Gledam foršpan srcedrapateljnog filma o psu Hachiku koji Richarda Gerea deset godina svaki dan čeka na kolodvoru da se vrati s posla - jer mu nisu rekli da je gazda umro - i mislim si: "To je sto posto neki hrvatski pas". Zbilja, na vijestima vidim sve same Hachike: farmeri uporno zazivaju vladu da im dođe s poticajima, ali ona ne dolazi; u splitskoj željezari bi i dalje ubacivali nešto u visoke peći, ali nema ničega, osim navodno nešto malo žice u Lori; u brodogradilištima bi i dalje nešto zavarivali, samo je peh da nema narudžbi; žene bi za šivaćim strojevima nešto šivale, ali vlasnici su zdimili u Italiju; građevinari tužno sjede za klonulim buldožerima i čekaju da im dođu neke ceste; prodavači psećim pogledom zure u vrata svojih butika u shopping centrima, ali nitko ne ulazi...

Hrvatski Hachiku misli da za to nije kriv. Hrvatski Hachiku je spreman i dalje mahati repom vlasti, lizati ruku koja ga hrani, saditi pšenicu, taliti čelik, spajati trupove tankera, šivati traperice, premještati registratore, namatati konac, probijati tunele i prodavati kinesku robu kao i do sada - i nije mu jasno zašto to više ne može. Hrvatski Hachiku sjedi i čeka umjesto da nauči neke nove trikove i potraži drugog gazdu. Hrvatski Hachiku pomalo shvaća da je bio slijepac kojeg su drugi slijepci - ministri i menadžeri - odveli u ponor, ali za sada nije u stanju smisliti ništa bolje od toga da iz protesta odbija hranu ili bijesno laje na prolaznike.

Rad koji uzrokuje minus na računu

Refleks Hachika ima i ministar financija: on bi i dalje grabio iz porezne vreće (kao da na njoj piše Pedigree Pal) i ne može vjerovati da je prazna pa tužno grebe šapicom po dnu. U 127. psalmu piše da se graditelji uzalud muče ako Bog ne gradi kuću i da stražar uzalud bdije ako Bog ne čuva grad. Plemenito je raditi, ali još je bolje provjeriti koja je svrha rada, a tipičan hrvatski rad do sada je samo povećavao minus na državnom tekućem računu; i vjernost je lijepa osobina ako je čovjek vjeran nekomu ili nečemu što vrijedi, ali apsurdno je držati se navika koje su nas odvele u propast, a među njima je svakako dijeljenje penzija lijenčinama, privilegija trutovima, državnih službi neznalicama, poticaja špekulantima i subvencija poslovnim samoubojicama.

Biblijski nauk opominje da je svaki čovjekov napor uzaludan ako nije u skladu s Božjom voljom. U Hrvatskoj bi bio napredak već i to da svoje napore uskladimo sa zdravim razumom.