Milorad Pupovac nedavno je, u jednoj televizijskoj emisiji, kazao nešto užasno važno (citiram prema sjećanju i dojmu): "Stranke u Hrvatskoj moraju se unutar sebe preispitati, redefinirati i zauzeti jasne političke pozicije po kojima će ih birači prepoznavati i razlikovati. Inače nam prijeti stalna prijetnja od tobožnjih neovisnih kandidata koji će svojom navodnom nepripadnošću potpuno zbunjivati i dezorijentirati biračko tijelo."

Tu (ponavljam) užasno važnu tvrdnju nitko se još u hrvatskim medijima, a tjedni su već prošli, nije drznuo oboriti, poduprijeti, ili barem analizirati, iako nam stranke doista liče na veće ili manje čopore napuštenih pasa koji obilaze svoj zapišani teritorij i povremeno upadaju na tuđi, u nadi da će ga otkinuti barem malo.

Koja je to suštinska distinkcija?

Koja je to suštinska distinkcija, ona diferentia specifica, po kojoj bismo SDP mogli razlikovati od HDZ-a i obrnuto? Gdje je ta ideološka potka koja ih suštinski nepomirljivo razdvaja? I njih međusobno, i njih zajedno od socijalnih liberala, seljaka i narodnjaka? Ili od ikoga desetog, recimo, Hrvatske građanske stranke Željka Keruma? Sve se pretvorilo u nejestivi čušpajz u kojemu nitko ne može razaznati povrće od mesa.

HDZ i SDP čiste svoje redove, ali - od koga? Od disidenata i njihovih pristaša. Zastupaju li ti disidenti i pristaše neke uistinu drugačije i uistinu političke ideje? Nema šanse. Oni samo, i jedni i drugi, vrište "Drž'te lopova!!!", s figom u džepu.

Photomontage: CheesZa HSLS se ne bi danas ni znalo da nema ove trakavice oko socijalno - liberalnog smjenjivanja direktora jedine državne tvrtke koja još posluje u kakvom-takvom plusu.

Otužna gramzivost

Ne bi se znalo ni za HNS (ako izuzmemo povremene izlaske Vesne Pusić za saborsku govornicu) da Radimir Čačić nije skrivio smrt dvoje ljudi na mađarskoj autocesti.

HSS - tko je to? Šogorica HSP-a?

Sve u svemu, hrvatske političke stranke (što, naravno nije samo naša specifičnost, ako je to kome utjeha) danas ne predstavljaju nikoga osim sebe samih; sebe i svoje otužne gramzivosti. I nema nikakve ozbiljnije naznake da bi se to moglo promijeniti. Ne vidi se čak ni da to itko želi. Nitko osim birača i, eto, Milorada Pupovca.