Objavljeno u Nacionalu br. 749, 2010-03-23

Autor: Renato Baretić

Nasamarivanje umišljenih parazita

Ivici Huduroviću i njegovoj sitnoprevarantskoj družbi, koja je odvažno, drsko i inteligentno derala krupne lopine za sitnu lovu (kad ste zadnji put u crnim kronikama pročitali tako veselu vijest?) treba o Danu domovinske zahvalnosti dodijeliti Orden Danice s Ostapom Benderom

Renato BaretićRenato Baretić- Halo, dobar dan, gospodine Produžnik, pri telefonu Mate Ponutrica.
- Da, i? - osorno se slušalici obrati inženjer Produžnik, magistar prometnih znanosti te apsolvent lanjske ljetne postdiplomske škole na zagrebačkoj Ekonomiji. - Kako vam mogu pomoći?
- Eh, vidite - nastavlja Ponutrica, s malo nelagode u glasu - nije stvar u tome da vi pomognete meni, nego bih volio da zajedno, vi i ja, pomognemo i vama i cjelokupnoj našoj domovini. Vidite, ovaj predmet koji se odnedavno vodi protiv vas, te tobožnje provizije za poslove bez javnog natječaja, on je...
- Ne znam o čemu govorite - suho odgovara Produžnik.
- U redu, u redu, ne znate, nema problema, ali nemojte sad zaklopiti slušalicu, molim vas. Saslušajte me pet minuta, za svoje dobro. Dakle, kao što možda znate, ja sam prije dosta godina bio sudac Vrhovnog suda, a otad me nema u javnosti. A nema me zato što sam još prije desetak godina, kad se mislilo da će Hrvatska vrlo brzo u EU, pozvan da radim na osnivanju i uhodavanju Europskog ureda za suzbijanje kleveta i laži, sigurno ste čuli za njega. Procijenili su, valjda, da sam dovoljno stručan i iskusan, ne znam... I eto, Hrvatska, nažalost, još tavori izvan Unije, ali ja se trudim iznutra pomoći koliko god mogu da taj put do vrata bude što kraći... I to nas dovodi do vašeg slučaja koji je, po mome mišljenju, bez presedana u našoj dosadašnjoj praksi.


- Naravno da je! - otme se Produžniku.
- Bravo, tako sam im i ja rekao! Gledajte, moram priznati, meni su i dan-danas nejasni razlozi zbog kojih se Hrvatsku toliko usporava i zašto se naše najviđenije dužnosnike i najsposobnije ljude nastoji kompromitirati kojekakvim lažnim svjedočenjima o ne znam kakvoj korupciji...
- To je skandalozno, ako mene pitate! Englezi i Francuzi nikad nas nisu htjeli u toj svojoj Uniji, znaju da mi želimo biti svoji na svome, samostalni, i zato im ne odgovaramo. Hrvati nisu slijepi poslušnici, mi više nikad nećemo biti ničije roblje!
- Točno tako - odvrati Ponutrica, pa nastavi tišim glasom: - Ali da se vratimo na vaš predmet. Zasad postoji samo prijava bez neke posebne pravne utemeljenosti, jel tako, ali u moje je ruke, našim kanalima, došao i preslik izjave koju je Državnom odvjetništvu dao jedan vaš bliski suradnik, a kojom upravo vas ozbiljno tereti i baš na vas, jedino na vas, neutemeljeno svaljuje cjelokupnu, ajmo reć, krivnju. Baš blizak suradnik.
- Okej, shvatio sam. A koji je, majk...
- Ne, ne bih o imenima i detaljima telefonom, nemojte se ljutiti. Nema smisla, znate i sami. Nego, možete li što žurnije doći do Bruxellesa, da to raščistimo, da skinemo tu brigu s vrata i vama i premijerki i pregovaračkom timu, a i cijeloj Hrvatskoj, na kraju krajeva?
- Ne mogu skroz do kraja sljedećeg tjedna, nema šanse - odvrati turobno Produžnik kad je pregledao dlanovnik. - Ne mogu nikako. A dotad mi možda i oduzmu pas... Putovnicu. Znate njih. Nego, jel dolazite vi možda u Zagreb prije toga?
- Eh, nisam baš planirao, ali... Ne, ne mogu, najvjerojatnije ne mogu... A što je najgore, sljedećeg utorka sastaje se Ured, već u srijedu Vlada će na stol dobiti naš službeni stav o prikupljenoj dokumentaciji, pa... Ne znam kako ćemo onda. Bilo bi dobro da to nekako uredimo za vikend, da se ne gnjavimo dalje s tim...
- Dobro, jel možete vi doć il ne možete? Ako ikako možete, ja ću vam srediti sve troškove, putne i smještaj, i sve to, nema brige.
- Pazite, ja ne mogu doći sam. Pitanje je hoću li uopće uspjeti, jer ovdje se svi vade na nekakvu tobožnju recesiju, pa nam režu sve troškove bez obzira. A praksa je da uvijek idu tri člana Ureda, da se spriječi korupcija u samom Uredu. Meni uvijek uvale po dvojicu koji me najviše mrze, a i mene uvijek stave u pratnju najvećemu mufljuzu, ne znate vi te Rumunje i Bugare, ali nećemo sad o imenima, rekli smo već.
- Onda? Šta trebam ja? Uplatit vam tri povratne karte? Poslat pare? Dajte da to nekako riješimo, kad je već takva situacija nastala!
- Pa gledajte, možda bi najbolje bilo da vi uplatite novac na jedan račun ovdje, pa da mi s njega kupimo karte, to bi za nas troje bilo oko dvije i pol tisuće eura ukupno, a smještaj vi sredite svojim kanalima. Ne treba nama ništa posebno, nikakav luksuz, ionako se vraćamo odmah drugi dan, znači, sad u subotu, ako stignemo rezervirati karte i doći u petak. Nama treba samo taj novac za avionske karte, te dvije i pol tisuće. Broj računa je...
- Čekajte, samo da uzmem olovku!
Sve u svemu, Ponutrica i Produžnik brzo su se i lako dogovorili. Uz mali dodatak: Ponutrica, lažni bivši sudac Vrhovnog suda, nikad nije došao u Zagreb, ponajmanje iz Bruxellesa, gdje ionako nikad u životu nije bio, a kamoli kao član nekakvog Ureda za suzbijanje kleveta i laži koji, uzgred, nikad nije postojao. Postojala je samo Produžnikova glupost, prestrašenost i nezajažljivost, postojao je račun na koji je uplaćena (ruku na srce - nevelika) svota za tobožnje avionske karte nepostojećim spasiteljima iz posttranzicijske gabule. Postojala je - medicinski govoreći - neizlječiva bolest i postojao je, niotkuda izniknuli, spasonosni iscjelitelj s nadnaravnim moćima. Tko mu ne bi platio tih par tisućica za spas?
I zato mislim da Ivicu Hudurovića i njegovu sitnoprevarantsku družbu koja je čistom i odvažno drskom inteligencijom derala krupne lopine za sitnu lovu (kad ste zadnji put u crnim kronikama pročitali tako veselu vijest?!) uopće ne treba zatvarati. Dapače, skloniji sam ideji da im se, umjesto zatvorske kazne, na ljeto, o Danu domovinske zahvalnosti, kolektivno dodijeli Orden Danice s Ostapom Benderom te svim i svačim, za neporecive zasluge u nasamarivanju umišljenih parazita i nasađivanju istih na rogove i kopita. Štoviše, kao naknadu za pomilovanje i odlikovanje, morali bi još barem pet godina odrađivati isto to što su radili i dosad, ali ovaj put za korist državnog proračuna!

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika