Bilo je dovoljno da Ivo Josipović u svoj gospodarski savjet uvede nekoliko uspješnih poduzetnika (a ne neproduktivnih analitičara iz nekakvih instituta) i sasluša skupinu nezadovoljnih predstavnika seljačkih udruga (koje je podržao tek u dijelu njihovih zahtjeva), pa da HDZ ustane na stražnje noge i nedavno izabranog predsjednika države optuži za "ljevičarenje". Pritom je manje važna nelogičnost optužbe, koja ljevičarima proglašava vodeće menadžere, kao i teza Andrije Hebranga da Vlada ima pravo davati obećanja za koja zna da ih neće ispuniti.

Kudikamo je važnije odgonetnuti zbog čega HDZ napada Josipovića, samo dva mjeseca nakon što je uvjerljivo pobijedio na predsjedničkim izborima, a u prvom krugu osvojio trostruko više glasova nego Hebrang. Osnovna politička pristojnost nalagala bi izbjegavanje sukoba s osobom koju je na izborima podržalo približno milijun i 200 tisuća hrvatskih građana.

Josipović jedini ozbiljan oponent

Očito su u HDZ-u procijenili da je u ovom trenutku predsjednik Josipović jedini ozbiljan oponent vladajućoj koaliciji i zato ga već na samom početku mandata treba umrtviti i pretvoriti u politički fikus s Pantovčaka. Zato mu Jadranka Kosor poručuje da se ne snalazi u novoj situaciji, Darko Milinović prijeti, a Hebrang napada prema ideološkom obrascu iz 1991.

Hrvatska stvarnost je, međutim, drukčija i HDZ i Vlada će se teško izvući napadajući predsjednika Republike, čelnike opozicijskih stranaka i privatne poduzetnike koji zahtijevaju promjenu gospodarske politike. Problem vlade Jadranke Kosor nisu njeni kritičari nego suradnici - i potpuno nesnalaženje u vođenju ekonomske politike. Ako je za deblokadu pregovora s Europskom unijom i otvaranje antikorupcijskih afera Jadranka Kosor zaslužila komplimente, treba biti realan i priznati da u rješavanju gospodarske krize izvršna vast nije pokazala gotovo nimalo strategije, hrabrosti ni pameti. Ne zna se jesu li lošiji statistički izvještaji ili životna svakidašnijca, deseci tisuća ljudi završavaju na burzi rada, sve više poduzeća propada, krizu osjećaju i nekoć uspješne tvrtke, ne postoje planovi socijalnog zbrinjavanja neefikasne adminstracije, prekobrojnih u brodogradilištima ili besperspektivnih vlasnika malih seoskih gospodarstava.

Još nije kaktus, ali...

Razumije se da predsjednik države nije hlebinac i, uz stanovite rezerve, treba mu vjerovati kad kaže da se ne namjerava miješati u svakodnevnu politiku. Izbor glavnih savjetnika (riječ je o vrhunskim stručnjacima kao što su Joško Paro ili članovi Gospodarskog savjeta), a još više sve teža situacija u Hrvatskoj, provociraju snažan Josipovićev angažman u gospodarskm i socijalnim pitanjima. Na Pantovčaku se ne donose zakoni niti kreiraju antirecesijske mjere, ali stavovi predsjednika Republike moraju snažno utjecati i na jedno i na drugo.

HDZ-u nije drag ovakav razvoj događaja. Ionako imaju problema preko glave i ne treba im još jedan otvoreni neistomišljenik, čije kritike neće, poput Mesićevih, trajati tri dana. Josipović još nije postao kaktus, kao što je najavljivao, ali ne treba isključiti ni takav scenarij.

Zato HDZ želi otupiti predsjedničke bodlje već na samom početku njegova mandata.