Objavljeno u Nacionalu br. 744, 2010-02-16

Autor: Marko Biočina

EKSPANZIJA Moskve na Balkan

Ruski napad na Inu preko Bosne

RUSKA OPTIMA GRUPA, glavni konkurent Ine u BiH, najavljuje kupnju benzinskih postaja Crobenz, najam skladišta na Jadranu te ulazak na hrvatsko tržište

RUSKO-SRPSKO
PRIJATELJSTVO
Ruski bankar Vladimir
Dimitrijev, upravitelj
brodske rafinerije
Aleksandar Litvinenko,
premijer Republike
Srpske Milorad Dodik i
šef Zarubežnjefta Nikolaj BruničRUSKO-SRPSKO PRIJATELJSTVO Ruski bankar Vladimir Dimitrijev, upravitelj brodske rafinerije Aleksandar Litvinenko, premijer Republike Srpske Milorad Dodik i šef Zarubežnjefta Nikolaj BruničOptima Grupa, tvrtka kći ruske državne naftne kompanije Zarubežnjeft i vlasnik rafinerije u Bosanskom Brodu, najozbiljniji je kandidat za kupovinu Inina lanca benzinskih postaja Crobenz, doznao je Nacional od dobro obavještenih izvora. Stekne li Optima Grupa vlasništvo nad Crobenzom, koji je Ina prisiljena prodati zbog odluke Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, i druga velika ruska naftna kompanija, nakon Lukoila, počet će poslovati na hrvatskom maloprodajnom tržištu naftnih derivata. Ipak, za razliku od Lukoila koji dosad nije uspio osvojiti značajniji tržišni udjel u Hrvatskoj, dolazak Zarubežnjefta mogao bi ozbiljno ugroziti poslovanje Ine.

Naime, ta kompanija je u proteklih nekoliko godina u BiH agresivnim poslovanjem od Ine preuzela velik dio tržišta, često i po cijenu milijunskih gubitaka. Isti poslovni model Optima bi vjerojatno primijenila i na hrvatskom tržištu, a s obzirom na to da se faktički radi o tvrtki koja je u vlasništvu ruske države, takav razvoj događaja nedvojbeno bi značio i novi porast ruskog utjecaja u Hrvatskoj. S druge strane, tu tvrtku smatra se jednim od glavnih financijera stranke premijera Republike Srpske Milorada Dodika, pa se može pretpostaviti da bi njezina poslovna ekspanzija izazvala rast Dodikove financijske i političke moći, te samim time ozbiljne posljedice na političku stabilnost u regiji.


O ozbiljnosti namjera čelnih ljudi Zarubežnjefta da što prije uđu na hrvatsko tržište svjedoče i neslužbene informacije kako je delegacija te tvrtke prošlog tjedna posjetila Zagreb i sastala se s predstavnicima hrvatske vlade na čelu s ministrom financija Ivanom Šukerom. Pretpostavlja se kako su Rusi od Šukera i njegovih suradnika na tom sastanku zatražili da podrže njihove poslovne ambicije i projekte u Hrvatskoj, ali i kako bi upravo to mogla biti jedna od tema o kojoj će razgovarati hrvatska premijerka Jadranka Kosor i ruski premijer Vladimir Putin na njihovu skorom susretu u Moskvi. Nacionalov sugovornik, inače blizak vrhu hrvatske naftne kompanije, tvrdi kako pojedine hrvatske državne institucije i javna poduzeća pripremaju suradnju s ruskom kompanijom koja bi mogla rezultirati golemom štetom za Inu, a samim time i za hrvatske državne interese: “Preuzimanjem Crobenza Zarubežnjeft bi ispunio samo jedan od svoja dva dugoročna strateška cilja, a to je da proširi svoje poslovanje na tržišta susjednih zemalja. Drugi, važniji cilj je da osigura skladišne kapacitete na obali Jadranskog mora, jer jedino tako dugoročno može smanjiti svoje troškove i osigurati rentabilno poslovanje. Uspiju li u tome, Ini prijeti prava poslovna katastrofa. Iako nitko u Ini javno to neće priznati, jačanjem rafinerije Bosanski Brod budućnost rafinerije u Sisku dolazi u pitanje, jer praktički proizvode slične proizvode i gravitiraju istom tržištu.

S druge strane, poslovna ekspanzija Zarubežnjefta izravno će rezultirati porastom ruskog utjecaja u regiji, ali i porastom financijske moći Milorada Dodika. Upitno je koliko je to u ovom trenutku u interesu Hrvatske. No umjesto da zaštite Inu, u kojoj država još uvijek drži 44 posto vlasničkog udjela, pojedine državne institucije i javna poduzeća očito pogoduju Rusima. S njima dogovaraju poslovne aranžmane koji su iz poslovne perspektive teško shvatljivi, a kako idu direktno na štetu Ine, nije nemoguće da iza njih stoje i neki osobni interesi.” Zabrinutost Nacionalova sugovornika je razumljiva s obzirom na informacije kako bi ruska kompanija uskoro trebala dobiti skladišne kapacitete u Terminalu za tekuće terete u Luci Ploče, čime bi Rafinerija Bosanski Brod dobila mogućnost da uvozi i izvozi naftu i naftne derivate morskim putem. Budući da nije spojena na željeznicu, ta rafinerija je dosad bila prisiljena svoje izvozne proizvode transportirati cestom, što je vrlo skupo, pa se pretpostavlja kako bi joj morski terminal značajno umanjio operativne troškove. Zbog toga je Optima godinama pokušavala doći u najam kapaciteta jednog od jadranskih terminala. Najaktivniji su bili u slučaju drugog Pločanskog terminala, koji posjeduje tvrtka Naftni terminali Federacije, u vlasništvu Federacije BiH. Ruska kompanija je, uz političku podršku Milorada Dodika, pokušavala sudskim putem osporiti to vlasništvo, te dokazati da na udjel u tom objektu pravo ima i Republika Srpska. Nakon što im nije uspjelo steći udjel postojećeg terminala, Dodik je preko političkih veza počeo tražiti da se Republici Srpskoj, odnosno Zarubežnjeftu, omogući gradnja novog terminala. Ipak, ni taj plan nije zaživio, no sad se čini kako je ruska kompanija rješenje za svoj problem pronašla u Hrvatskoj. S dugoročnim ugovorom o najmu tog terminala vjeruje se kako bi Zarubežnjeft pokrenuo i novi investicijski ciklus u rafineriji Bosanski Brod, a to bi išlo direktno na štetu Inine rafinerije u Sisku.

RUSI NA JADRANU
Ivica Pavlović, čelni
čovjek Luke Ploče koja će
Zarubežnjeftu ustupiti
terminal za istovarRUSI NA JADRANU Ivica Pavlović, čelni čovjek Luke Ploče koja će Zarubežnjeftu ustupiti terminal za istovarStoga je nejasno zašto su čelni ljudi državne tvrtke Luka Ploče - Ivica Pavlović i Ivica Miličević - sklopili takav posao s ruskom tvrtkom. Nadalje, u Terminalu za tekuće terete u Pločama ne postoje uobičajeni obalni spremnici, nego se dizelsko gorivo, benzin i kerozin skladište u starom tankeru koji je privezan uz obalu kanala Vlaška. Zbog tog problema već su u više navrata prosvjedovali stanovnici Ploča tvrdeći kako se radi o potencijalnoj ekološkoj bombi jer je to brod star više od 30 godina, jednostruke oplate i bez dvostrukog dna, nosivosti 20 tisuća tona. On je, suprotno svim pravilima struke, usidren u mulj na morsko dno u pločanskoj luci bez nužne armiranobetonske posteljice, a sam pretovar derivata odvija se u potpuno neadekvatnim uvjetima, tek nekoliko metara od prometne lokalne ceste. Navodno se i sve dozvole spomenutog terminala u Pločama temelje na nevaljaloj lokacijskoj dozvoli, a ako je to istina, onda su silom zakona i sve ostale dozvole također ništavne. Otkad je Zarubežnjeft preuzeo rafineriju u Bosanskom Brodu, rafineriju motornih ulja u Modriči i lanac od 60 benzinskih postaja, Rusi su počeli brzo širiti svoj utjecaj na tamošnjem tržištu. Godinama je tržišni lider u BiH bila Ina, koja je držala 60 posto BiH tržišta. Iako su tek ove godine u Bosanskom Brodu uspjeli proizvesti dizelsko gorivo nešto bolje kvalitete, po standardu Euro IV, iznimno niskim cijenama počeli su preuzimati sve veći tržišni udjel. Tvrtka je pritom ulagala i u modernizaciju te povećanje proizvodnje, a sve to rezultiralo je gubicima, pa je tako samo u 2008. tvrtka imala 45 milijuna eura gubitaka.

Unatoč takvim gubicima kompanija se agresivno širila, pa je tako sredinom prošle godine za 12,8 milijuna eura kupila lanac benzinskih postaja Zovko na području Federacije BiH i Distrikta Brčko, te pritom najavila nove akvizicije. Ključnim potezom u tome mogle bi se pokazati i sve direktnije prijetnje vlade Federacije BiH da će poništiti privatizaciju Energopetrola, najvećeg tamošnjeg lanca benzinskih postaja. Tu tvrtku prije nekoliko godina kupio je konzorcij Ine i MOL-a, a dosad se pokazala kao ključna poluga za plasman proizvoda sisačke rafinerije na tržište BiH. Sada Ini prijeti da ostane bez Energopetrola, i to pod argumentom da nije izvršila obećane investicije za razvoj tvrtke. Glavni razlog zašto Ina dosad nije izvršila obećano je sporost administracije, odnosno nemogućnost dobivanja dozvola potrebnih za investicijske radove. Zbog toga pojedini Inini dužnosnici smatraju kako iza cijelog slučaja stoji Zarubežnjeft koji koristi svoj utjecaj da bi kočio Inine projekte, s namjerom da isprovocira sukob na relaciji vlade BiH i Ine, te pokuša sam preuzeti Energopetrol. Dogovor Republike Srpske i Zarubežnjefta finaliziran je 2007., no Transparency International utvrdio je kako je naknadnim aneksima Republika Srpska na sebe preuzela obveze pokrivanja svih financijskih obveza kompanije u vrijednosti od 200 milijuna eura. S druge strane, tvrdi se u izvješću, ruski vlasnici u tvrtku su uložili 112 milijuna eura, ali je taj kredit osiguran na temelju NIRS-a, pa će u konačnici biti vraćen iz poslovnih prihoda kompanije. Dapače, Rusi nisu čak ni izgradili 40 milijuna eura vrijednu prugu koja bi rafineriju povezala s državnim željezničkim sustavom.

Na taj način, kažu u Transparencyju, Naftna industrija Republike Srpske darovana je Rusima, a ta transakcija bi porezne obveznike u toj državi mogla stajati oko milijardu eura. Bez obzira na te optužbe, Zarubežnjeft je svoje poslove širio uz čvrstu Dodikovu podršku, a kao jedino ograničenje njegovu širenju dosad su se pokazali infrastrukturni nedostaci i niska tehnološka razina proizvodnje u rafinerijama koje posjeduje. Tako i danas, nakon značajnih ulaganja, 35 posto krajnjeg proizvoda brodske rafinerije čini mazut niske kvalitete, koji tvrtka ne može nikamo izvoziti, nego plaća za njegovo zbrinjavanje u Italiji. Budući da rafinerija nije spojena sa željeznicom, Zarubežnjeft taj mazut na zbrinjavanje transportira cestom, zbog čega ima goleme troškove. Iako je mazut takve kvalitete zakonski zabranjeno uvoziti u Hrvatsku, posljednjih mjeseci u domaćim naftnim krugovima pojavile su se informacije kako je Ministarstvo rada pojedinim tvrtkama dopustilo da uvoze i koriste taj mazut. Tako se direktno pogoduje Zarubežnjeftu, a prema nekim informacijama tvrtka je sada preko posrednika zatražila od Hrvatske elektroprivrede da joj prepusti najam skladišta za mazut u Zadru.

To skladište - koje je grijano da bi mazut ostao u tekućem stanju - jedino je takve vrste u Hrvatskoj, a pripada zadarskoj tvrtki Tankerkomerc koja ga je dala u dugogodišnji najam HEP-u. Kako je HEP proteklih godina zbog iznimno dobre hidrološke situacije i dobrog rada hidroelektrana uvozio manje količine mazuta, pojedini članovi uprave te kompanije predložili su da se skladište da u najam ruskoj tvrtki. Zarubežnjeft bi skladište koristio za izvoz svog nekvalitetnog mazuta i tako radikalno smanjio troškove njegova zbrinjavanja. Ipak, nejasno je zašto bi HEP kao javno poduzeće tako pogodovao tvrtki koja je izravni tržišni konkurent Ini, a pritom se odrekao objekta koji je unikatan na cijeloj istočnoj obali Jadrana. I iz tog primjera, kao i iz Zarubežnjeftovih aktivnosti u Pločama, vidljivo je kako ta tvrtka ima ozbiljne planove o poslovanju u Hrvatskoj i kako se namjerava afirmirati kao jedan od tržišnih lidera u cijeloj regiji. S obzirom na goleme resurse, naftu i novac koji posjeduje i koje je spremna utrošiti, Ina bi se uskoro mogla naći pod jakim pritiskom. U tom slučaju hrvatska vlada morat će preuzeti aktivniju ulogu i pronaći moduse kako da zaštiti svoje vlasničke interese u Ini, a direktno ne utječe na slobodno tržišno nadmetanje koje će između tih dviju kompanija očito vrlo brzo uslijediti.

Vezane vijesti

Sanader nikad nije tražio da razgovaramo o INA-i i MOL-u

Sanader nikad nije tražio da razgovaramo o INA-i i MOL-u

Josip Friščić, bivši potpredsjednik Hrvatskog sabora i bivši čelnik Hrvatske seljačke stranke (HSS-a), HDZ-ovog koalicijskog partnera u bivšoj Vladi,… Više

Komentari

registracija
27/8/09

Lujo1, 17.02.10. 10:21

Tko je izdao Bosansku posavinu?! Tko je četnici*a prodao rafineriju u B.Brodu? Nije li to netko od danas "uspješnih" poslovnih ljudi u RH? Nije li to i netko od "naših generala"? bajiču kaj ti misliš?!!


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika