GIBONNI U STUDIJU PETERA GABRIELA Album 'Toleranca' sniman je u studijima u Zagrebu, Splitu, Kairu, New Yorku, Adelaideu i londonskom Real World Box studiju Petera Gabriela, gdje je u isto vrijeme album dovršavao i Tom JonesI nakon 15 godina poznanstva razgovor sa Zlatanom Stipišićem Gibonnijem nalikuje mi putovanju u nepoznato. U svakom ga trenutku okupira barem desetak različitih tema i nikad ne znate u kojem pravcu će vas odvesti. Sigurno je tek da će vas pustiti u svoj svijet "južnjačkog ludila", nasmijati do suza autoironijom i humorom koji je najbliži engleskome, te brinuti o vama kao o najmilijem gostu. Tako je bilo i prošle srijede, kada smo u Splitu razgovarali o njegovu novom albumu "Toleranca", koji se u izdanju Dallas Recordsa našao u prodaji već idućega dana. Četiri godine nakon "Unce fibre", novi album već tjednima izaziva silno zanimanje medija, glazbenih kritičara i dakako publike. Nazvao ga je "Toleranca" jer tolerancija obuhvaća osobine do kojih najviše drži, a u Dalmaciji se inačica "toleranca" koristi i kao osjećaj za mjeru.

"Naučio sam se braniti"

U trenucima izlaska albuma Gibonni je već naveliko u mislima na nadolazeću turneju koja pod pokroviteljstvom T-Mobilea počinje 9. travnja u Bjelovaru, nastavlja se u Osijeku dok će u zagrebačkoj Ciboni nastupiti 22. i 23. travnja.

NACIONAL: Čitate li kritike uoči izlaska albuma, čekate li ih s nervozom?
- Čitam, vesele me novi, mladi ljudi koji neće nužno graditi ime tako da će zapišati javnu površinu nego će napraviti ime na nečem suvislom. Dragi su mi jer su hrabri pa makar koji put i ne pisali o meni dobro. Tim više jer ja se ne znam baš ni dobro ponašati kad me stalno tapšaju po leđima. Naučio sam se braniti, kad netko ima nešto reći ja sam se naučio dignuti na zadnje noge i odgovoriti. A kad te netko stalno tapša na to nemaš odgovor, to je malo čudna pozicija.

NACIONAL: Kritičari ističu radikalni pomak u zvuku, pronalaze uzore u U2, Radioheadu, Coldplayu.
- Neki dan sam na omotu kompilacije grupe EKV pročitao rečenicu pokojnog Milana Mladenovića koja kaže - ostali smo dosljedni sebi mijenjajući se. To mi je toliko blisko. Jer oni zamišljaju glazbu kao avanturu. Možda su zato ljudi sretni što sam napravio pomak, ne zato što je ono prije bilo loše. Dapače, ono prije je bilo odlično, nego ipak je lijepo kad se upustiš u avanturu. Radim ono što bih ja volio slušati. Radim CD sebi, kao što čovjek sebi uređuje sobu u kojoj će živjeti. Volio bih i da se gosti dobro osjećaju kad dođu, ali ipak ću ja najviše živjeti u mom albumu, moje prezime piše na vratima.

NACIONAL: Kako je došlo do suradnje s rapperom Masta Aceom koji sudjeluje na pjesmi "Toleranca"?
- Čovjeka nisam fizički upoznao nego putem elektronske pošte. Poslali smo mu informaciju o tome što je tema, dobio je snimku pjesme sa svim instrumentima i broj taktova koliko ih on ima.

NACIONAL: Tko će na koncertima uživo repati njegove dionice?
- Na nekim koncertima će on biti gost, a na nekima se može dogoditi da neki rapper napiše svoj rap na tom dijelu. To može biti bilo tko tko ima nešto reći.

NACIONAL: Bi li se TBF tu nekako najlogičnije uklopio?
- Oni su po meni preveliki bend. Ja njih moram hvaliti i hvalit ću ih beskonačno jer su stvarno izvanredni. Normalno da bi mi bili dragi u toj pjesmi. Ali zašto ne bismo na koncertu u, recimo Sarajevu, imali nekog sarajevskog rappera koji bi napravio tekst o nečemu što njega muči? Ta pjesma i sve što mi unutra pjevamo, to je toliko živo i promjenjivo, ta pjesma nije spomenik. Ne mora tu nužno biti rap, može netko doći odrecitirati, može doći i neki narodni tribun, samo ne smije biti agresivan, mora biti dobar, širiti dobru energiju.

Pristojnost se tumači kao slabost

NACIONAL: Album ste nazvali "Toleranca", još ste mi 2001. uoči izlaska "Mirakula" govorili o toleranciji kao nultoj točki kulture, dugo ste obuzeti tom idejom?
UNICEF-ov AMBASADOR Zlatan Stipišić Gibonni proglašen je 2003. UNICEF-ovim ambasadorom dobre volje za Hrvatsku i otad aktivno sudjeluje u projektima zaštite djece, borbe protiv nasilja, kao i skupljanju pomoći. Bio je zaštitno lice nedavne akcije za pomoć Haitiju u kojoj je prikupljeno tri i pol milijuna kuna-I "Mirakul" je bio slava toleranciji u tom trenutku s ljudima koji su sudjelovali. Sve je oprostivo osim biti netolerantan prema slabijima, drukčijima. A malo je zavladalo da se pristojnost tumači kao slabost. Zavladala su mačo vremena naše balkanske gudure, ali čini mi se da se balkanizirao i dobar dio svijeta.

NACIONAL: O čemu govori pjesma "Vesla na vodi", jedna od vama najdražih s novog albuma?
- "Vesla na vodi" govori o odlasku drage osobe s ovog svijeta i što sve nismo stigli.

NACIONAL: Na nju se tematski nadovezuje i pjesma "Vrata moje sestre"?
- "Vrata moje sestre" je isto privatna pjesma kao i "Vesla na vodi", koja ima svoje ime i prezime, konkretne ljude koje sam imao pred očima. Jednim me dijelom jest inspirirala moja sestra, naš odnos i naše djetinjstvo. A jednim se dijelom ne radi o meni i mojoj sestri nego se radi o odlasku čovjeka koji želi da ga puste. Ne bih volio o tome puno pričati jer je to jako intimno iskustvo, prisustvovati nečijoj smrti.

NACIONAL: Je li vas nakon tog iskustva strah smrti?
- Ne. Normalno da ne bih volio otići zato što mi je život lijep i imam potomke za koje još ništa nisam napravio. Ali ja vjerujem u život nakon ovoga pa to shvaćam više kao oproštaj nego kao neko finalno stanje.

NACIONAL: Iako intimne i tužne, te pjesme zvuče manje teško nego "Unca fibre".
- Album "Unca fibre" je bio moj black album, imali su to i Beatlesi i Prince, najprodavaniji album Metallice je njihov black album. To je bila moja popudbina svega što sam u životu doživio, što me mučilo. Tamo ima pjesma "The End (bez naslova)" koja govori o trgovini djecom. Ne mogu raditi sve ovo što radim, imati sve te kontakte, podatke o pedofiliji, pisma, fotografije, sve što do mene dođe, a da nakon toga idem napisati pjesmu o vrapcima i komarcima. U jednom trenutku sam se stvarno bio napunio crne tinte.

NACIONAL: Vaš novi optimizam je rezultat te katarze?
- Veselim se životu svaki dan. Baš svaki dan.

NACIONAL: Koliko traje vaš mandat UNICEF-ova ambasadora dobre volje?
- Bio je istekao pa su mi htjeli dati mandat za regiju ali ja sam ih molio ako mogu ostati samo na razini Hrvatske. Ponajprije zato što ja devedeset posto stvari radim instinktivno, ne postoji priručnik iz kojeg se može učiti kako biti čovjek. Nekad ljudi radeći instinktivno naprave više štete nego koristi. Znalo mi se dogoditi da budem u opasnosti od takvih gafova. Desilo se da se, nakon što je netko obolio od AIDS-a, cijela država digla na noge i podijelila u dva bloka umjesto da svi u tišni izvade novčanike i vide šta se da napraviti, treba li kupiti lijekove ili knjige za školu. A ne da cijela država prolazi kroz katarzu svoje nezrelosti a da djeca budu svaki dan u novinama.

NACIONAL: Koliko se novca skupilo u UNICEF-ovoj akciji za Haiti?
- Zadnji podaci koje imam su oko tri i pol milijuna kuna, Crveni križ ima također svoje fantastične zasluge. Strašno sam ponosan što je to ispalo tako dobro. Hrvatska se pokazala. Velika je to stvar jer prije smo imali akcije gdje su građani Hrvatske pomagali druge građane Hrvatske koji su pogođeni. Ovo je, neću reći prva, ali najuspješnija akcija a da se ne tiče nas samih.

NACIONAL: Bojite li se kao otac za svoju djecu s obzirom na slučajeve brutalnog uličnog nasilja među djecom?
- Naravno. Često čujem pametnijih rečenica što ih izgovore majke u strahu, nego službeni i pismeni ljudi koji se time bave. Mislim da ljudima stalno treba davati ljepotu. Možda će nekome biti smiješno ali to je jedino što će na duge staze uroditi plodom. U sredini gdje su djeca prepuštena sama sebi i gdje svi znaju gdje dida drži pušku, djeci treba dati muzičku školu, likovnu radionicu, fotoklub, trenera plivanja. Dajmo im da se bave ljepotom, da spoznaju ljepotu. To je na dugu stazu. A s druge strane, na kratku stazu je represija. Ne može se samo provoditi represija a ne davati ništa zauzvrat. Ne može se čovjeku naplatiti kaznu za krivo parkiranje ako mu nije dana mogućnost da se negdje parkira legalno. Znači represija da, obavezno radikalnija, bez obzira na koje će posljedice naići to što sad kažem, ali s druge strane mora postojati alternativa.

NACIONAL: Je li to po vama odgovornost roditelja ili institucija?
- Ma to je odgovornost svih nas, našeg mentaliteta. Totalno smo poludjeli, pucamo jedni na druge zbog parkirnog mjesta.

Sreća u srcu i duhu

NACIONAL: Za sebe ste kazali da ste popustljiv otac, je li to kontrapunkt odgoju koji ste vi imali od svog oca?
NA 'TOLERANCI' GOSTUJU: rapper Masta Ace, Maya Azucena, Haidi Bahgat, Ricardo Luque, Damir Urban i The London Community Gospel Choir; na slici: Gibonni i Geoffrey Oryema u Domu sportova 2003.- Moj je otac bio stalno prisutan pa bi se stigli i svaditi i pomiriti. Ja nemam to vrijeme. Kad dođem doma ja nisam došao odgajati djecu, ja sam došao u oazu. Kad uđem u kuću bude samo: "Ala dico, penjite se po meni, 'ajmo pravit palačinke, tko će praviti kokice, koji ćemo film gledati? Ili tko će ići sa mnom igrat balun? Nećemo ništa kuhati, tko će s tatom na pizzu?" To su moja pitanja. 'Di ću ja njih odgajati? Ja sam roditelj lunapark, a moja žena je roditelj roditelj.

NACIONAL: Jeste li zaljubljeni?
- Uvijek.

NACIONAL: Je li to baš uvijek lako?
- Ma ne može bit lakše. Najgore mi je kad ja pričam o životnim standardima i vrijednostima, a ljudi kažu da sam patetičan i patrijarhalan. Oni su svi emotivno ćoravi, ne vide pored zdravih očiju. Sreća su nekupovne stvari, moraš ih zaslužiti: ljubav, davanje, prihvaćanje, toleriranje. Kupovne stvari su veselje. To ljudi brkaju. Misle da će ih napravit sretnima nešto što je kupovno. Nisam licemjer i ja sebe često razveselim kupovnim stvarima, ali to je samo veselje, to je osmijeh na licu dva-tri dana zato što imaš nove felge. Tu su u suštini gluposti. Jedina stvarna sreća je na razini srca i duha.

NACIONAL: Je li vaša sreća bliže miru ili euforiji?
- Ja volim biti euforičan.

NACIONAL: To se zapravo i osjeća na "Toleranci", vi ste albumom jako zadovoljni?
- Meni je najbolji pokazatelj jesam li zadovoljan ovaj: znam napisati pjesmu pa kad je netko sluša i ne pokaže odmah neko oduševljenje, ja počnem pričati - ma nisi još čuo mastering, vidjet ćeš sad kad se to vrati iz New Yorka, bit će još dvadeset posto bolje. A sad uopće ništa nisam govorio. Na ovome i na "Mirakulu" ništa nisam govorio. To je to. A vi kako hoćete. Zadnji put sam imao taj osjećaj kad sam snimao duet s Urbanom na Acoustic-Electric.Uvjeren sam u, od ovih 11 pjesama, u devet sigurno.

NACIONAL: Dvije su instrumentali. Oni su vam već dio potpisa?
- Instrumentali su mi jako dobra strana. Ne priča se o tome jer sam u očima ljudi pjevač. Ali kao autoru mi je veliki kompliment što se recimo "Libar od mojega duga" pojavio u jednom njemačkom i u jednom bosanskom filmu. "Libar" me doveo do toga da dobijem ponudu da radim muziku za jedan dokumentarni film nizozemske televizije. Kad su čuli taj instrumental rekli su da je istovremeno i jako orijentalno i jako svjetski. Instrumental mi uvijek otvori neka vrata.

NACIONAL: Je li logičan korak u vašem razvoju i skladanje filmske glazbe?
- Naravno. To je najlogičnije. Samo volio bih raditi muziku za dobar film. Ako radiš muziku za loš film onda padamo svi zajedno. Nitko neće reći: loš je film ali dobra je muzika. To je druga pozicija, ja sam tu jedan od kotača.

NACIONAL: Razmišljajući o novim tehnologijama još za snimanja ovog albuma zaključili ste da je ovo po svoj prilici vaš zadnji CD?
- Tako je, dolaze novi formati, evo on već izlazi na mobitelu, već mi je izdavač Samsung. Možda mi sljedeći bude Toyota. To se ciklički događa - imali ste ljude poput Pink Floyda i sve što je vezano uz naš respekt prema njima je njihova svirka. Uopće nije važno kako izgledaju i zato su u međuvremenu pustili trbuhe. I onda se pojavio video koji je donio Michaela Jacksona koji sjajno pleše. I šta će Pink Floyd u tom trenutku? Hoće li ići na dijetu? Nisu išli na dijetu nego su izmislili one leteće prasce, krave, izmislili su film o sebi, išli su u drugu komunikaciju. Dolazi vrijeme novoga formata, a ja sam format CD-a, hoću li biti dinosaurus koji će izumrijeti ili ću preživjeti kao morski pas i krokodil? Svjedoci smo rađanja nečeg novog i to me i uzbuđuje i plaši. Jer ne znam hoću li biti krokodil ili brontosaurus.

NACIONAL: Kupujete li vi CD-e?
ČETIRI PRODUCENTA Gibonnijev novi album su producirali Nikša Bratoš (na slici u Real World Box studiju); Marijan Brkić, Dejan Orešković i Miro Vidović- Ne mogu vjerovati da sam među posljednjim ljudima koji kupuju CD-e. Uvijek kad uđem u CD shop, bar u Splitu, uvijek sam u njemu sam. Nema više niti prodavača. To djeluje malo deprimirajuće na čovjeka u mom zanimanju. Istina, CD je preskup ako na njemu valja jedna pjesma ali je jeftin ako na njemu ima četiri dobre, a da ne govorim deset dobrih. Ima nekih CD-ova koji su meni promijenili život. "Dark Side of Moon" od Pink Floyda ili Led Zeppelin 3 i Led Zepellin 4, prvi album Policea, ne znam kako bih uopće išao procijeniti koliko te ploče vrijede. One su me naučile da razmišljam drukčije, otvorile su mi oči. Ili neke knjige. Ne možeš reći da je knjiga skupa ako je dobra, normalno da je skupa ako je loša.

NACIONAL: Koje su vam knjige promijenile život?
- Dolazim s teritorija Dalmacije i Mediterana koji ne treba doživljavati na razini palmi i festivala, jer to je romantično možda na razini godišnjeg odmora, ali u biti Dalmacija je jako bliska latinosvijetu. Kad čitam latinoameričke pisce ili gledam, primjerice, Almodóvarove filmove, to mi je blisko. Pedro Almodóvar mi je bliži nego Quentin Tarantino. U filmu "Šunka, šunka" Bigasa Lune mi je odlično i blisko kad netko nekog ubije pršutom jer nema drugog oružja. Iz podneblja sam gdje se događaju nenormalne stvari, Europljanima nenormalne. Fantastičan je bio razgovor između Gabriela Garcije Márqueza i Françoisa Mitterranda, koji je Márqueza jako volio, ali mu je rekao - ipak ste vi u svojim djelima skloni pretjerivanju, ovaj ga pita na što konkretno misli, a Mitterrand kaže - pa ono kad padaju žabe i ribe s neba. A Márquez će - donijet ću vam fotografiju iz Čilea iz 1900. i neke, kad je ušao El Niño u cirkus i digao ga u zrak. Postoje fotografije gdje ribari mrežama vade zebre i žirafe iz mora. To je moje djetinjsvo, to je moja stvarnost, kaže Márquez. Toga naravno, uz obalu Seine nema, da ti padne žirafa s kišom. Uvijek sam se malo ježio nekih naših vrhunskih pera i intelektualaca koji zaziru od tog južnjačkog ludila. Jer to je jedino što valja i da nije tako odavno bih iselio. Pa čak i religija, svetice i zaštitnice nemogućih želja, koje liječe neplodnost i ljubavne jade, sveci i zaštitnici mornara i putnika. To su fenomenalne priče, to mi je nadahnuće i veseli me. Bili bismo dosadna regija s pogledom na veliku posoljenu tekućinu ako bi nam ukinuli sve te slike, boje, okuse, naša pretjerivanja. Mi smo skloni stvari dovesti do apsurda iz zabave.

NACIONAL: Na tim uzorima je nastajala i vaša specifična poetika?
- Kao dijete sam počeo čitati knjige koje su bile neprimjerene mom uzrastu. U šestom, sedmom razredu sam gutao teške knjige o holokaustu, o preživljavanju u varšavskom getu, to me toliko potreslo da su mi poslije neke druge knjige izgledale kao lizalice. Njih bih nakon 15 stranica ostavljao sa strane zbog nedovoljne doze snage. Recimo Danilo Kiš i "Grobnica za Borisa Davidoviča", pa Gabriel García Márquez i Carver, to su uvijek moćne injekcije koje čovjeku nešto promijene u prihvaćanju i shvaćanju, to su tri stupa moje kuće. Dopala mi se jedna kritika Márqueza koja kaže da on piše kao da ga svaka rečenica košta zdravlja. On riješi roman s prvom rečenicom. I ja volim riješiti pjesmu u prvoj rečenici, ne morate ni čekati refren. Evo primjerice jedne poluljubavne: "Pod njegove plahte kako si to zalutala, takvi ljudi ne smiju se sresti". Odmah je jasno da je ona naivna i da neće bit' dobro. Ili: "Tražim previše od ovih rima, od riječi šta ne prilaze, kao uplašena jata riba..." Cijela pjesma ima kraj stiha samo taj ga nema. Te tri točkice sam čak i otpjevao, zapravo odšutio. To je dobra pjesma o mojoj autorskoj krizi, zamislite koji je to paradoks i apsurd. Ali ponosan sam na svoje autorske krize. Onaj koji za sve što napiše misli da je Mozart i Beethoven, po meni je debil. Moraš se stalno preispitivati. To je vječito veslanje uzvodno.