Hrvatski barokni ansamblU okviru ciklusa "Lisinski subotom", Hrvatski barokni ansambl (HRBA) je 30. siječnja svečano obilježio svoju desetu godišnjicu postojanja. Prigodno izabran program (Händelov „Mesija") bio je izveden pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske, gospodina Stjepana Mesića, a među posjetiteljima se našao i novoizabrani predsjednik dr. Ivo Josipović.

Obljetnički nastup podržali su i vrsni mladi solisti Marija Kuhar Šoša (sopran), Helena Lucić (mezzosopran), Dejan Vrbančić (tenor) i Goran Jurić (bas), te Akademski zbor "Ivan Goran Kovačić". Maestro Saša Britvić iznio je još jednom svoje viđenje Mesije, temeljeno na desetogodišnjoj suradnji s umjetničkom voditeljicom Laurom Vadjon i svim članovima ansambla, te s mnogim svjetskim ekspertima u izvođenju barokne glazbe (Catherine Mackintosh, Laurence Cummings, Hervé Niquet, Werner Ehrhardt...).

Razlozi koji niječu postojanje jedinstvenog, definitivnog načina izvođenja Händelovog remek-djela proizlaze iz višestrukih promjena partiture još za skladateljevog života. Izvorna partitura (1741.) bila je napisana tek za manji orkestar (gudače i trublju solo) i zbor, dok je već iduća bila bogatija za oboe i fagote, a potom i prepiske arija za glasove koji su trenutno bili na raspolaganju.

Iznimno raspoloženi članovi HRBE

Britvić se odlučio za komorniji i intimniji zvuk u skladu s autentičnim instrumentarijem ansambla, primjerenim brojem izvođača i finom akustikom Velike dvorane Lisinski. Nametnuvši si visoke izvođačke kriterije, najčešće je uspijevao zadržati neupitno izbalansiran i autentičan zvuk, prenijeti svo bogatstvo zborske i orkestralne partiture, te stvoriti ugodnu podlogu za solističke arije.

Izvedba HRBE vrijedna je i zbog inzistiranja na dramatici trodjelne shematike djela, ali nikako nauštrb kvalitete iznošenja zborskih i orkestralnih dionica. Između istaknutih solista izdvojio bi sopranisticu Mariju Kuhar Šošu, besprijekorne tehnike, raskošnog vokala i potrebne izvođačke opuštenosti, dok slične komplimente ne bi podijelio i zborskim sopranima. Da li zbog manje koncentracije, ili pak mjestimične „zaigranosti", znale su preglasati ostatak zbora, što je u manjoj mjeri otežavalo Britvićevo dosljedno vođenje dionica i nepotrebno pojačavalo ukupan zvuk iznimno raspoloženih članova HRBE.

Cijelu izvedbu krasio je postojan i točno intoniran continuo iznimnog dvojca kontrabasa (Jurica Štelma) i čelista (Branimir Pustički), harmonijski potpomognutog čembalom (Linda Mravunac Fabijanić) i orguljama (Višeslav Jaklin).

Čuvena brzina skladanja

Možda je upravo u ovom najpopularnijem oratoriju svih vremena najviše došla do izražaja ukupna vrijednost Händelovog umjetničkog jezika - njemačka učenost kontrapunkta i polifonije, nevjerojatan osjećaj za plastičnost talijanske melodike, te poznavanje tadašnjosti i prošlosti francuske i engleske glazbene literature.

Zanimljivo je da je i ovdje Händelova čuvena brzina skladanja postavila svojevrsni rekord od 24 dana (!).
Libretto Charlesa Jennensa (1700.-1773.) uglazbio je za 20-ak dana i to; dolazak Mesije (22.08.-28.08.1741.), patnja i razapinjanje (28.08.-06.09.1741.) i Uskrsnuće kao pobjeda nad smrću (06.09.-12.09.1741.), dok je kompletnu instrumentaciju završio u svega tri dana (12.9.-14.9.1741.).

Prisjećanje na ljepotu i zanos zborskih finala („Hallelujah" i „Worthy is the Lamb, that was slain") u detaljima se može prepoznati i u kasnijim Händelovim instrumentalnim djelima (koncerti za orgulje i orkestar op.7, no.3), a istih se prisjetila i zagrebačka publika unutar dvostrukog bis-a izazvanog ovacijama gotovo ispunjene koncertne dvorane.

HRBA kao pokret

U kratkom razgovoru poslije koncerta, poznati je radijski voditelj i glazbeni publicist Zlatko Madžar izmamio mnoštvo iskrenih riječi predsjednika HRBE Saše Britvića, umjetničke voditeljice Laure Vadjon (koncertni majstor) i Krešimira Fabijanića (trublja).

Zanimljivo je da se HRBA pojavila 1999-e godine kao dopuna sveukupne domaće izvođačke ponude, a do danas definitivno pretvorila u svojevrsni pokret koji svojim djelovanjem afirmira mlade i nadarene umjetnike i oduševljava sve brojnije ljubitelje tzv. povijesno obaviještenih izvedaba... - napomenuo je u opuštenom razgovoru maestro Britvić.