Premijerka Kosor promatra napad njena tjelohranitelja na novinarkuKao u dobra stara vremena, javio se unutarnji glas Jadranke Kosor u nedjelju, dok je gledala emisiju Nedjeljom u dva Aleksandra Stankovića, u kojoj je gostovao Drago Pilsel, koji je nakratko čak i odglumio njezino veličanstvo premijerku. Taj unutarnji glas nije dao mira Jadranki Kosor i ona se, nakon što je po tko zna koji put slušala kako je na moralno neprihvatljiv način došla do svog stana, odlučila podignuti telefon i okrenuti broj v.d. urednika Informativnog programa HTV-a te mu je, sigurno mirno i staloženo, rekla kako sprema tužbu ukoliko navodi iz emisije ne budu demantirani.

Pri tome, navodno, nije rekla što točno treba demantirati, ali premijerka je svoj posao obavila. Ponovno je tražila da bude zaštićena, isto kao što je to tražila samo par dana prije od svog omiljenog barba Luke u Hrvatskom saboru. I tamo su je neki zli ljudi napadali i iznosili neistine, a čak su se usudili kazati da je policija njenom naredbom krenula razbijati seljačke prosvjede.

Osjetljiva i nesretna

Ovim posljednjim, Jadranka je bila posebno nesretna, pa je pred svim zastupnicima i pokojim nesretnikom koji je to gledao putem TV-a od ministra policije zatražila demanti. I dobila ga je. Samo nekoliko sati kasnije policija je sprala ljagu s premijerke i za sve optužila seljake koji su "traktorima krenuli na policijske snage".

Iz ovih primjera lako se da zaključiti da nam je premijerka osjetljiva posljednjih dana i tjedana. Riječi kritike ne prima dobro i reagira na način na koji su to usavršili njezini prethodnici i stranački kolege. Poznato je, naime, kako je Andrija Hebrang usred Dnevnika zvao centralu HTV-a tražeći uključenje u tu emisiju.

Nepovjerenje u magične moći

No, koji su razlozi takvom ponašanju premijerke kojoj, ako je vjerovati anketama, popularnost seže u nebeske, gotovo svemirske, visine. Razloge, naravno, nije teško otkriti, jer usprkos popularnosti i Jadranki Kosor je jasno da sve manje ljudi vjeruje u njene magične moći i kopernikanski obrat njene osobnosti, što nam se trudila prikazivati otkad je u srpnju mjesecu prošle godine nasljedila, gotovo zaboravljenog Ivu Sanadera.

Magični štapić je već odavno izgubio sve svoje moći, a zemlja sve više tone u krizu iz koje se ne vidi izlaz. Sve više građana ostaje bez posla, sve više radnika ne prima plaću, sve manje tvrtki uopće može normalno poslovati, a na premijerkinu žalost sve je manje onih koji mogu završiti u Remetincu. Zašto nažalost? Zato jer je upravo pomoću njih premijerka stvorila auru poštene i sposobne političarke koja je čista suprotnost svome prethodniku i zato nas ne bi trebalo čuditi da uskoro izvuče i posljednje adute iz rukava i da još jednom pokuša narodu prezentirati svoju bezgrešnost. Ti aduti zovu se Damir Polančec i Ivo Sanader.

Od aduta ostali samo Polančec i Sanader

Polančecovom žrtvom i predajom raljama remetinečkog bespuća, premijerka bi još jednom htjela dokazati kako 'nema nedodirljivih'. Međutim, na njenu žalost, upravo je primjer njenog(?) stana dokaz da tome nije tako i da ipak postoje oni koji su, ako ne nedodirljivi, onda barem malo iznad ostalih.

Da bi Polančec mogao biti sljedeći polaznik menadžerske akademije 'Remetinec' da se naslutiti iz činjenice da je njegov najbliži suradnik Zdravko Šestak jedini od osumnjičenih iz afere Spice ostao u pritvoru i još se ne zna kada će biti pušten na slobodu.

Stari dobri HDZ

Drugi adut, Ivo Sanader, teško će završiti u Šestakovu društvu, ali ga vladajući vole izvlačiti u dnevno-političke svrhe kako bi dokazali da se razlikuju od njega i kako su u posljednjih osam i pol mjeseci evoluirali u neka viša, bezgrešna bića. No, istina je potpuno suprotna i HDZ je još uvijek onaj isti, stara dobra partija iz Sanaderovih vremena.

Posljednje reakcije Jadranke Kosor ne trebaju čuditi jer premijerka vjerojatno vrlo teško može promatrati kako se kao kula od karata ruši njezina aura bezgrešnosti koju je vješto stvarala od trenutka kada je stigla na vlast. Premijerka se jednostavno boji da će se narod sjetiti politčarke s kojom se Stipe Mesić 'poigrao' na predsjedničkim izborima 2005., da će se sjetiti kako je godinama bila bliska suradnica Franji Tuđmanu, i desna ruka Ivi Sanaderu, čovjeku kojeg se tako lako odrekla samo da pokaže kako nema 'nedodirljivih'.

Kosor se jednostavno počela pribojavati kako bi nekome moglo pasti napamet da je i ona među tim 'nedodirljivim' i da će njezina bezgrešnost i majčinska ljubav prema narodu nestati onako brzo kako je nestala ljubav tog istog naroda prema njezinom prethodniku.

A kako se to ne bi dogodilo, Jadranka je odlučila ići do kraja, pa nas ne bi trebalo začuditi da uskoro počne nazivati i druge redakcije zbog nekih drugih priloga ili tekstova, a da tužbe za nanošenje duševnih i inih boli ponovno postanu omiljeno oružje naših političara.