Dok se premijer George Papandreou muva po Europi, sveudilj tražeći novce za propali ekonomski projekt poznat i pod nazivom Helenska republika, na ulicama grčkih gradova odvija se ovih dana eksplicitna reakcija na sumornu činjenicu koja se može oblikovati u samo tri riječi: konačni neuspjeh države. Milijuni radnika prosvjeduju po ulicama ekonomski razorene Grčke, ne želeći prihvatiti prisilno nametnute vladine antirecesijske pakete, koje je politika, upravo zbog svoje nesposobnosti u predstavljanju naroda i rijetko viđene koruptivne potentnosti, sada primorana uvoditi. Na ovim se fiskalnim 'nužnostima' radi iza zatvorenih vrata, koja su zbog delikatnih okolnosti blindirana i zakračunata, preseljena na tajnu lokaciju, i dodatno pospješena kordonom naoružanih pripadnika reda i discipline.

Grčki otoci za dug

Zadaća grčkih represivnih aparata pritom ne staje samo na ovoj časnoj dužnosti; policiju i vojsku država je promaknula u jedine legitimne posrednike između vladajuće elite i gnjevne svjetine na atenskim ulicama. Svoju diplomatsku zadaću provode više nego u skladu sa vrhunaravskom namjenom: Informacije iz ureda premijera vjerno prenose građanima uz pomoć palica i gumenih metaka, a ukoliko je potrebno pomnije objasniti poruke Papandreoa i njegovih podređenika, svi zainteresirani građani podvrgnuti su dodatnim uvidima u unutrašnjost marica i policijskih postaja. Političari iz Njemačke, lišeni bilo kakvog oblika sarkazma, poručuju jučer svojim EU prijateljima iz Grčke da im je bolje da počnu prodavati otoke, ako se misle spasiti.

Šukeru ne silazi kes s glave

Nasilje metastazira, poražavajući epilog državne politike počinje poprimati svoj istinski fizički oblik. Hrvatska je, kažu, u znatno boljoj situaciji. Novinski naslovi sugeriraju da građani ne slijede primjer grčkih kolega, koji, poneseni socijalnom nepravdom i pripadajućim plemenskim običajima ritualno pale automobile i kante za smeće po ulicama. Ministru financija Ivanu Šukeru ne silazi kes sa glave dok priča o stanju u državnoj riznici, a najnoviji val prosvjeda i štrajkova glađu u hrvatskoj vladi se tretira na razini malo jače zubobolje, kojoj vijek trajanja ne može biti duži od jedne sedmice. Već duže se vrijeme ne čuje ni za Tomislava Karamarka, koji upravlja Hrvatskom diplomacijom za izvanredne situacije, i to od kad se prije nekoliko tjedana lakonski raspametio sa svojim naredbama, pa se izgubilo na kontroli u Varšavskoj ulici.

Premda, zbirno gledajući, očigledno ne postoji razloga za paniku, ipak se pitam, je li Šuker, u rijetkoj pauzi od smijeha, podignuo telefon ovih dana, i nazvao Georgea Papaconstantinoua, svoga grčkog kolegu po resoru, te ga, prevencije radi, priupitao malo više detalja o tome kako je uspio pobjeći stotinama gnjevnih radnika, koji su jučer zauzeli zgradu tamošnjeg Ministarstva financija?