23.02.2010. / 14:43

Beznađe + mali pišo = Hrvatska neonacistička mladež

Nema, ni u Hrvatskoj niti nigdje oko nas, nikakve društvene paradigme koja bi nam mogla poslužiti kao uzor ili ideal, kao nešto čemu se isplati stremiti, pa makar i mravljim koracima. S veseljem smo zaronili duboko u banalni konzumerizam i ne sviđa nam se odjednom ono što smo na dnu zatekli

Što danas može nekog klinca u Hrvatskoj nagnati na to da se "upiše" u skinheade, neonaciste ili neko slično neonasilničko društvo? Što u mladoj glavi može izazvati toliku količinu mržnje, ponekad i ubilačke, prema svemu što na visokim martensicama ne nosi istu boju žniranaca? Nema ničega od standardnih nacifašističkih opravdanja; osim samih Hrvata, nitko drugi, budimo realni, Hrvatsku ne ugrožava pa da bi ga, eto, trebalo istrebljivati.

Što je onda posrijedi? Mali pišo? Loša komunikacija s djevojkama? Sanjarenje o pravednom i energičnom vođi koji će cijelom svijetu pokazati koliko smo mi Hrvati važni, lijepi, pametni i sposobni? Prerano prorijeđeno vlasište? Sanjarenje o cjelodnevnom hrvanju s do pasa golim istomišljenicima u nekom trenažnom kampu? Tupi roditelji tranzicijom sjebanih egzistencija? Homoseksualci koji imaju hrabrosti reći da su to što jesu? Mediji koji ih bombardiraju sisama i guzicama kakve uživo nikad neće vidjeti a kamoli taknuti, autima kakve nikad neće moći ni taknuti, kamoli voziti?

Odgovor leži u beznađu

Odgovor vjerojatno leži u beznađu, istom onom tinejdžerskom beznađu kakvo je i moja generacija osjećala na samom početku osamdesetih, a i svaka prije nje. Dođe to, valjda, s hormonima. Ali opet - mi smo u ono doba to beznađe ipak pokušavali razblaživati nekakvom kreativnošću, sitnim smo ugrizima i grebuckanjem željeli barem za milimetar proširiti prostor slobode, izboriti se za barem jedan udah više njezina mirisa. I naši su roditelji uglavnom bili pomalo tupi, svjesni sudbinske osujećenosti većine svojih ambicija, ali su nas i dalje itekako držali na oku, sve u nadi da će barem od nas jednog dana ipak neki vrag ispasti, u nadi da se neke stvari ipak mogu promijeniti...

E, evo nas sasvim blizu odgovora na početno pitanje: mi smo tada, a i naši roditelji, ipak osjećali da se vrijedi nadati, da to ima smisla, da "tiha voda brege dere". I, bogme, promijenilo se. Štoviše, promijenilo se sve do te mjere da se mi i naši klinci danas više nemamo čemu nadati. Osim možda zgoditku na lotu ili u kladionici. Nema, ni u Hrvatskoj niti nigdje oko nas, nikakve društvene paradigme koja bi nam mogla poslužiti kao uzor ili ideal, kao nešto čemu se isplati stremiti, pa makar i mravljim koracima. S veseljem smo zaronili duboko u banalni konzumerizam i ne sviđa nam se odjednom ono što smo na dnu zatekli. I sad se počinjemo gušiti, ponestaje nam zraka, a površina je toliko daleko iznad nas da nam se čini kako nikad nećemo uspjeti izroniti. A zašto bismo i izranjali kad gore ionako nema ničega?

Izvor emocija Dinamo i Hajduk

Tolika nemoć u starijih rezultira rezignacijom, a u mladih bijesom, kod pametnijih racionalnim, kod glupljih iracionalnim. A još ako je i pišo mali, a cure te ne šljive jer si im ružan i glup i siromašan, a jedini su ti izvor ikakvih emocija Hajduk ili Dinamo, a ne zanima te da u životu naučiš išta više od ovoga što si dosad naučio... E onda je nekako i logično da ti nacisti budu uzor i da želiš istrijebiti sve što nije tebi slično.

Vezane vijesti

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

registracija
26/7/09

odredjen, 23.02.10. 23:57

problem nije tako jednostran i plitak kao sto autor ovdje predstavlja... postoje mnogi izlazi (iz "monetarizma") i mnoga druga drusvena, za sada alternativna, uredjenja koje bi mogla biti uzor (ne samo mladima), ali o njima, dok god je kapital u igri, nitko nece mnogo govoriti. A trebali bi. I akademici i svi intelektualci koji su u stanju razumjeti. Do tada ce uvijek postojati skin-headsi, dinamovci, neonacisti, thompsonovci, kerumovci, bogomoljci i ini... Biti drustveno osvjesten danas je izuzetno problematicno. A oni koji jesu, znaju i mogu - sute.

registracija
15/10/09

deus, 24.02.10. 10:12

hmmm, donekle se slazem sa tobom "odredjen"...ali nekako se ne mogu oteti dojmu da ce takvi kreteni uvijek biti takvi...bez obzira na drustveno uredjenje, barem na neke krace staze...dakle, morala bi se stubokom svijest promijeniti, jer kako ja gledam, oni su takvi opori prema svima drugacijima zbilja iz dubokog nezadovoljstva samim sobom...ali ne samo neonacisti, sretao sam ja puno rabijatnih ljudi koji se ne svrstavaju u neku supkulturu, a takodjer se propinju na straznje noge ako slucajno ispoljis veci stupanj bilo kakvog znanja...ne znam, mozda grijesim, ali da mi je zbilja zlo od takvih ljudi, u to sam siguran.

registracija
26/7/09

odredjen, 24.02.10. 14:13

zasto dolazi do takvog (ekscesnog) ponasanja, ekstremistickih grupacija? Pitanja poput tko sam, kome pripadam... institucije i tradicionalne religije se urusavaju jer vise nisu relevantne... Vojska, kao osnova nacizma, je u sluzbi ocuvanja ovakvog poretka moci, a ne ljudi. Brainwashing. Itd... O tome bih pisao u svojoj kolumni, kada bih je imao.

registracija
27/7/09

columbo, 24.02.10. 21:02

Svidja mi se Renato vas pristup ovom problemu kojeg ste komentirali na nacin koji iziskuje duboko promisljanje, pa i ono sto bi se trebalo uciniti, ako nije isuvise kasno i ako nismo breme toga vec propustili. Posljedice su takve kakve jesu, jer smo godinama drzali siroko zatvorene oci i blagonaklono cekali plodove onoga sto je nama nasa borba dala. Mozemo govoriti o bezizlaznosti mladih u pokradenoj drzavi u kojoj smo na "vi" s mitom i korupcijom, kao sto mozemo vjerovati da je kadkada razocarenje raskos mladosti, ali...Ali zavirimo malo u nasu proslost, ne daleku, nego onu koja se biljezi tek negdje oko rodnih listova junaka nase nemirne savjesti. Cime se dojilo njihovo djetinstvo? Nije li tada kroz velika vrata ulazio fasizam u nase zivote i nije li revitalizirano ustastvo s najvisih drzavnih i crkvenih istanci!? Kovao se nacionalizam krvavih ociju. Dakako, antifasizam uz nacionalizam nikako ne ide i nigdje nije isao, makoliko malkice naivno zvuci. Dobro, nisu svi nacionalisti ujedno fasisti, ali su svi fasisti nuzno nacionalisti, pa nam se danas s odanoscu drzavi rugaju i plaze jezik. Buduci smo pobrkali istinske vrijednosti i sve podredili svireposti onoga, kako lijepo rekoste, banalnog konzumerizma, pitanje je - kako dalje? Odgovor zna vjetar, samo ako ne ostane tek ispisan na ploci i "tako stoji tako pise, dok ne padnu prve kise..."

registracija
23/6/09

Harmon, 25.02.10. 01:41

Beznađe + mali pišo = Hrvatska neonacistička mladež

Beznađe + neimanje piše = Hrvatska antifašistička mladež

registracija
23/8/09

xaron, 04.03.10. 20:56

Kako Renato rece : desnicari i nacionalisti imaju
malog pisu, sto znaci da ljevicari imaju velikog
pisu. Pa ako hoces da ti se piso poveca predji u
ljevicare, sto si vise lijevo veci ti je piso. Ako bas
hoces ( ili ti to cura trazi ) bas velikog pisu idi u
Maoiste...
Genijalno zamisljeno, to je za Nobelovu nagradu iz medicine.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.