WIESLAW TARKA Poljski ambasador u Hrvatskoj tvrdi kako danas, gotovo šest godina nakon ulaska u EU, većina poljskih seljaka podržava članstvo, što ne začuđuje budući da je samo u prvih pet godina članstva poljska poljoprivreda dobila 18,5 milijardi eura za modernizaciju poljoprivrede, od toga 12 milijardi iz fondova EUPrije ulaska u Europsku uniju, Poljska je imala slične probleme u poljoprivredi kao i Hrvatska. Seljaci su bili nezadovoljni, blokirali su ceste i prosipali pšenicu. No nakon uskoro punih šest godina članstva, većina poljskih seljaka danas podržava članstvo i zadovoljna je stanjem u poljoprivredi. To ne začuđuje kad se zna da je samo u prvih pet godina članstva poljska poljoprivreda kroz razne programe Agencije za restrukturiranje i modernizaciju poljoprivrede dobila 18,5 milijardi eura, od čega je 12 milijardi došlo iz fondova Europske unije. O tome kakve su se sve reforme morale provesti u poljskoj poljoprivredi te o usporedbi poljske i hrvatske situacije razgovarali smo s veleposlanikom Republike Poljske u Hrvatskoj Wieslawom Tarkom.

NACIONAL: Kako vi gledate na nedavne prosvjede seljaka u Hrvatskoj i kakva su bila poljska iskustva?

- Ne mogu se miješati u unutarnje stvari Hrvatske, mogu samo reći da se na Europsku uniju mora gledati kao na šansu i mogućnost, a ne kao ugrozu seljačkih interesa. To pokazuje i poljski primjer. Mnogo toga se promijenilo, ali to nije bilo onako strašno kao što se mislilo. Za neke je to bilo vrlo pozitivno, za neke ne, ali u našem slučaju promijenila se struktura poljoprivrede, što je djelovalo povoljno i na izvoz jer smo podizanjem kvalitete proizvoda postigli konkurentnost na tržištima Europske unije.

NACIONAL: Tko su bili zastupnici seljaka u Poljskoj i kako su oni gledali na pridruživanje EU?

- Imali smo dvije seljačke stranke, jednu tradicionalnu, Poljsku narodnu stranku (PSL), najsličniju vašem HSS-u, koja je također branila seljaka, ali je u EU vidjela i mogućnosti, dok je druga Samoobrana, protežirala samo strah prema EU. Nakon pet, šest godina vidjelo se da je PSL imao pravo. Danas su oni partneri u koalicijskoj vladi, dok Samoobrana nije prešla ni izborni prag.

NACIONAL: Ali hrvatski seljaci ne bune se protiv ulaska u EU, nego su nezadovoljni neisplatom subvencija.

- Rekao bih to na drukčiji način. U Europskoj uniji postoje mišljenja da je zajednička poljoprivredna politika preskupa, ali ima i onih koji misle da je poljoprivreda važna za Europu u cjelini i da se mora podržavati. Mi mislimo da Europa mora imati kvalitetnu poljoprivredu. No ono što je bitno, ako stavite novac u bilo koji sektor, posebno u poljoprivredu, novac mora biti efektivan, znači morate nešto dobiti, sektor se mora razviti, a ne da se novac daje samo radi preživljavanja. Fondovi EU pomažu seljacima jer svi trebamo hranu, i to kvalitetnu, a da biste to postigli, morate uložiti novac, kao i u svaki drugi sektor. Ali taj novac mora biti usmjeren na pozitivan razvoj, ne bi smio služiti za socijalnu pomoć.

NACIONAL: Kakve je posljedice za poljsku poljoprivredu imao ulazak u EU?

- Prošle godine održana je konferencija s tom temom, na kojoj je naš stručnjak Andrzej Kowalski iz Instituta ekonomike poljoprivrede i stočarstva iznio bitne rezultate. Zaključeno je da otvaranje tržišta zbog ulaska u EU nije bio kotač za razvoj poljskog poljoprivrednog sektora, ali je bilo obratno, bio je vrlo jak impuls za daljnji razvoj. Izvoz naših proizvoda povećao se s 4 na 11,3 milijarde eura, a uvoz se povećao s 3,6 na 9,8 milijardi eura. Trgovinska razmjena sa zemljama članicama EU se povećala, izvoz 248 posto, a uvoz 212 posto. Kad je riječ o općoj bilanci, razvoj cijena na tržištu nije bio pozitivan za poljoprivrednike jer cijene rastu laganije nego inflacija. Globalna proizvodnja poljoprivrede je bila 12 milijardi eura, odnosno 2,5 puta veća nego 2002. i 2003. U stočarstvu je porasla za 6,9 posto, a u proizvodnji biljaka se smanjila za 1,1 posto. Nakon ulaska u EU imali smo posebno velik rast proizvodnje crvenog i pilećeg mesa i mesnih prerađevina, zbog razvoja prehrambene industrije i prilagođavanja standardima EU. Rast je zabilježila i proizvodnja uljane repice, koja se koristi i za proizvodnju biogoriva, i to je za nas bitna stvar koja također ima europski kontekst. Proizvodnja plemenitih sireva, mliječnih deserata i napitaka, čokoladnih proizvoda, piva i bezalkoholnih pića, ulazak u Uniju nije puno promijenio. Imamo velik pad proizvodnje krumpira i sličnih proizvoda, a proizvodnja voća, iako je pala, ipak je 15 posto veća nego 1998.

NACIONAL: Je li slika bila pozitivna odmah nakon ulaska u EU ili je ipak bilo šokova na početku?

Poljski seljaci pale zastavu EU tijekom blokada u sjevernoj Poljskoj, u siječnju 1999.- Došlo je do pada potrošnje hrane, ali samo prve godine ulaska u EU, što je bio rezultat dosta velikog rasta cijena hrane i bezalkoholnih pića. Taj pad bio je zaustavljen već 2005., a 2006. smo zabilježili porast potražnje poljoprivrednih proizvoda. Od 2003. do 2008. došlo je do velikih promjena i u prihodu poljoprivrednih gospodarstava, oni su se znatno povećali. Prihodi na jednu punozaposlenu osobu koja radi minimalno 2200 sati godišnje dvostruko su veći u odnosu na pretpristupno razdoblje. Imali smo također procvat u prehrambenoj industriji čija je vrijednost od 2003. svake godine veća za 6 do 7 posto i mislimo da to ima čvrst temelj.

NACIONAL: Kako je izgledao program subvencija poljskoj poljoprivredi?

- U godinama direktno prije ulaska u Uniju, seljačka područja dobila su potporu iz proračuna EU, a od 2004. do 2008. sredstva za razvitak poljoprivrede i seljačkih područja. To su bila četiri dugotrajna programa: Sapard, Operativni program za restrukturiranje i modernizaciju prehrambenog sektora i razvoj ruralnih područja, Plan za razvoj ruralnih područja i Sektorni operacijski program, a tu je i Operativni program za ribolov i preradu ribe. No Poljska još nije postigla stopostotni udio u subvencijama EU. Nove zemlje imaju ograničenja što se tiče subvencija a povećavaju se svake godine dok ne dođu do razine EU. Poljska će 2013. doći do 100 posto. EU regulira i kvote i subvencije i površinu seljačkih gospodarstava. Zahvaljujući svim tim programima i subvencijama, ali i velikom zalaganju poljskih seljaka, danas rezultati vanjske trgovine pokazuju veliku konkurentnost poljskih proizvoda na međunarodnom tržištu. Mislimo da je naša izvozna ponuda sigurna i kvalitetna, atraktivna po cijeni, a ujedno kupac dobiva ekološki i prirodno uzgojenu hranu. Imamo prednost na europskom tržištu kad je riječ o proizvodima koji zahtijevaju puno uloženog rada. Unatoč tomu, moramo reći da konkurencija ima teškoća jer još imamo relativno nisku razinu koncentracije poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije, relativno nisku efikasnost rada, u usporedbi s najrazvijenijim zemljama poput Francuske ili Švedske, i relativno slabo aktivan marketing i promociju poljskih proizvoda.

NACIONAL: Poljski je parlament upravo nedavno odobrio sredstva za ulaganje u tu vrstu promocije.

- Da, jer je to bitno. Naši proizvođači iskoristili su veliko tržište EU na kojem je također novac. To je pitanje novca koji se na hranu troši u Europi i mislimo da je Poljska uglavnom dobro pripremljena za nastavak aktivnosti.

NACIONAL: Koliki je udio poljoprivrede u BDP-u Poljske?

- Samo 4 posto, što nije malo ako se zna da je ukupni BDP 545 milijardi eura. Ipak, taj podatak mnoge iznenađuje jer svi percipiraju Poljsku kao zemlju koja velikim dijelom živi od poljoprivrede. Tu se istina dogodio pad, jer je prije udio iznosio 7 posto, ali to je napravljeno zbog toga da se poveća udio u drugim granama jer cijelo gospodarstvo raste.

NACIONAL: Kako to objašnjavate budući da 38 posto stanovništva živi na selu?

- Samo 35 posto onih koji stanuju izvan gradova su zaposleni u poljoprivredi. Ta slika se brzo mijenja. Došlo je do znatnih promjena u odnosu na veličinu seljačkih gospodarstava. Srednja površina gospodarstva bila je za vrijeme ulaska u EU oko 3,5 hektara, a sad je približno 10 hektara. U statistici se također vidi da samo gospodarstva koja su veća od 20 hektara bilježe stalan rast. Ujedno se smanjio i broj gospodarstava, prije ih je bilo više od 3 milijuna, a sad ih je oko 2,5 milijuna. Dakle, promijenila se kompletna slika, mijenja se struktura, a isto tako i kvaliteta. Ako uzmemo sektor mljekarstva, zbog kojeg su poljski seljaci najviše strahovali, jer je EU tražila stroge standarde, što je bilo povezano s velikim ulaganjima, na kraju smo postigli da se udio kvalitetnog mlijeka povećao s 40 na 80 posto, što znači da se iz toga može dobiti više kvalitetnih proizvoda. To je rezultat modernizacije. No seljaci se malo žale jer sada imaju i više birokracije, sada svi moraju imati otvoren račun u banci, a prije to nisu morali. Ali pozitivno je što ulaze u ekonomski i bankarski sustav, i to isto mijenja naše selo. No, s druge strane, bitan dio seljaka danas ima u sebi vrlo jaki poduzetnički duh, njima je bitno da imaju svoju zemlju, da mogu reći da je to njihovo i motivirani su za proizvodnju. To je jedna od tajni uspjeha poljske poljoprivrede.

NACIONAL: Koliko je za same seljake bila teška prilagodba zbog ulaska u EU, jesu li i u Poljskoj seljaci prosvjedovali?

RAZGOVOR MINISTARA poljoprivrede Poljske, Njemačke i Francuske: Mareka Sawickog, Ilse Aigner i Brune Le Mairea- U Poljskoj je situacija bila malo drukčija nego u Hrvatskoj jer smo mi imali dvije stranke koje su se otvoreno izjašnjavale kao euroskeptici, Samoobrana, koja je djelovala u malim gradovima i na selu, i Liga poljskih obitelji. Te dvije stranke bile su čak i partneri u koalicijskoj vladi 2005. i 2006. godine. Stranka Samoobrana organizirala je otvaranje vagona i prosipanje na prugu jeftine pšenice koja se uvozila izvana. Bilo je i drugih protesta i blokada cesta, poput ceste Varšava - Gdanjsk. No bilo je jasno da se dugotrajno ništa time neće postići jer ne možete zaustavljati konkurenciju na vlastitom tržištu. Vi morate konkurirati samo kvalitetom, morate se specijalizirati.

NACIONAL: Nije li nelogično da zemlja poput Poljske mora uvoziti pšenicu?

- To je stvar otvorenog tržišta. Ako vani možete kupiti nešto jeftinije, onda ćete to uvesti. U suprotnom bi to značilo zaustavljanje slobodne konkurencije, to bi bio protekcionizam i odmah biste imali problema s Europskom komisijom. No isto tako mi ćemo, kad se otvori naše tržište, biti zatrpani jeftinom hranom izvana, ali se to nije dogodilo. Najveći problem je što cijene hrane stalno padaju, to nije samo poljski problem, nego europski. Odnos cijena između pšenice i drugih proizvoda se povećao, ali to je nešto što se događa i u Hrvatskoj.

NACIONAL: Što je utjecalo na to da seljaci ipak promijene mišljenje o ulasku u EU?

- Poljski seljaci su i prije ulaska u EU dobili velik novac iz pretpristupnih programa, a prije toga iz Phare programa, tako da je modernizacija bila vidljiva. S druge strane, na referendumu je 56 posto ljudi podržalo ulazak u EU, dakle, seljaci nisu mogli utjecati na konačan rezultat, odnosno njihov glas nije bio odlučujući. No nakon ulaska u EU, seljaci su bili sektor koji je direktno dobivao novac i to je utjecalo na njihovo mišljenje. Te dvije stranke koje su bile protiv EU na izborima 2007. izgubile su sve, nisu prešle ni izborni prag i danas su politički marginalizirane izvanparlamentarne stranke. Nakon šest godina članstva, potpora iznosi 75 do 80 posto, a važan udio u tome zauzimaju i seljaci. Jer promijenila se i kompletna infrastruktura sela, ubrzano se grade ceste, škole, javne institucije, podigla se kompletna razina kvalitete života na selu. Stručnjaci ističu da je problem koji mi imamo drukčiji oblik socijalnog osiguranja u poljoprivrednom sektoru, gdje seljaci uplaćuju manje novca u sistem. To je neprihvatljivo jer poljoprivreda s jedne strane dobiva velika sredstva, a s druge manje izdvaja u proračun. Dakle, seljaci nisu tretirani na jednak način. Prije ulaska u EU imali su preferencijske kredite, imali su posebne olakšice za kupnju poljoprivredne mehanizacije, vlada je subvencionirala i proizvodnju tih strojeva po povoljnijim cijenama pa je cijena strojeva bila niža nego na tržištu. Subvencionirali su i tvornicu šećera, samo da bi održali nisku cijenu.

NACIONAL: Poljska je jedna od rijetkih zemalja koja je izbjegla recesiju.

- Ponosni smo na to što smo uspjeli izbjeći recesiju. Uspjeli smo ostati iznad razine vode, kolokvijalno rečeno, ali ni sami ne razumijemo do kraja zbog čega. Čimbenici mogu biti razni, neki kažu zbog toga jer smo relativno veliko tržište. Ali veliko tržište imaju i druge velike zemlje EU. Pa kažu da je to zato što nismo ovisni o izvozu jer je udio izvoza samo 40 posto, ali gotovo sve velike zemlje članice imaju nižu izvoznu stopu u kreiranju BDP-a. Mislim da je kod nas riječ o uspješno provedenim reformama i dinamizmu razvoja, ali i to što Poljska nije još tako duboko povezana sa svjetskim financijskim tržištem.

NACIONAL: A možda je jedan od razloga što nema toliko korupcije kao u Hrvatskoj.

- Ima je manje. Imali smo i mi velikih problema s korupcijom, ali bitno je da sada nema takozvane javne dozvole. Kad smo izišli iz komunizma, smatralo se da prvi milijun treba ukrasti, a dalje je lako. Stvorila se klima u kojoj je to bilo normalno. Jedna od posljednjih poljskih vlada dobila je mandat upravo zahvaljujući programu protiv korupcije. I sad postoji korupcija, ali više nema te dozvole javnosti. Ako se za nekoga posumnja da je korumpiran, gotov je. Imali smo slučaj da je vođa jedne od seljačkih stranaka bio upleten u seks aferu i nepravomoćno je osuđen na dvije godine i tri mjeseca zatvora, bezuvjetno. Ako drugostupanjski sud potvrdi presudu, imat ćemo slučaj da jedan političar završi u zatvoru. A to je bivši vicepremijer i ministar poljoprivrede. Politički komentatori u tome vide odlučnost države da reagira i sankcionira. No najvažnije je da javnost ne prihvaća više korupciju zdravo za gotovo, da postoji stalni pritisak javnosti i da se više za nekog tko je nešto ukrao ne misli da je pametan zato što je ukrao, a nisu ga uhvatili. Takvi ljudi kod nas više nisu “heroji”.