ZATIŠJE NAKON INAUGURACIJE Tatjana Josipović ističe kako se nada da će se nakon inauguracije neke stvari na privatnom planu posložiti same od sebe, te da će uz sve obaveze imati i vremena za svoje hobije, kao što su čitanje, glazba i pilatesS Tatjanom Josipović, suprugom novog hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, razgovarala sam u hotelu Sheraton nekoliko dana uoči inauguracije njezina supruga za novog šefa države. Trenutačno je najmlađa profesorica u trajnom zvanju na katedri građanskog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a u znanstvenoj je karijeri napredovala brže od mnogih drugih, tvrdi, zbog vlastitog truda, ali i nezaobilazne podrške svojeg supruga. Njih dvoje u skladnom su braku dvadesetak godina, a upoznali su se sredinom osamdesetih, kao asistenti na Pravnom fakultetu.

Tatjana Josipović ne voli kad je se oslovljava titulom prve dame jer smatra da je to pojam rezerviran za suprugu američkog predsjednika te da kod nas ta uloga nije i ne bi trebala biti glorificirana. Uz to što joj zbog suprugove kandidature pripadaju određene obveze propisane hrvatskim zakonom, 47-godišnja profesorica ostat će raditi na fakultetu.

NACIONAL: Kako su izgledale pripreme za inauguraciju za trećeg hrvatskog predsjednika i postoji li nešto specijalno što vi morate znati?

- Mi smo se intenzivno pripremali za inauguraciju i susreli s protokolom. Dolazimo na Markov trg, jedan dio idemo pješice. Na pozornicu se penjemo oboje, a tamo nas već čekaju suci Ustavnog suda. Protokol službene ceremonije je isti kao i do sada, dijelom je propisan zakonom.

NACIONAL: Stvara li vam ta ceremonija neugodu s obzirom na to da do sada niste bili medijski eksponirani?

- Sam postupak mi ne izaziva neugodu. To je nešto što mi možemo izvesti. Sigurno da osjećaj da sam pod povećalom javnosti jest nešto novo za mene, no naučila sam nastupati i komunicirati s više osoba.

NACIONAL: Kao supruga predsjednika i vi imate vrlo odgovornu funkciju.

- Svjesna sam te činjenice, no ni funkcija, ni prava, ni dužnosti supruge predsjednika u hrvatskim zakonima ni na koji način nisu uređeni. Sve funkcije koje ja imam svode se na protokolarne obaveze supruge. Dosadašnje supruge predsjednika bile su, primjerice, u mirovini. Ja sam u radnom odnosu i namjeravam i ubuduće raditi.

NACIONAL: Koliko ste spremni na novu ulogu, odnosno dvostruku funkciju koja podrazumijeva i mnogo obveza?

- Naravno da smo prije nego što je suprug krenuo u kandidaturu mnogo o tome razgovarali i da je naš dogovor od početka bio da ja ostanem u svojoj struci te se i dalje bavim svojom karijerom. Smatram da to nije samo pitanje moje karijere i razvoja moje profesije, to je ujedno poruka hrvatskoj javnosti da supruga predsjednika radi, da ima svoju samostalnu karijeru i da je u biti potpuno ravnopravna sa svojim suprugom. Činjenica da je on predsjednik ne utječe na to da se njegova supruga mora samo tome posvetiti.

NACIONAL: Spomenuli ste da ne volite da vas se oslovljava kao prvu damu. Zašto?

- Prva dama u Americi je institucija uređena zakonom, pretpostavlja određena prava, obveze, odgovornosti i neki proračun koji pokriva njezine aktivnosti. Kod nas svega toga nema. Nabavila sam sve knjige o protokolarnim i diplomatskim poslovima. Doživljavam to kao vrlo odgovoran angažman za koji se treba pripremati. Postoje pravila o komunikaciji, odijevanju i oslovljavanju. Jako je važno posebno se pripremiti za svaku osobu s kojom ćemo kontaktirati.

NACIONAL: Hoćete li ostati u vašem stanu u Palmotićevoj ili će se i dio vaših aktivnosti preseliti u Ured predsjednika gdje će vaš suprug mnogo boraviti?

- Ostat ćemo u svom stanu, moje aktivnosti ostat će vezane uz moju radnu sobu u stanu i moj kabinet na poslu. Na Pantovčaku nisam bila nikad, niti bih imala ovlasti bilo što tamo mijenjati. Pantovčak je radni prostor predsjednika, a ja ću ondje boraviti isključivo kad to bude vezano uz protokolarne obaveze.

NACIONAL: Milka Mesić odbijala je osiguranje. Hoćete li i vi pokušati zadržati što veću slobodu?

- Moj suprug je u drugoj poziciji, on predstavlja instituciju, a kći i ja ćemo se zalagati za to da se možemo što slobodnije kretati, da osiguranje oko nas bude što manje angažirano, a kad to bude nužno, da budu što diskretniji. Ja se i sad slobodno krećem gradom, ne osjećam strah i smatram da su mi građani Zagreba najbolja zaštita.

NACIONAL: Često ćete sa suprugom putovati u inozemstvo. Veselite li se što ćete upoznati nekog političara?

- Naravno, i to je izazov. Ali ta putovanja ne doživljavam turistički, to je odgovoran posao za koji se treba dobro pripremiti i što bolje prezentirati svoju državu.

NACIONAL: Doktor ste pravnih znanosti. Zašto ste se odlučili baviti baš pravom?

- Pravo nije bilo moja prva ljubav. Prva želja bili su mi matematika ili fizika. Išla sam u školu po Šuvarovu programu usmjerenog obrazovanja, u Centar za upravu i pravosuđe. Gotovo do kraja srednje škole mislila sam studirati matematiku ili fiziku, ali onda sam pomislila da bi bilo bolje studirati na fakultetu koji ima težište na društveno-humanističkim znanostima i gdje je veći stupanj komunikacije. Od oca koji je bio odvjetnik vidjela sam što to znači.

NACIONAL: Kakva ste bili studentica?

- Sve je išlo glatko, bila sam dobar student i završila sam studij za četiri i pol godine. Naravno, kao i svi, tek kad počnete raditi kao odvjetnički ili sudački pripravnik shvatite što ste studirali.

NACIONAL: Je li vas otac podržavao?

BRAČNI PAR Josipović s kćeri u Gardalandu- Otac mi je bio potpora i u jednom trenutku inzistirao je da idem na tečaj daktilografije na trećoj godini faksa. Kupio mi je malu električnu Olympiju. Zato sad odlično pišem na kompjutoru. Nakon toga me usmjerio i na sud da vidim kako funkcionira. Kasnije sam upisala i postdiplomski studij.

NACIONAL: Otac vam je bio odvjetnik, zašto niste nastavili njegovu praksu?

- Nikad nisam bila odvjetnik, bila sam samo odvjetnički pripravnik i nakon što sam položila pravosudni ispit, otišla sam na fakultet. Međutim, i danas pokušavam imati dobre kontakte s pravosuđem. Surađujem s mnogo kolega, sudjelujem na mnogo stručnih i znanstvenih seminara, u edukacijama pravnika koji su u praksi. Član sam savjeta Javnobilježničke akademije, sad sudjelujemo na programu Pravosudne akademije iz europskog prava i vrlo rado se odazivam pozivima na seminare te tematike.

NACIONAL: Kad ste dobili svoju katedru?

- Ja sam od početka na katedri za građansko pravo, a 2009. u ožujku imenovana sam redovnim profesorom u trajnom zvanju. Imala sam sreću da sam relativno brzo napredovala, u pravilu pet godina prolazi između svakog stupnja, a ja sam u nekim od tih stupnjeva brže napredovala jer sam imala dovoljno radova već za tri godine, i nakon izbora za redovnog profesora, među najmlađima sam koje je senat potvrdio za trajno zvanje.

NACIONAL: Jeste li strogi?

- To biste trebali pitati moje studente. Očekujem od njih da znaju i uče, ali i razumiju to što uče, te da shvate da će jednog dana raditi vrlo odgovoran posao.

NACIONAL: O vama se malo zna. Odakle potječete, kako ste odrasli?

- Jedinica sam, odrasla u Zagrebu. Otac mi je porijeklom iz Gorskog kotara, a majka iz Beograda. Nakon vjenčanja živjeli su najprije u Delnicama, a onda u Zagrebu. Otac mi je bio odvjetnik, a majka profesorica književnosti. U našoj kući se uvijek živjelo skromno, ali se poštovao rad i učenje. Nakon što mi je otac umro, majka mi je bila velika podrška tijekom postdiplomskog i doktorskog studija. Iako smo se ja i suprug uzajamno podržavali, pomagala nam je puno moja majka i Ivini roditelji.

NACIONAL: Koliko će ova situacija promijeniti život vašoj kćeri?

- Trudit ćemo se da se ona i dalje razvija kao djevojka koja je pred maturom, koja ima svoj život, društvo i ambicije. Sad je u velikim odlukama što će studirati. Odluku smo prepustili njoj, ali sigurno je da neće studirati pravo. Želimo da se razvija kao i drugi mladi ljudi njezine dobi.

NACIONAL: Nitko u školi vaše kćeri nije znao da joj je Ivo Josipović otac kad je on ušao u drugi krug.

- Ne, niti ona ima potrebe to isticati. Nikad kod nje nismo razvijali osjećaj da su njezini roditelji nešto posebno, oni su samo njezini roditelji. Ivo je i taj dan kad je ušao u drugi krug u tri ujutro išao po nju na autobusnu stanicu jer je bila vani. Ona subotom ide van, mi idemo po nju, manjeviše je to Ivina zadaća. Vodi je na engleski kad god stigne. Puno radimo s njom i ulažemo u naš obiteljski život.

NACIONAL: Postoji li osim vašeg posla, supruga i kćeri neki hobi kojim se bavite?

- Vremena za hobi ima vrlo malo. Pokušavam čitati koliko stignem, volim slušati muziku, i tu i tamo odem na pilates. Jedno vrijeme smo Ivo i ja išli na badminton. Ali nadam se da ću, kad se malo smiri ovo turbulentno razdoblje oko mojeg supruga, imati više vremena. Ja to doživljam kao da moj suprug ima novi posao, naravno, vrlo odgovoran i zahtjevan, ali da će se ipak s vremenom neke stvari posložiti i da ćemo onda imati više vremena i za sebe.

NACIONAL: Hoćete li ljeti koristiti rezidencijalna zdanja koja su do sada koristili bivši predsjednici i njihove supruge?

- Mi nemamo te želje. Nisam nikad bila u tim objektima. Znam da se dijelom oni koriste za protokolarna događanja, primanja, i pretpostavljam da će tako i ostati, ali mi želimo odmor i dalje provoditi kao do sada.

NACIONAL: Koliko vama znači glazba?

- Glazba je važan aspekt mog duhovnog života i mi vrlo često odlazimo na koncerte. No tu se Ivo i ja malo razlikujemo. Ja volim slušati Čajkovskog, Rahmanjinova, Stravinskog, dakle, klasiku, iako Stravinskog voli i on, ali ono po čemu se razlikujemo jest način slušanja muzike. On sluša glazbu kao profesionalac, a ja je doživljavam kao tužnu, veselu ili živahnu. Kad smo se upoznali, Ivina muzika mi je pomogla da upoznam i njegovu energičnu stranu.

NACIONAL: Koje još osobine vašeg supruga javnost nije uspjela vidjeti?

- Ono što javnost možda nije vidjela, a vjerujem da će vidjeti, jest njegova ustrajnost i odlučnost da provede ono što je zamislio.

NACIONAL: U braku ste 20 godina. Kako je živjeti 20 godina s Ivom Josipovićem?

- Odlično, tih 20 godina je brzo prošlo. Naš život je uvijek bio vrlo dinamičan. Ivo se bavio uvijek s najmanje dvije profesije, muzikom i pravom, a ja sam se bavila pravom. Naš život u proteklih 20 godina definitivno nije bio monoton, uvijek je bilo nešto novo i nešto drukčije. Dosta smo putovali, najvećim dijelom vezano uz našu profesiju. Ivo je bio direktor Muzičkog bienalla pa smo tako bili u Čileu, u Yokohami, nekad sam išla s njim. Često smo putovali po Europi, bilo je zanimljivih i egzotičnih putovanja poput Hong Konga.

NACIONAL: Hoćete li imati osobu koja će vam biti pri ruci kad je riječ o vašem izgledu, stilista?

- Jedna gospođa mi pomaže oko toga, međutim, to nije ni na koji način institucionalizirano. Svoj izgled u cijelosti financiram sama. Ta stvar se previše mistificira u javnosti, vjerojatno zbog uloge prvih dama u Americi. Čitala sam prigovore i kritike na svoj izgled, no moj suprug i ja imamo druge prioritete. Želimo pokazati da se ponašamo primjereno situaciji u kojoj se nalazi naša zemlja. Nemam nikakve ambicije biti modni idol, nego poslati drukčiju poruku. Kad mi kažu, kao kompliment, da iza svakog uspješnog muškarca stoji žena, ja kažem “pokraj”, jer mi smo zaista jedno pokraj drugoga. I tako će biti i ubuduće.