U načelu, novinari trebaju s rezervom pratiti policijske postupke. Policija jest represivni aparat, i ponašanje njezinih naoružanih predstavnika, bezuvjetno mora biti izvrgnuto strogom nadzoru medija i sveukupne javnosti.

U načelu, poslije goleme pljačke koju je uz blagoslov Franje Tuđmna tijekom 90-tih provela ekipa domaćih tajkuna (zapravo se radilo o običnim banditima koji su imali potporu kriminalne kaste koja je deset godina vladala državom), potpuno je logična skepsa koju velik dio stanovništva osjeća prema ovdašnjim poduzetnicima i investitorima. Od tada do danas, rijetko je koja društvena skupina izložena takvoj a priornoj stigmatizaciji, kao što su to "domaći kapitalisti", koje se doživljava poput najvećeg društvene nepogode. Pritom su argumenti i dokazi posljednja stvar u čitavom procesu.

Horvatinčić kao paradigma

Tomislav Horvatinčić predstavlja paradigmu takvog hrvatskog gledanja na poduzetništvo i stajališta prema kojem su tajkuni krivi za sve, od malih plaća i korupcije do toga da se obnova i moderniziranje devastiranih gradskih kvartova, proglašava atakom na ljudska i građanska prava. Ono što se u civiliziranom svijetu zove revitalizacija, u slučaju zagrebačkog Cvjetnog trga pokušava se prikazati kao nasilje i otimačina. Ideja da se obnove zapuštene zgrade prepune štakora i smrada, pokušava se prikazati uzurpacijom javnog prostora, makar za takve teze udruga koje se zovu Pravo na grad i Zelena akcija, jednostavno govoreći, nema niti jedan bolji dokaz.

Autor ovog teksta ne poznaje Horvatinčića, niti je u životu s njim komunicirao na bilo koji način. Nije ga impresioniro niti posljednji Horvatinčićev nastup na HTV-u gdje se pojavio u visokim jahačim čizmama, i ostavio dojam kao da je upravo sjahao s lova na lisice, a ne da je riječ o osobi koja pokušava napraviti nešto s čime bi centar Zagreba trebao biti ljepši u kvalitetniji. Ako je točno da je čovjek stil, onda Tomislav Horvatinčić treba poprilično poraditi na izgrađivanju javnog imagea.

Ali to nije suštinsko pitanje projekta Cvjetni trg. Bit je u tome je li ideja obnove jednog od najljepših dijelova grada, dobra ili nije, a ne što netko misli o investitorima projekta. Potpuno je nevažno sviđa li se nekome Horvatinčić i njegov životni stil ili se radi o antipatičnom poslovnom čovjeku. Poanta je u onome što taj tajkun radi, a njegovi dosadašnji projekti - zgrada Hrvatskog telekoma u Savskoj i poslovni kompleks u Hebrangovoj ulici - spadaju među najuspješnije zagrebačke građevine u posljednja dva desetljeća. Sa stručnog gledišta, revitalizacija Cvjetnog trga djeluje kao kvalitetna ideja, i treba se prestati baviti sporednim pitanjima zašto netko kvadrat stana želi platiti deset tisuća eura da bi živio na mondenoj adresi. Zato jer ima dovoljno sredstava da to uradi, jednostavno zato.

Ne pretjerano simpatičan bogataš

U ovakvim okolnostima, uz svu građansku skepsu glede postupaka policije, akcija specijalaca koji su micali stotinjak demonstranata koji onemogućavaju početak radova na Cvjetnom, posve je opravdana i uobičajena. Kao što besposleni zeleni imaju pravo sjediti na trotoaru, tako ih policija ima pravo preseliti na toplije mjesto. Da ne bude zabune, potpuno istu sliku vidjeli biste u Londonu, Frankfurtu, Ljubljani ili Varšavi. Tko pokušava spriječiti legitimno donesene odluke, treba biti maknut.

Cvjetni trg otvara puno šire i važnije pitanje negoli je to dizanje grupe prosvjednika i njihovo odvođenje u pritvor. To je pitanje hoće li većina hrvatskih građana i medija napokon početi artikulirati svoje stavove oko toga što žele, dakle, žele li i moderniji glavni grad. Ovako se previše toga svodi na pitanje simpatija ili antipatija prema određenim osobama, dok su projekti koje zagovaraju, u drugom planu.

Ili posve konkretno, između Cvjetnog trga kojega želi obnoviti ne pretjerano simpatični bogataš i Cvjetnog trga koji će ostati zapušten, racio govori da je prva opcija jedini dobar izbor.