MINISTAR FINANCIJA Ivan Šuker, prema mišljenju šefova vodećih hrvatskih kompanija, često zaboravlja da je ujedno i potpredsjednik Vlade za gospodarstvo, nego se jedino bavi time da po svaku cijenu napuni proračunNakon što su prošlog tjedna izrekli cijeli niz oštrih kritika na račun hrvatske vlade i neslužbeno zaprijetili napuštanjem Gospodarsko-socijalnog vijeća, predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca prošlog su petka održali novi sastanak s čelnim ljudima Vlade. Prema Nacionalovim informacijama, na tom sastanku Vlada je poslodavcima predstavila svoj plan velikog infrastrukturnog investicijskog ciklusa, te obećala konkretna rješenja za njihove probleme, prije svega parafiskalne namete. Pod utjecajem tih obećanja čelnici HUP-a zasad su odustali od namjere da napuste GSV, no spremni su ih ponovo aktivirati ako se obećane reforme ne budu provodile kao što je dogovoreno.

Među znatnim brojem čelnika uglednih hrvatskih kompanija i dalje vlada mišljenje kako hrvatska vlada nema dovoljno sposobnosti, političke volje ni snage da osmisli i provede novu državnu ekonomsku politiku pomoću koje bi Hrvatska prebrodila krizu. Dapače, pojedini članovi Vlade svojim ponašanjem predstavljaju najveću prepreku reformama koje su neizbježne za budući razvoj domaćega gospodarstva, rast zaposlenosti i poboljšanje životnog standarda hrvatskih građana. Njihov jedini cilj je da što dulje održe aktualnu situaciju te tako pokušaju zadržati političku vlast. Ključno sredstvo ostvarenja tog cilja je državni proračun, kasa iz koje se financira cjelokupna politička agenda vladajuće stranke, odnosno tom cilju podređena je cjelokupna Vladina ekonomska politika posljednjih godinu i pol dana otkad je Hrvatska i službeno pogođena recesijom. U tom razdoblju čelni ljudi hrvatske vlade nisu proveli ni jednu mjeru koja bi bila usmjerena na poticanje privatnog poduzetništva i realne ekonomije, odnosno smanjenje stečenih prava pojedinih povlaštenih socijalnih skupina. Tako Vlada nije pokrenula najavljenu reviziju zaposlenih u javnoj upravi, niti reformu neefikasnog modela teritorijalne podjele Hrvatske. Svaki pokušaj pregovora o smanjenju prava zaposlenih u javnim službama ili poljoprivrednika, zbog nedovoljne političke odlučnosti završio je neuspješno. Oko ukidanja golemih parafiskalnih nameta, što udruga poslodavaca traži već mjesecima, također nije učinjeno ništa, kao ni oko uvođenja predloženih poreznih olakšica kojima bi se poticale investicije. Ideja uvođenja poreza na imovinu, kojim bi se nadoknadilo smanjenje nekih drugih direktnih poreza, odlučno je odbijena, birokratske prepreke svim zainteresiranim stranim investitorima u Hrvatskoj i dalje su ogromne, a pravni sustav neefikasan.

Dapače, praktički jedina antirecesijska mjera Vlade u tom razdoblju bilo je povećanje poreza i raznih davanja, s namjerom da se tako u proračunu prikupi dovoljno novca za podmirivanje potreba svih povlašte nih socijalnih skupina. Posljedice takve politike bile su katastrofalne. Stotine hrvatskih poduzeća našle su se na rubu propasti, deseci tisuća građana zaposlenih u privatnim tvrtkama ostali su bez posla, a čak ni u takvim okolnostima Vlada nije odustala od svoje politike. Tako je primjerice, hrvatski ministar financija Ivan Šuker prije nekoliko dana priredio neugodno iznenađenje čelnicima jedne velike hrvatske kompanije. Ta kompanija trenutačno je jedna od najuspješnijih u zemlji, zapošljava više od tisuću ljudi, znatan dio svoje proizvodnje izvozi i bez obzira na značajnu nelikvidnost koja u Hrvatskoj vlada, sve svoje obveze prema radnicima, dobavljačima i državi ispunjava u roku. Dapače, tvrtka posluje uspješno unatoč sporosti državne administracije ili neurednom plaćanju državnih institucija i javnih poduzeća. Kad im je Šuker najavio svoj posjet, čelni ljudi tvrtke ponadali su se kako će u direktnim razgovorima s ministrom moći riješiti neke od tih problema, no dogodilo se upravo suprotno. Ministar je tvrtku posjetio kako bi joj nametnuo novi porez. Tako je Šuker svojim domaćinima priopćio kako očekuje da u budućnosti počnu plaćati PDV na proizvodne uzorke. Riječ je o malim količinama robe koje tvrtka besplatno isporučuje potencijalnim klijentima kako bi ih uvjerila da proizvod odgovara njihovim zahtjevima.

PEDEVE NA SVE Šuker je nedavno posjetio jednu tvrtku da zatraži plaćanje PDV-a na uzorke robeŠukerov zahtjev navodno je šokirao kompanijine menadžere. Ipak, ta naizgled trivijalna priča, koja se proteklih dana proširila u zagrebačkim menadžerskim krugovima, zapravo je vrhunski prikaz ekonomske politike kakvu vodi hrvatska vlada, osobito s obzirom na to da je glavni predvodnik takve politike upravo ministar financija Ivan Šuker. Šuker se godinama, unatoč brojnim megalomanskim projektima bivšeg premijera Sanadera, relativno uspješno brinuo za održavanje reda u javnim financijama, no u novim okolnostima krize nije se najbolje snašao. Prvo je tvrdio kako krize nema, onda da se njezini učinci mistificiraju, a na kraju je priznao njezino postojanje. Početkom prošle godine odbacivao je svaku ideju o rebalansu proračuna, a samo nekoliko mjeseci kasnije u nekoliko tjedana proveo je dva. U ožujku je izjavio kako država sve teže isplaćuje plaće i mirovine, u lipnju da ih isplaćuje bez problema, a u srpnju da se moraju smanjiti inače za njih u rujnu više neće biti novca. To smanjenje nikad nije proveo, kao ni bolne reforme koje je najavljivao u studenome prošle godine. Dapače, Šukerova politika u protekle dvije godine bila je usmjerena samo prema jednom cilju - punjenju državnog proračuna.

Zbog toga je povećao PDV na 23 posto, uveo krizni porez i niz novih nameta. Novac koji nije mogao namaknuti uvođenjem poreza, Šuker je prikupio zaduživanjem u inozemstvu, a svaku od tih transakcija u javnosti predstavljao kao veliki uspjeh. Posljednja u nizu nerazumljivih Šukerovih izjava dogodila prije nekoliko tjedana, kad je javno kritizirao sve ekonomske stručnjake koji su tvrdili da će država zbog pada prihoda biti prisiljena provesti rebalans proračuna. Takve najave proglasio je glupostima, a zahtjeve da se ukine harač neozbiljnim pričama. Ipak, tek nekoliko dana kasnije njegov najbliži suradnik, državni tajnik Zdravko Marić, izjavio je kako je rebalans proračuna neizbježan, a sam Šuker tjedan dana nakon toga najavio je ukidanje kriznog poreza. Zbog takvih kontradiktornih izjava i postupaka, sve manje hrvatskih ekonomskih stručnjaka, ali i uglednih poduzetnika Šukera smatra osobom koja je sposobna voditi racionalnu ekonomsku politiku. Dapače, on danas u hrvatskoj javnosti figurira kao glavni protivnik potrebnih reformi. Među čelnicima velikih hrvatskih kompanija vlada mišljenje kako Šuker djeluje isključivo iz pozicije ministra financija, pritom potpuno zanemarujući činjenicu da je istodobno i potpredsjednik Vlade za gospodarstvo. U proteklih godinu dana Šuker je poslodavcima u više navrata obećavao kako će izraditi precizan plan smanjenja brojnih parafiskalnih nameta koji opterećuju njihovo poslovanje, kao što su obvezna naknada za Hrvatsku gospodarsku komoru, naknade za šume, vode i spomenička renta. Ipak, to nikad nije učinio, a kad bi ga netko od predstavnika poslodavaca na sastancima podsjetio na ta obećanja, reagirao bi vrlo oštro. Većinu ostalih zahtjeva poslodavaca Šuker je proteklih mjeseci odbijao univerzalnim argumentom, kako je prijedlog neostvariv jer bi destabilizirao stanje u državnom proračunu.

Tako se Šuker predstavljao kao borac za red u javnim financijama, ali činjenica je da nikad nije uspio ostvariti kontrolu nad proračunskim rashodima. Tako je primjerice proračunski deficit samo u prva dva mjeseca ove godine iznosio oko tri milijarde kuna, a uvelike se temeljio na rastu rashoda od 1,19 milijardi kuna. Iz toga se može zaključiti kako je ministar bio poprilično neuspješan u svojoj najavljenoj kontroli državnih troškova, a ništa uspješniji nije bio ni u slučaju javnih poduzeća, koja mnogi poslodavci smatraju glavnim generatorom nelikvidnosti u državi. Upravo zbog toga u poduzetničkim krugovima danas postoji sve više sumnji oko Šukerove sposobnosti da osmisli novu hrvatsku ekonomsku politiku. Primjer toga je i najnoviji Vladin plan da oporavak gospodarstva potakne novim ciklusom ulaganja u infrastrukturne projekte. U sklopu tog plana još 4 milijarde kuna trebale bi biti uložene u cestogradnju. Upravo je cestogradnja proteklih desetak godina bila glavni generator golemog proračunskog deficita, koji je pak izazvao značajan rast vanjskog zaduženja. Utoliko je prilično jasno da se upravo radi o ekonomskom modelu koji je izazvao stanje u kojem se Hrvatska trenutačno nalazi, posebno s obzirom na to da je u kriminalnim okolnostima putem infrastrukturnih radova država oštećena za stotine milijuna kuna.

Zato je teško takve mjere protumačiti kao razumnu strategiju gospodarskog oporavka, već više kao znak nespremnosti Vlade da pokrene bilo kakve promjene aktualnoga gospodarskog modela. Od novog ciklusa državnih investicija koristi bi mogao imati tek uski krug povlaštenih poduzetnika, dok će njihova cijena opet biti putem zaduženja prebačena na teret budućih generacija. Iako nije poznato je li Šuker bio idejni kreator tog projekta, poznavatelji prilika u Vladi smatraju kako takav plan ne bi mogao biti donesen bez njegove dozvole, osobito s obzirom na to da će zbog njega država biti prisiljena dodatno se zadužiti u inozemstvu. Ipak, taj plan Vlade izazvao je veliko nezadovoljstvo među poduzetnicima, a posebno su ogorčeni predstavnici prerađivačke i tekstilne industrije. Naime, značajan broj tvrtki iz tog sektora zbog pada potražnje za njihovom robom pati od manjka obrtnih sredstava. Oni su od Vlade u prošlosti u više navrata tražili da im pomogne tako da im da državna jamstva za obrtna sredstva, što bi im omogućilo da dođu do potrebnog novca uz niske kamate. Ipak, te zahtjeve odbio je upravo ministar Šuker tvrdeći kako državni poračun ne bi mogao podnijeti troškove aktiviranja takvih jamstava. Umjesto toga država je pokrenula program subvencioniranja kredita u suradnji s HNB-om i poslovnim bankama, no dio poduzetnika njime je nezadovoljan jer tvrdi kako su mu kamate previsoke, te da je odluka o tome kome će kredit pripasti prepuštena kao diskrecijsko pravo poslovnih banaka. Očekuje se kako će uz sve naknade i davanja vezana za izdavanje kredita efektivna kamatna stopa poduzetnicima iznositi više od 5 posto, što mnogi ocjenjuju previsokim. Drugi veliki problem sa subvencioniranim kreditima je to što je njihova tehnička provedba prepuštena poslovnim bankama. To znači da banke prilikom odobravanja kredita provode svoje standardne procedure. Kredite će teško dobiti tvrtka koja ne raspolaže konkretnom imovinom, poput nekretnine, koja može biti uzeta u zalog, a kredit uopće neće moći dobiti tvrtke koje su dulje vrijeme u blokadi zbog problema u poslovanju. I oni kojima krediti budu odobreni morat će čekati mjesecima prije nego što novac i dobiju.

U Hrvatskoj narodnoj banci, koja je cijelu akciju i pokrenula, navodno su predvidjeli takve probleme pa su predlagali da se proceduralni dio prebaci na Hrvatsku banku za obnovu i razvoj, no taj prijedlog navodno su odbili čelni ljudi HBOR-a, koji su tvrdili da njihova banka ne raspolaže dovoljnim kadrovskim kapacitetima za obradu tolike količine molbi, te kako takve djelatnosti ne može obavljati bez određenih zakonskih izmjena. Iako je to dijelom točno, nije jasno zašto država nije pronašla bolji modus obrade kredita i zašto nije podržala zahtjeve poduzetnika za državnim jamstvima kad istovremeno najavljuje ulaganja od 4 milijarde kuna u cestogradnju. Zbog toga je upitno koliki se pozitivni efekti mogu očekivati i od tih mjera, te je gotovo izvjesno da bi se negativna kretanja u domaćem gospodarstvu mogla nastaviti i idućih mjeseci. Novi dugoročni gospodarski rast u Hrvatskoj neće početi bez opsežnih strukturnih reformi, na koje, čini se, Vlada u ovom trenutku iz političkih razloga nije spremna. U takvim okolnostima teško je očekivati da Hrvatska iziđe iz krize tijekom 2010., kao što u Vladi priželjkuju, a nastavak gospodarske stagnacije mogao bi rezultirati baš onim što žele izbjeći, a to su prijevremeni izbori i gubitak vlasti.