Enrico RavaPredstavljanje najboljeg europskog jazz glazbenika srećom je ostalo pravilo „Jazz Ciklusa" Jazz kluba Zagreb HDS-a i KDVL-a. Prošlogodišnji laureat, svjetski je priznati trubač i skladatelj, te neupitno najpoznatiji talijanski jazz glazbenik - Enrico Rava.

Promjena osnovnog instrumenta

Rava je još kao mladić bio fasciniran glazbom Milesa Davisa, što ga je ponukalo na promjenu svog osnovnog instrumenta. Prešavši s trombona na trubu, dobio je veće mogućnosti tonskog nijansiranja, dinamike muziciranja i promjene boje tona. Slijedile su godine provedene u Americi, sviranja s velikanima poput Dona Cherrya, Mala Waldrona i Stevea Lacyja s kojima je spoznavao dosege tada vrlo popularnog free jazza. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća radio je s velikanima poput Pata Methenyja, Joea Hendersona, Joe Lovana, Gila Evansa i Miroslava Vitousa, no Milesova logika sviranja srećom je ostala prepoznatljiva do današnjih dana.

Ispunjena dvorana

Kao i 2008. godine, Enrico Rava je 23. veljače napunio Malu dvoranu VL i predstavio svoj Quintet, u kojem je od tadašnje postave ostao jedino živahni trombonist Gianluca Peterella. Uključivanjem mladih, afirmiranih talijanskih glazbenika u svoje sastave, Rava već godinama čini jaku promociju jazza u svojoj zemlji i talijanskih jazz glazbenika u svijetu. Upravo takvim izazovnim pristupom, predstavio se Enrico Rava New Quintet.

Gabriele Evangelista (kontrabas) i Fabrizio Sferra (bubnjevi) bili su temelj tečnog i čvrstog ritma, dok je mladi klavirist Giovanni Guidi vještim harmonijskim bojanjem ipak sramežljivo parirao puhačkom dvojcu. Uz takvu su pratnju Rava i Peterella mogli ostvariti potpuno intuitivnu i slobodnu komunikaciju. U čestim igrama sola i dueta, Peterella se priklonio maštovitosti i atraktivnosti, dok je Rava ustrajao na perfektnim linijama, umjereno slobodnom, ali modernom umjetničkom izrazu, te vrhunskom osjećaju za ravnotežu. Kvintet se pokazao elastičnim i u slobodnoj unutarnjoj komunikaciji, gdje su se forme dueta, tria i kvarteta nizale prirodno i lako. U gotovo neprekinutom nizu uglavnom Ravinih autorskih skladbi, istaknuo se u četvrtoj skladbi trio Rava-Guidi-Evangelista satieovskom klavirskom minijaturom, meditativno „isključenim" kontrabasom i jasnom melodijom u trubi.

Utjecaj Milesa Davisa

Enrico Rava se u zagrebačkom nastupu dokazao prvenstveno kao trubač, glazbenik koji je aktivno prošao kroz genezu jazza i čovjek koji se i dalje razvija. U tome mu pomažu mladi kolege neizmjerne energije i slobodnih nazora. On im pak uzvraća razumijevanjem, podrškom, strpljivošću, ali i potrebnom oštrinom, podukom, sviračkim iskustvom i jasnom artikulacijom.
Milesov utjecaj čuo se u gotovo svakoj frazi, no nipošto kao imitacija i/li nepotrebno nametanje modalnog stila. Rava je uspio ugraditi tu profinjenu i decentnu modalnu finesu u vlastiti način interpretacije i to je uvijek činio automatski. Pokazao je originalan i prepoznatljiv stil, na tragu modernog jazza, no s tečn(ij)om ritamskom konturom.