Objavljeno u Nacionalu br. 748, 2010-03-16

Autor: Renato Baretić

Nacionalna klasa

Svjetske prvakinje su nam najslađe za iživljavanje

Zahvaljujući internetu, napokon svakome možemo nekažnjeno reći što ga ide, i koliko ga/ ju mrzimo - i novinarki, i akademiku, i policajcu i šansonijerki. I vrhunskoj sportašici, makar i bila četverostruka svjetska prvakinja

Renato BaretićRenato BaretićPrije nekoliko godina, u jeku medijskog napuhavanja nekakve sezonske instant-aferice oko navodne privatne porno snimčice Jelene Veljače, na e-mail mi je stigla “forvarduša” s naslovom FW: SLIKA JELENA VELJAČA, sve velikim slovima. Već po imenu pošiljatelja znao sam da je posrijedi nekakva fora, ali pojma nisam imao da je tako dobra. U attachmentu je, naime, bila veljačka stranica iz nekog tobožnjeg lovačkog kalendara, a na njoj fotografija, dakako - jelena... Okej, nije bio baš jelen nego srndać, ako ćemo pravo, a i veljača je na tom lažnjaku imala 30 dana, ali ta je vesela montažica svejedno bila jedina svijetla točka u cijelom tom medijskom čušpajzu, besmislenom koliko i bespotrebnom.


Jedino se njoj normalno čeljade moglo nasmijati, sve ostalo bilo je čisti čaršijsko-voajerski gnoj, bez ičega uistinu intrigantnog i doista relevantnog. Baš kao u onom vicu gdje bi Mujo danas opet rado opalio Pamelu Anderson – ovo “opet”, naravno, znači samo to da je ista ideja Muji i jučer pala na pamet, a i prekjučer...

OD PAMELE JE ANDERSON, kad smo već na njoj, i krenula cijela ta priča sa stvarnim i lažnim curenjima pravih i lažnih privatnih spolnoopćidbenih snimaka u javnost. Ni do danas nije se pouzdano doznalo (a nikoga više, ruku na srce, i ne zanima) je li priča o provali u kuću i krađi čuvene videokazete istinita ili vješto pi-arovski smišljena, ali da je Pameli i njenoj trenutno ošugavjeloj karijeri pomogla – pomogla je. Sve dok je nije spopao Borat Sagdijev, narodni zastupnik stotina milijuna onanista svih zemalja... Ali, zaradila je teta u međuvremenu još štogod, a i pisalo se o njoj na sve strane, najviše na – u to doba – vatrometno ekspandirajućem novom mediju, internetu. Tu se, jasno, nije samo pisalo nego i pokazivalo, razmjenjivalo, forvardiralo, komentiralo... Fintu su ubrzo krenule kopirati i druge lukave cure, ne samo u Americi. Ili, ako ćemo u skladu s Pamelinom službenom verzijom, lopovi su naveliko krenuli krasti i objavljivati privatne snimke i drugih nedužnih cura, ne samo u Americi. Budući da lopovluk ne poznaje granice, baš kao ni internet, trend je ubrzo dospio i do Hrvatske – otkrilo se to na najspektakularniji mogući način, onomad kad je netko iz Severininog kompjutera (a odnijela ga je sirota, nikakva zla ne sluteći, samo na kemijsko čišćenje!) ukrao pa uokolo razaslao snimku njezinoga privatnoga guštanja s uglednim poslovnim te obiteljskim čovjekom iz BiH, na skupoj jahti i uz jeftini šampanjac. Medijske trublje zaječale su kao pod zidinama Jerihona, Borati svih zemalja regije natisnuli su se pred monitorima, a internet u Hrvata na sudu se doskora izborio za to da kao relevantnu informaciju smije objavljivati sve što ga je volja.

VELIKA JE TO POBJEDA BILA za slobodu informiranja i masturbiranja, a još veći poraz za sve iole javnije osobe, koje se, ako im se ne sviđa takva vrsta pozornosti, izvan vlastite kuće otad moraju ponašati kao eksponati iz muzeja voštanih figura. Jer, ako u javnosti samo nešto prišapnete nekome pokraj sebe, u kazalištu, kafiću ili na ulici, već sutra na svim portalima i u većini novina može izići “vijest” pod naslovom “Koga to tajno ljubi XY?”. To je, dakako, ultra light-varijanta onoga što vam se može dogoditi sa snimkama seksa. U dobra stara vremena takvi su “materijali” u krivim rukama postajali sredstvo osobne ucjene. Čak je, ako se dobro sjećam, i Pamela na početku, prema službenoj verziji, bila ucijenjena da bi, tek kad je odbila platiti bešćutnom ucjenjivaču, njezin kućni video osvanuo na internetu. Ali to su tempi passati. Već u Severininom slučaju nitko nikoga nije ucjenjivao, nitko ni od koga nije pitao novac za neobjavljivanje – filmić je naprosto stavljen na web, link je potom bilo dovoljno odaslati na dvije-tri email adrese i lavina se, vjerojatno, zakotrljala u samo nekoliko minuta... Postojala je i međufaza – vjerojatno i vi pamtite kako su Sanadera svojedobno, ono kad je krenuo izvoziti generale u Haag, ucjenjivali (u otvorenom je aludiranju prednjačio Ljubo Ćesić Rojs) nekakvom videokazetom s navodno homoseksualnim sadržajem. Nije se činilo da mu je Sanader ikako platio, ali priča o toj kazeti potonula je brzo u zaborav, i to tako duboko da su je se tek rijetki prisjetili (pa još brže zaboravili) prošlog ljeta, u vrijeme kad je cijela nacija grozničavo pokušavala pronaći razloge za Sanaderov iznenadni odlazak s vlasti.

STARI POREDAK STVARI definitivno se urušio s pojavom Big Brothera i ostalih reality-showova: prazni ljudi ponudili su tu tupoj publici svoje šuplje živote i – postali nacionalni miljenici, pače selebritiji, od kojih se već nekoliko sezona napeto iščekuje jedino to da se netko od njih napokon poševi pred kamerama. A neće nikad, naravno. Na red je onda došao i degutantni “Trenutak istine” i sva tamošnja gadljiva menažerija, pred kojom i Larry Springer izgleda kao ćudoredni isposnik, posvećen jedino skrušenoj molitvi. I tad su “obični” ljudi, sva ta nesretna i obeshrabrena čeljad, shvatili da granica između njih i “pravih” zvijezda nikad nije bila tanja, i da je jedina razlika među njima zapravo to što ona đubrad zarađuje nekoliko stotina, tisuća ili čak milijuna puta više. Ljutiti zbog te nepravde, počeli su na internetu ispisivati grozne, sramotno proste i uvredljive komentare pod gotovo svaku vijest o nečijem uspjehu ili neuspjehu, vjenčanju ili razvodu, spuzloj bretelici ili navodnoj nevjeri. Medijski nerv odmah je zaključio kako je publika gladna takvih sadržaja, pa ju se krenulo bombardirati sve većim količinama seksualno aluzivne ispraznosti. Potom su i same “zvijezde” shvatile da je vrag odnio šalu, pa su se stale spremno odazivati ponudama za razgolićivanje, i ono doslovno i ono metaforičko. “Uz kvalitetan vibrator, seks je nezaboravan!” vrištao je cijelog prošlog tjedna naslov na jednom našem portalu, a pod njim slika neke pjevačice s karijerom u privremenoj depresiji. Bilo je takvih intervjua i prije, i sličnih naslova, ali od svih je, vidi vraga, najveću prašinu diglo nedavno benigno, krajnje neprovokativno, javno priznanje jedne mlade tv-voditeljice da joj analni seks i nije baš drag: dobila je zbog toga i otkaz suradnje u informativnom programu, premda nije sasvim jasno zašto zapravo – zbog toga što joj nije drag, ili zbog toga što je to javno priznala? Pisao sam o tom slučaju na Nacionalovom portalu, a onda se sljedećeg dana ispovraćao na gotovo sve čitateljske komentare što su uslijedili ispod teksta: toliku količninu apstraktnog bijesa, besmislene zavisti i perverzije s figom u džepu uistinu je (nadam se!) teško sresti i preživjeti bez probavnih tegoba.

INFLACIJU NOVIH “ZVIJEZDA” i inflaciju njihovog tjelesnog i verbalnog razgolićivanja prati devalvacija svega onog što je do jučer karakteriziralo istinske idole puka. Odjednom smo, zahvaljujući ponajviše internetu, svi u istoj razini: i ministar i starleta, i nogometaš i dirigent, i glumica i voditeljica. A s njima smo – po prvi put u vašem gradu! – napokon izjednačeni i svi mi, zaštićeni anonimnošću u kakvoj nikad dosad nismo mogli uživati: anonimnošću internetskih nickova, prepaid mobitela i televotinga. (Televoting spominjem u ovom kontekstu samo zato što sam siguran kako će glasovi te i takve publike održati Davora Meštrovića barem dva tjedna u showu “Zvijezde pjevaju” – ne zato da bismo mu se smijali, nego radi toga da bismo mu se što duže mogli anonimno rugati, pa da nam bude lakše u ovoj našoj bezimenoj recesiji). Sad napokon svakome možemo nekažnjeno reći što ga ide i koliko ga/ju zapravo mrzimo - i novinarki i akademiku, i policajcu i šansonijerki, bez obzira na to jesu li to sami tražili ili nam je šunulo tek tako. I vrhunskoj sportašici, naravno, pa makar bila i četverostruka svjetska prvakinja. Dapače, takve su nam još i najslađe za iživljavanje... Zvijezde se nekad obožavalo i oponašalo – češljali smo se i odijevali nalik njima da bismo im što više sličili, držali smo cigaretu ili čašu poput njih, imitirali njihove geste i grimase... Ukratko – voljeli smo te ljude, cijenili ih, bili su nam itekako važni. A današnje su nam zvijezde, sad kad smo im ravni, apsolutno nevažne i, da, apsolutno ih mrzimo. Oboružani mobitelima s kamerom, debilnim nadimcima za internetske forume i mnoštvom prijatelja na “društvenim mrežama”, samo vrebamo priliku da se toj privilegiranoj, umišljenoj bagri osvetimo za sjebanost vlastitih života. Naše je vrijeme napokon stiglo! Nije stoga, u takvom mentalnom i moralnom okruženju, nikakvo čudo da se neki lola u rijetkim trenucima opuštanja, vjerojatno na poslu, surfajući pornografskim sajtovima, zakačio na neku veselu Bugarku koja poprilično sliči na Blanku Vlašić, pa pomislio umlatiti dvije muhe jednim udarcem: em uoči svjetskog prvenstva nauditi Blanki koje mu je više pun kufer, i nje i njezinog dosadnog pobjeđivanja, em zaraditi koju kunu (recesija je, što ćemo, pravila se opet mijenjaju...) prodajom “ekskluzivne snimke” tobožnje Blanke za vrijeme snošaja. To, velim, nije nikakvo čudo. A još je manje čudno to što je brzo uspio pronaći urednika koji neće samo popušiti njegovu žmuklersku izmišljotinicu, nego je i ponosno objaviti na svojem portalu.

VJEROJATNO UREDNIK PREVARANTU na kraju nije platio ništa, jer se filmić ionako, sam od sebe, u par sati raspršio na sve strane, ali baš bi bilo zgodno i općekorisno da urednik jest investirao barem koju tisućicu u taj (već sutradan razotkriveni) bljutavi skandalčić koji bi, daj bože, mogao postati prijelomnom točkom u daljnjoj evoluciji hrvatskog medijskog prostora. Ali neće to postati, naravno, jer prevelika je već ta gruda što se strmoglavo zakotrljala niz razum i etiku ove oronule profesije. Nama, pripadnicima “stare škole” (što, hvala nebesima, ipak nije generacijska nego svjetonazorska odrednica) preostaje tek da se držimo barem elementarnih postulata struke i uspravno čekamo dan kad će i nas poklopiti lavina novog doba, kad će i nama glave doći svi ti likovi – i urednici i novinari i čitatelji - koji misle da su face ako u dalj mogu pljunuti više no što Blanka može skočiti u vis. Lako je njoj, ona se zatrči ravno, pa skoči. A oni čuče i iz čučnja pljuju iza kantuna, ej! P.S. Ima još jedna stvar koju ne bi bilo pošteno prešutjeti. U preostalim oazama zapadne civilizacije i dalje se zna kakav je, i čemu služi, koji medij. Ako govorimo o novinama - guzicama i sisama ne bave se one koje se trude relevantno pisati o politici, kulturi, sportu i važnim dnevnim informacijama. Drugim riječima – one kojima je ponajprije do guzica i sisa, ne objavljuju burzovne grafikone, predizborne ankete, književne i kazališne kritike, vanjskopolitičke komentare... I, kako se čini, još uvijek ima posla i za jedne i za druge. Kod nas je, međutim, sve ispremiješano. BDP se na susjednoj stranici ljubi s PMS-om, PDV s G-točkom, recesija s erekcijom, osmrtnice s bradavicama... Nakladnici i urednici reći će vam, opravdavajući se, da “to publika hoće”. Ali nikad vam neće znati objasniti zašto onda, dovraga, ako to publika zbilja u tolikoj mjeri hoće, zašto onda naklade uporno odbijaju rasti?!

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika