislav Togonal pokušao je situaciju učiniti donekle ravnopravnom, dajući mu mogućnost da, unatoč Mamićevoj galami i relativističkome sufliranju njegovih asistenata, ipak iznese argumente kojima raspolaže. Mamić je - nesumnjivo u skladu s uredničkim očekivanjima - još jednom "zabavio" publiku psovkama i uličarskom agresivnošću usmjerenom prema Jeliniću i redakciji Nacionala kao takvoj. Medijski autoportret kakav je prezentirao u navedenoj emisiji bio je standardno degutantan, po skarednosti i bezobrazluku nadmašio je i razinu ranijih njegovih inspiracija. Neki promatrači smatrali su čak da je gospodin Togonal morao prekinuti emisiju, ili barem izbaciti Mamića iz studija, no bilo bi zapravo šteta ograničiti klauna u njegovu zvjezdanom trenutku. Kad je artista već ponijelo, demokratski je pustiti ga da se umjetnički izrazi do kraja.

Blažević zapetljan u kontradikciji

Ako se razni folklorni čudaci često pojavljuju na provincijalnim privatnim postajama, nekakav doprinos šarolikosti hrvatske zbilje mogu ponekad dati i preko HTV-a. Gospodin Togonal ispravno se opravdavao u novinama da bi prekidom emisije "gledaoci ostali uskraćeni za informaciju". Repertoar Mamićevih psovki - koji autor neprestano obnavlja - informacija je sam po sebi, iako jedina koju je taj usavršeni izazivač javnih incidenata u stanju ponuditi. Situacija je u cjelini ipak bila relativno bezopasna, s obzirom na to da je Togonal - predviđajući na temelju iskustva da bi Mamić mogao napraviti izgred - u studio doveo dvojicu zaštitara. Njihova prisutnost na kraju je možda i utjecala na to da gospodin Mamić nakon emisije odustane od fizičkoga napada na Jelinića i da misao dovrši šakom. Uglavnom, s raspoloženim Mamićem na sceni, kojem je ostavljena "puna sloboda govora", ostvarila se određena gledanost, preko koje se dodatno skrenula i javna pažnja na Uefine sumnje o kojima je opširno pisao Nacional.

Da oko merituma afere ne bi bilo nedoumice, Uefa doista provodi određene istražne radnje oko Zdravka Mamića i Miroslava Blaževića. Gospodin Jelinić i Nacional raspolažu informacijama da se istražuje Mamićeva uloga u namještanju nekih utakmica, kao i njegov odnos prema igračima, koji su podvrgnuti financijskoj ucjeni. Kad je o Blaževiću riječ, naknadna informacija iz članka u Jutarnjem listu o njegovu odlasku u Graz na razgovor s istražiteljima Uefe eksplicitno je potvrdila objavljena saznanja Nacionala. I gospodin Blažević je - u nastupu na Novoj TV - na pitanja o Nacionalovoj temi odgovarao prije svega uvredama, no kad je nešto progovorio o vlastitome slučaju, uspio je odmah zapasti u tešku kontradikciju: u uvodu emisije najprije je nedvosmisleno potvrdio da su ga iz Uefe pozvali na razgovor, a zatim je to "kategorički" zanijekao, i na tom nijekanju činjenice koju je izvorno priznao, i koja je potom verificirana u Jutarnjem listu, zadržao se do kraja. "U mome početku moj je kraj", pjevao je jedan pjesnik, za kojeg gospoda Blažević i Mamić vjerojatno nisu čuli. Razvoj događaja jasno pokazuje da kod Uefe postoji zanimanje za Blaževićeve - kao i za Mamićeve - pozadinske aktivnosti u nogometu, i bijes koji oni iskaljuju na Nacionalu na to specifično institucionalno zanimanje nema utjecaja, iako je eteričan melem za njihove ranjive duše.

Zagreb financira Mamićevu privatnu filijalu

Gospodin Mamić prevršio je svaku mjeru u svojoj histeriji ne samo javnim psovkama na račun Jelinića i Nacionala, nego i porukom "da su zbog Jelinićeva i Nacionalova pisanja mrtvi njegovi prijatelji Ivo Pukanić i Niko Franjić". Takav oblik vrijeđanja ne zaslužuje nikakav drugi komentar osim pravosudnog. O djelovanju gospodina Mamića može se, međutim, dosta toga reći i izvan konteksta njegova javnog prostačenja. Predstavlja se kao hiperuspješan menadžer, pritom i veliki hrvatski "izvoznik", ne spominjući da je sve svoje profite ostvario preko sustavnoga uništavanja javnoga sportskog društva koje se zove Dinamo. Jedini je šef kluba u Europi koji uoči velikoga međunarodnoga natjecanja rasprodaje svoje najbolje igrače, jer tada postižu najveću cijenu. Ta "svetinja" Dinamo nije ništa drugo nego trgovačka filijala Mamićeve privatne agencije, financirana - da paradoks bude maksimalan - sredstvima grada Zagreba.
Održavanje kluba, u kojem se uzgajaju igrači za Mamićevu privatnu rasprodaju, novcem građana plaća Milan Bandić. Osim Hrvatskog nogometnog saveza na čelu s Vlatkom Markovićem, gospodin Bandić - a uz njega donedavno i Ivo Sanader - bili su glavni potporni stupovi Mamićeve nedodirljivosti. U tome se skriva razlog Mamićeve agresivne podrške Bandiću na predsjedničkim izborima, kao i Sanaderu na parlamentarnim, kad je - u nezabilježenome ispadu "sportskoga" mandarinizma - sve igrače Dinama prisilio da se potpišu na njegov oglas klupskoga divljenja HDZ-u. Danas se, međutim, ponešto urušava ta Mamićeva komforna shema luksuznoga života na državni račun. Vlatko Marković pokušava ga instalirati za svoga nasljednika u HNS-u, no izgledi mu nisu naročiti, među ostalim i zato što na sceni nema više Sanadera koji bi ideji davao podršku s visina. I uzdanica Bandić u popriličnoj je defenzivi, i pitanje je trenutka kad će njegovi poslovni odnosi s Mamićem biti stavljeni na politički dnevni red. Što se Uefe tiče, da ondje o vrijednostima gospodina Mamića odavno već nemaju nikakvih iluzija, to je kristalno jasno svima koji čak i površno prate nogometnu arenu.