ZA VRHUNSKI TURIZAM Miro Oblak investira u istarski turizam, a njegovim luksuznim ljetovalištem upravlja KempinskiPotkraj prošlog tjedna Nacionalu je intervju dao poduzetnik Miro Oblak, dugogodišnji turistički djelatnik, koji se u Hrvatskoj 90-ih pojavljivao i kao savjetnik nekih stranih tvrtki koje su se bavile prodajom oružja. U to vrijeme bio je savjetnik zadužen za prodaju radara, koje je pokušavao prodati Hrvatskoj vojsci. Poprilično je zaradio i trgujući sirovom kožom. Već dugi niz godina investira u turistička zemljišta, ponajviše u Istri, gdje je nedavno dovršen i projekt Rezidencije Skiper, prve velike turističke greenfield investicije u Hrvatskoj.

U projekt je uloženo gotovo 250 milijuna eura, a njime upravlja tvrtka Kempinski. Oblak se iznajmljivanjem luksuznih turističkih vila prvotno bavio na Karibima, gdje je nekoliko godina i živio. Rezidencija Skiper nije jedini njegov projekt u Istri. Osim u Crvenom Vrhu investirao je i u projekt Stancija Grande, a kupio je i dio sela Vižintini Vrhi. Jedno je vrijeme u suradnji s tvrtkom Kempinski ondje namjeravao izgraditi i dovršiti dodatne luskuzne turističke projekte.

O Oblaku su se prije nekoliko godina hrvatske novine raspisale nakon što je novinarima potvrdio da je njegova tvrtka Rezidencija Skiper s 2 milijuna kuna donirala parlamentarnu kampanju Hrvatske demokratske zajednice. On je uvijek tvrdio da ta donacija nije ni najmanje utjecala na razvoj njegove investicije. Danas se može reći da je to točno, jer je još 2006. upao u velike probleme s kreditorima projekta Rezidencije Skiper, koje je stvorila tadašnja uprava Hypo Alpe Adria banke, koja je projekt kreditirala.

Oblak je u intervjuu Nacionalu opširno progovorio o problemima koje su mu stvorili ljudi koji su tada bili vodeći menadžeri Hypo Alpe Adria banke. Poslovnice te banke danas u Hrvatskoj odlično posluju, iako je Hypo Group Alpe Adria nedavno prešla u vlasništvo austrijske države, ponajviše zbog skandaloznog poslovanja dijela austrijskog menadžmenta te banke, koji je stvorio probleme i Oblaku.

U kontekstu te afere, o kojoj se u Austriji jako puno pisalo, austrijski tjednik Profil prije nekoliko dana objavio je tekst u kojem je Wolfgang Kulterer, bivši šef Hypo banke, optužio svog kolegu iz banke Güntera Striedingera da je zajedno s Oblakom preko projekta Rezidencije Skiper u Istri izvukao za njih dvojicu 15-ak milijuna eura. Oblak je Nacionalu dao opširan intervju u kojem je opisao pozadinu svojih problema s Hypo bankom i otkrio da je bivši premijer Ivo Sanader pomogao njegovim konkurentima u nekim istarskim turističkim projektima.

Stroga kontrola banke

NACIONAL: Kako komentirate Kultererove optužbe da ste Hypo banku sa Striedingerom oštetili za 15-ak milijuna eura?
- Posljednjih se dana nastavila medijska hajka protiv tvrtke Skiper hoteli i mene osobno, koja traje već dugo. Prije nekoliko dana u austrijskom tjedniku Profil objavljen je dio telefonskog razgovora između Wolfganga Kulterera i jednog austrijskog detektiva. Taj se razgovor vodio u kolovozu 2006. Ja za njega nisam znao sve do prosinca 2009., kad je djelomice objavljen na austrijskoj državnoj televiziji ORF, kad je predmet emisije "Thema" bio skandal koji je nastao oko Hypo Alpe Adria Grupe. Mene su prozvali kao brutalnog trgovca oružjem koji se pojavio kao investitor u Hrvatskoj. Te su tvrdnje notorna neistina, kao i tvrdnje da sam kroz neke transakcije financirao HDZ, kao i Kultererova tvrdnja da sam zajedno s Günterom Striedingerom iz kredita koje sam dobio od Hypo Alpe Adria Grupe za nas dvojicu izvukao 15-ak milijuna eura. To nisam mogao učiniti čak i da sam htio, jer je banka kontrolirala svaku lipu koju smo dobivali, a osobito u vrijeme za koje Kulterer tvrdi da smo to napravili.

NACIONAL: Zašto su Kulterer i taj austrijski detektiv uopće razgovarali o vama?
- Počeo sam investirati u Hrvatsku još potkraj 90-ih u nekoliko faza. Radilo se o turističkom projektu rezidencije Skiper. U prvoj smo fazi investirali u tri velike kuće sa 60-ak apartmana. To smo radili zajedno s talijanskom tvrtkom Ceit, s kojom smo se poslovno razišli, jer su oni htjeli raditi skromnije apartmane za masovni turizam i izvlačiti dio novca iz tvrtke za vlastite potrebe. Hypo banka također nije htjela tolerirati takvo njihovo ponašanje. Od samog početka trebao je to biti turistički projekt čija je okosnica hotel luksuzne kategorije. Mi smo dio apartmana morali prodati, to smo i najavili, ali radi se o iznimno luksuznim apartmanima koje smo prodali po cijeni od 5600 eura za četvorni metar. Prodaja se nije mogla realizirati dok svi pravni odnosni nisu bili potpuno riješeni, a sve je kontrolirala banka. Zato se i čudim Kultererovim optužbama da sam izvukao milijune eura iz kredita koje je banka odobravala. Do 2005. s Hypo bankom smo bili u odličnim odnosima, pa tako i s njenim dužnosnicima. U vrlo dobrim odnosima bili smo i sa Striedingerom, a nešto manje surađivali smo s Kultererom, jer on zbog svoje tadašnje funkcije nije ni trebao s nama mnogo komunicirati. Prvi problemi u komunikaciji s dužnosnicima Hypo banke pojavili su se 2006., kad smo dobili sve potrebne papire za realizaciju projekta Skiper. Uredba o zaštiti obalnog područja mora stupila je na snagu 2004. U to doba već smo imali lokacijske dozvole za hotel i ostale objekte u naselju. Isplativost projekta nakon toga je još morala biti potvrđena studijom o isplativosti ulaganja, prema kojoj će krediti uglavnom biti vraćeni prodajom dijela nekretnina, koje će i dalje ostati u turističkoj namjeni, te da će okosnica projekta ostati hotel kapaciteta 400 postelja, golf igralište i kongresni centar. U toj fazi, kad smo dobili lokacijske dozvole, to je značilo da je svaki objekt mogao samostalno biti uknjižen na vlastitoj parceli, te se mogao i samostalno prodavati. Drugi projekti to poslije nisu mogli ishoditi. Uvjet za konačnu realizaciju cijelog kredita bilo je sklapanje ugovora s upravljačem hotela, a to je u našem slučaju bio Kempinski. Mi smo taj ugovor zaključili u Ženevi u rujnu 2005. Sve je bilo u redu do trenutka kad se u javnosti počeo spominjati sličan turistički projekt 50 kilometara južno od naše lokacije.

Neopravdano kreditiranje projekta

NACIONAL: O kojem je projektu riječ?
- To je projekt Barbariga-Dragonera, koji ni dan-danas nije ni blizu realizacije. Iz pozadine je taj projekt vodio Milan Naperotić, a u njega su, po svemu sudeći, bili interesno uključeni i neki čelni ljudi Hypo banke, prvenstveno Kulterer. Kulterer je u intervjuu Glasu Istre u ljeto 2004. rekao da su im prilikom kupnje tog zemljišta unaprijed obećali da će ono biti prenamijenjeno za potrebe turističkih investicija. Nakon što je najavljeno pokretanje tog projekta, mi smo sve teže stupali u kontakt s upravom banke kako bismo nastavili realizirati već odobrene kredite za razvoj svg projekta. Poznato mi je da je do 2007. u taj projekt Hypo banka investirala oko 50 milijuna eura. Međutim, ondje ni danas ničega nema pa se može govoriti i da su krajnje upitno investirali taj novac, da su ga bacili u vjetar. Mislim da su zato neki visoki dužnosnici u banci htjeli nama oduzeti projekt, kako bi ga spojili s projektom Barbariga-Dragonera i tako opravdali neopravdano obilno kreditiranje tog projekta. Milan Naperotić organizirao je u to vrijeme susret premijera Sanadera s Retom Wittwerom, čelnim čovjekom Kempinskog. Sanader je Wittweru poslao pisani poziv da ga posjeti. Oni su prihvatili poziv i Sanadera su posjetili i Reto Wittwer i tadašnji izvršni direktor Kempinskog Michel Novatin. Novatin mi je rekao da im je na tom sastanku Sanader jamčio da će se taj projekt realizirati. Na temelju tih Sanaderovih obećanja Kempinski je potpisao ugovor s investitorima u taj projekt. Međutim, taj je ugovor storniran nakon što projekt nije krenuo u realizaciju nakon nekoliko odgoda. Zanimljiv je još jedan detalj. Iako Hypo banka nikada nije bila vlasnički povezana s tim projektom, Kulterer je u svojim javnim istupima uvijek govorio da je to njegov projekt. Iako je sve na kraju propalo, nakon potpisivanja tog prvog ugovora počeli su moji pravi problemi s Hypo bankom. Prvo su me počeli preko novina optuživati da perem novac desničara u Hrvatskoj i iznositi slične neistine.

Gospodarski neutemeljen otkaz ugovora

NACIONAL: Kako su se poslije razvijali vaši odnosi s Hypo bankom?
Wolfgang Kulterer- Nama su dijelovi kredita bili odobravani po realiziranim i najavljivanim radovima na projektu. Banka je sve vrlo pedantno kontrolirala, a uslugu te kontrole mi smo čak morali platiti 250 tisuća eura. Problemi su bez objašnjenja eskalirali, iako smo već imali sređenu dokumentaciju i mogućnost da se počne graditi i najzahtjevniji dio projekta. Odnosi su se pogoršavali i na kraju smo 6. listopada 2006. dobili telefaks od Hypo banke u kojem su naveli da nam obustavljaju sve kredite, te da u roku od 8 dana moramo vratiti svih 90 milijuna eura kredita koje su nam dotad odobrili. Umjesto obrazloženja u poruci su napisali da banka u obostranom interesu neće navoditi zašto je donijela takvu odluku, kako bi obje strane ostale pošteđene mogućih neugodnosti. To nas je šokiralo. Morali smo o tome obavijestiti svoje suradnike, a potom smo banci najavili da ćemo ih tužiti, jer smo takav otkaz ugovora smatrali gospodarski neutemeljenim, pravno neosnovanim i nerazumljivim. Zatim smo ih tužili radi naknade štete i to je, nakon četiri mjeseca, dovelo do izvansudske nagodbe. Banka je potom odlučila nastaviti kreditiranje, ali su naši odnosi bili sve samo ne prijateljski. Ipak, mi smo povukli tužbe, a oni su nastavili kreditiranje. Unatoč tomu, počele su se širiti glasine da sam projekte razvijao zahvaljujući tomu što sam financirao HDZ.
Suradnja se u takvom ozračju ipak nastavila, a Kulterer se samo rotirao po raznim funkcijama unutar banke. Kulterer je otad počeo širiti negativne priče i laži o meni i mojim tvrtkama. Sve me to jako povrijedilo, jer sam godinama postupno investirao na tom području i sve projekte razvijao posve sukladno zakonskim propisima. Ja sam 2008. izišao iz vlasničke strukture tvrtke koja razvija projekt rezidencije Skiper. Na moje položaje u vlasništvu tvrtke ušla je slovenska tvrtka Vegrad, koju smo uključili u projekt jer je na pozivnom natječaju za izvedbu građevinskih radova dala najpovoljniju ponudu. Međutim, s vremenom je Vegrad upao u probleme, jer podizvođače nije plaćao na vrijeme. To je dovelo do novih kašnjenja u realizaciji. Četiri se puta produljivao rok za dovršenje. Čudili smo se što je Hypo banka s Vegradom u Sloveniji iznimno intenzivno surađivala, jer su se već u to vrijeme pojavile priče da je ta tvrtka u velikim dugovima. Vegrad je jedan od većih korisnika kredita Hypo banke u Sloveniji, a navodno je njihovo zaduženje pri Hypu oko 300 milijuna eura, ali neki projekti nisu privedeni kraju, a ne zna se gdje je novac završio. Ja sam u jednom trenutku tražio od Hypo banke da izbaci Vegrad iz našeg projekta i najavio da ću u protivnom iz projekta istupiti ja. Na kraju sam 2008. otišao ja, ali su mi ipak dopustili da prodam svoje udjele u tvrtki, iako su bili blokirani zbog plasiranih kredita. Potom su me nakon nekog vremena iz banke zvali da se vratim kako bi se projekti ipak u kakvom-takvom roku dovršili. Na kraju je projekt dovršen, hotel je uvjetno dobio pet zvjezdica, ali pitanje je kako će se razvijati u budućnosti, jer su potrebne još neke sitnice. Na kraju sam shvatio da sam bio svojevrsna kolateralna žrtva odnosa u menadžmentu Hypo banke.

NACIONAL: Kako to mislite?
- Nisam ja bio jedini koji je s menadžmentom te banke proživljavao slične probleme. Više je investitora prolazilo kroz slične kalvarije, vodili su se na raznim stranama i u više zemalja razni postupci, a sve je to otvaralo sumnje u način poslovanja pojedinih članova uprave, što se negativno odrazilo na poslovanje banke u cjelini. Ne znam sve pojedinosti tih situacija pa zato ne bih o tome opširno govorio.

Odnos menadžmenta hypo banke

NACIONAL: Jeste li s Hypo bankom surađivali i na drugim projektima?
- Surađivao sam na projektu vinskog podruma u Umagu, te na jednom projektu u blizini Poreča. Za projekt u Umagu samo su rekli da imaju svog čovjeka koji bi to trebao nastaviti. Shvatio sam o čemu se radi, pa sam se pristao povući uz naknadu. Taj je njihov čovjek upao u probleme, a projekt do danas nije završen. Slično se dogodilo i u Poreču. Počeli smo razvijati projekt, a potom se posredno pojavio Milan Naperotić sa svojim interesima. Ubrzo potom mene su iz projekta izbacili, odnosno isplatili, a može se provjeriti u kojoj je fazi i taj projekt.

NACIONAL: Kako su vam obrazložili da bi bilo dobro da napustite te projekte?
PRESTIŽAN HOTEL Uz hotel Kempinski nalazi se kongresni centar, SPA centar, bazeni, apartmani i veliko igralište za golf- Nisu mi govorili ništa, nego su me doveli u situaciju da odustanem. Naprosto bi mi u određenoj razvojnoj fazi projekta doveli neku osobu za koju su tvrdili da će biti zaposlenik banke na projektu. Kad bih vidio o čemu se radi, samo bih zamolio da me isplate i odlučio napustiti projekte. Kakvi su mogli biti njihovi interesi, možete i sami zaključiti. Moguće je da su procijenili da će ti projekti donijeti odličnu zaradu, pa su se odlučili uključiti u njih i mene navesti na odustanak. No realizacija projekata nije uvijek jednostavna pa iskrsavaju razni problemi, što na kraju relativizira i zaradu. U to vrijeme, prije 6-7 godina, banka nije imala problema. Međutim, očito je da su se problemi počeli gomilati. Banka je, po mojoj procjeni, u znatne probleme upala i zbog čestih rotacija menadžmenta, a sve je rapidno pogoršala i recesija. No najveći uzrok problema Hypo banke nisu mutne transakcije u Hrvatskoj, nego netransparentno i čudno poslovanje austrijskog menadžmenta.

NACIONAL: Kako možete potkrijepiti tvrdnju o čudnom poslovanju menadžmenta?
- Kad sam na otvaranju projekta predstavio vodstvo Kempinskog predstavnicima Hypo banke, dogovorili su se da će Kempinski dostaviti banci ponudu za otkup tog hotela. Reto Wittwer, predsjednik Kempinskog, dostavio je banci pismo namjere tri dana nakon toga. Tražio je da kupe hotel brzo i po relativno povoljnoj cijeni. Menadžment banke počeo je otezati i posao je propao. Danas pričaju kako je banka samo na tom projektu izgubila 250 milijuna eura, a Kempinski bi hotel sigurno platio najmanje 180 milijuna eura, i to u vrijeme najgore recesije. Možda bi se u vremenu najgore recesije na tom projektu nešto izgubilo, ali sigurno se ni danas ne može tvrditi da je banka na projektu izgubila 250 milijuna eura. Drugo je pitanje zašto banka nije iz suvlasništva izbacila tvrtku Vegrad, iako je mogla. U suvlasništvu projekta su Hypo banka s 25 posto i Vegrad sa 75 posto vlasništva. No do 1. veljače mogli su za 1 euro preuzeti 75 posto vlasništva Vegrada, jer su u Vegradu kasnili s dovršenjem projekta i nisu vratili banci najmanje 60 milijuna eura, što su bile odrebdbe ugovora. Ja sam vodstvo banke upozoravao da to učini ako se želi ponašati kao dobar gospodar, ali to nisu učinili. Umjesto toga, nakon izbijanja afere, koja je rezultirala podržavljenjem Hypo banke, mene su preko medija nastavili sustavno blatiti, a ja nisam jedini koji bi sada trebao ponijeti teret odgovornosti drugih osoba za probleme koji su banku snašli. Unatoč svemu tome, ovaj projekt je ipak dovršen i u sklopu njega zaposleno je 250 ljudi i zaposlit će se i više kad se dokraja aktiviraju hotelski kapaciteti.