NOVINARI NA SUDU Dok je još bila sutkinja Općinskog suda u Zagrebu Ivana Kršul sudila je brojnim hrvatskim novinarima optuženima za klevetu - od Ive Pukanića i Srećka Jurdane do Matije Babića i Gordane GrbićKad je prošlog ponedjeljka tijekom suđenja skupini koja se tereti za likvidaciju Ive Pukanića i Nike Franjića greškom ili nemarom dopustila da se u sudski spis vrati zapisnik o pretrazi iPhonea Ive Pukanića, sutkinja Županijskog suda u Zagrebu Ivana Kršul vjerojatno nije bila svjesna posljedica te odluke. A one su bile krupne: njezin postupak otvorio je mogućnost odvjetnicima obrane da zloupotrijebe položaj i da taj dokument predaju u ruke nekadašnjeg predsjednika Mladeži HDZ-a Domagoja Margetića koji posljednjih godina održava opskurnu internetsku stranicu.

S nje se dokumenta dočepala i skupina urednika Večernjeg lista koji su, ne mareći za privatnost žrtava, objavili neke dijelove transkripata uz konstrukcije koje su malo koga u državi ostavile ravnodušnim. Potom su uslijedile žestoke reakcije i dominantna javna osuda sutkinjine odluke zbog čega je njoj, kako su brižno prenijeli neki mediji, potkraj tjedna i pozlilo pa se jedan dan čak nije pojavila na radnom mjestu. O Ivani Kršul, 38-godišnjoj sutkinji zagrebačkog Županijskog suda, javnost ne zna mnogo. Riječ je o mlađoj sutkinji koja je u travnju 2007. s Općinskog suda u Zagrebu prešla na viši, Županijski sud, izborivši se za to imenovanje u konkurenciji s čak 78 kandidata.

Jedan od prvih njezinih velikih procesa na Županijskom sudu bilo je suđenje sudionicima korupcijske afere “Maestro”. Njezini oponenti potiho su novinarima komentirali da ju je taj osjetljivi predmet dopao samo zato što ga se nije htio prihvatiti nitko od starijih i iskusnijih kolega. Njen sljedeći veliki slučaj upravo je suđenje Slobodanu Đuroviću, Robertu Mataniću, Luki Mataniću, Amiru Mafalaniju, Bojanu Guduriću i Željku Milovanoviću za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića. No Ivanu Kršul odlično poznaju novinari. Ona je od 1999. do 2007. bila sutkinja Općinskog suda u Zagrebu, i za to razdoblje ostat će upamćena kao “sutkinja za klevete”, pred kojom su mnogi poznati hrvatski novinari bili okrivljenici. Ona je sudila Matiji Babiću, Srećku Jurdani, Gordani Grbić, Ljubici Letinić, Željku Peratoviću kao i samom Ivi Pukaniću. S druge strane sudnice Ivane Kršul sjedili su, ali ne u ulozi okrivljenika, također poznati Hrvati: Nevenka Tuđman, Ivić Pašalić, Vlatko Nuić, Vladimir Gredelj, Slavko Linić i Miomir Žužul.

Na njihovu sreću sutkinja Kršul u većini slučajeva imala je razumijevanja za čast i ugled osoba koje recentnija hrvatska povijest ne pamti ni po čemu dobrom, pa su novinari najčešće dobivali osuđujuće presude, a na taj način mnoge afere iz 90-ih ni do danas nisu rasvijetljene. Kao i za većinu hrvatskih sudaca, ni za sutkinju Kršul u javnosti nema mnogo podataka o njezinu privatnom životu. Prije nekoliko godina mediji su izvijestili o poduzetničkim uspjesima njezine braće: 33-godišnji Ivan Čalić, vlasnik građevinske tvrtke Prograd, privukao je pozornost kad je najavio da će na križanju Savske ceste i Zagrebačke avenije izgraditi najveći neboder u Zagrebu, visok 160 metara. U tvrtki Pro-grad kao direktor prodaje zaposlen je i Vjeko Čalić, drugi brat sutkinje Kršul. Obiteljska tvrtka poznata je po gradnji urbanih vila u Šestinama, kompleksu zgrada u Rudešu i stambeno- poslovnom centru Nova Galerija u Španskom. Na pitanje kako je sa samo trideset godina uspio postati jedan od najpoznatijih građevinskih poduzetnika u Hrvatskoj, Ivan Čalić je kazao da su mu u početku pomagali roditelji te da je prvi kredit za svoje projekte dobio uz hipoteku na kuću roditelja.

Jedan od prvih sudskih slučajeva s Općinskog suda u Zagrebu u kojima se spominje ime sutkinje Ivane Kršul vezan je upravo uz tjednik Nacional. U kolovozu 1996. Nacional je objavio članak Željka Peratovića “Poduzeće Nevenke Tuđman otvara kod Vukovara duty free dućane s jeftinom robom iz Srbije i Turske”. U rujnu se na suđenju Ivo Pukanić zbog članka ispričao tužiteljici Nevenki Tuđman, objasnivši da je sporni članak i taj broj Nacionala uređivao Denis Kuljiš, no postupak je nastavljen jer Nevenka Tuđman nije bila zadovoljna objavom njezina pisma u Nacionalu, a istovremeno je i Željko Peratović podnio protutužbu protiv klevetničkih izjava oje je Nevenka Tuđman napisala o njemu. U lipnju 2000. sutkinja Kršul obustavila je postupak protiv Domagoja Margetića, tada glavnog urednika glasila Novi obzor. Općinsko državno odvjetništvo teretilo ga je za klevetanje bivšeg premijera Zlatka Mateše jer je Margetić ustvrdio da su Mateša i bivši ministar gospodarstva Davor Štern sklapajući ugovor s američkom tvrtkon Enron tražili proviziju od nekoliko milijuna dolara. Budući da je u svibnju 2000. Ustavni sud ukinuo odredbu Kaznenog zakona prema kojoj Državno odvjetništvo pokreće postupak za uvredu i klevetu najviših državnih dužnosnika, Mateša je mogao sudski spor s Margetićem nastaviti samo podizanjem privatne tužbe. Sljedeći sudski spor bio je onaj u kojem je Ivić Pašalić tužio Nacionalova kolumnista Srećka Jurdanu.

On je 2000. Pašalića nazvao “kriminalcem”, a nakon što se na dva ročišta nije pojavio zbog bolesti, Ivana Kršul tražila je od HZZO-a potvrdu da je u terminima ročišta Jurdana prijavio bolovanje. No čak ni ti podaci nisu joj bili dovoljni, pa je najavila da će medicinske podatke i Jurdaninu povijest bolesti dati medicinskom vještaku koji je trebao utvrditi je li Nacionalov kolumnist bio sposoban pristupiti sudskoj raspravi. Sutkinja Kršul presudila je da Jurdana Pašaliću mora platiti novčanu kaznu od deset dnevnih dohodaka i troškove sudskog postupka, jer “Pašalić nikada nije osuđivan niti je protiv njega pokrenut kazneni postupak”. Nakon tog suđenja, Pašalić je ponovo tužio Jurdanu zbog teksta u kojem je on pisao o Pašalićevoj ulozi u “pljački Večernjeg lista”, a sutkinja u postupku opet je bila Ivana Kršul. Velike zamjerke na sutkinjino shvaćanje društvenih događanja s kraja 90-ih i indirektne sumnje da štiti aktere velikih afera pojavile su se nakon lipnja 2000. kad je Nacional objavio veliku temu o sumnjivom pokušaju prodaje Večernjeg lista, odnosno da su poduzetnici Pavo Zubak i Ivica Nuić bili nagrađeni zato što su bili “vlasnički paravan HDZ-a u Večernjem listu”. U tom postupku sutkinja Kršul ponovo je stala na stranu Ivića Pašalića prihvativši njegovo svjedočenje kao istinito, dok je s druge strane odbila kao dokaz transkripte iz Ureda predsjednika Franje Tuđmana koje je kao autentične prihvatio čak i Haaški tribunal. Naposljetku, donijela je presudu u kojoj je cijelu, ni do danas rasvijetljenu aferu proglasila nepostojećom, iako su u postupku čak i svjedoci poput Vladimira Šeksa tvrdili da je Pašalić bio akter afere u kojoj je HDZ htio kontrolirati Večernji list.

Domagoj Margetić bio je optužen zbog klevete premijeraMišljenje sutkinje nije pokolebalo ni osnivanje saborskog istražnog povjerenstva kojem je cilj bio istražiti aferu Večernji list, a Nacionalu nije pomogla ni činjenica da je to povjerenstvo konstatiralo da su autentični transkripti iz Tuđmanova ureda u kojima se posve jasno vidi da je uoči prodaje Večernjeg lista Pašalić Tuđmanu najavio da je “pronašao Zubaka i Nuića za HDZ-ov vlasnički paravan u tim novinama” i da je oko toga “potrebno stvoriti maglu”. Ta se magla s afere nikad nije digla, a tome je pomogla i presuda kojom je Ivana Kršul sudskom opomenom kaznila Nacional i novinara Berislava Jelinića koji su o tome pisali. U njenoj sudnici osuđena je 2002. i bivša novinarka i glasnogovornica SDP-a Gordana Grbić, jer je u svojim člancima objavljenim u Novom listu i Republici pisala o tadašnjem predsjedniku Udruge hrvatskih sudaca Vladimiru Gredelju. Slično je prošla i novinarka HTV-a Ljubica Letinić, čiji je prilog u emisiji “Latinica” nagnao Miroslava Tuđmana, bivšeg šefa Hrvatske izvještajne službe, i njegova zamjenika Žarka Pešu da novinarku tuže zbog navoda o bescarinskom uvozu pedesetak džipova pod njihovom kontrolom. Budući da su je Tuđman i Peša tužili zasebno, Tuđmanov predmet pripao je sucu Marijanu Bertalaniću koji ju je na kraju procesa oslobodio optužbe. U Pešinu predmetu, koji je gotovo istovjetan Tuđmanovu, sudila joj je Ivana Kršul i – osudila je. Zaštitu svog ugleda i časti u sudnici Ivane Kršul potražio je i riječki esdepeovac Slavko Linić, koji je za klevetu tužio nekadašnju zaposlenicu Ine Vesnu Balenović koja je javno kazala da Linić kao predsjednik Nadzornog odbora Ine nije ništa poduzeo da se zaustave, spriječe i procesuiraju kriminalne radnje u Ini.

Ivana Kršul povremeno je Vesnu Balenović novčano kažnjavala zbog nepoštivanja suda, a jednom prilikom njih dvije su se slučajno srele i tada joj je, kako tvrdi Vesna Balenović, sutkinja preporučila da se “ispriča Liniću” i da si tako “olakša život”, te da je, ako to ne učini, “glupa” i da “radi protiv sebe”. Gotovo na kraju dugogodišnjeg spora sutkinja Kršul je Vesnu Balenović nepravomoćno osudila, no u konačnici sredinom veljače cijeli je predmet završio zastarom. Posljednji slučaj sutkinje Ivane Kršul prije nego što je prešla na Županijski sud bio je spor bivšeg ministra vanjskih poslova Miomira Žužula i vlasnika portala Index.hr Matije Babića zbog afere Imostroj. Iako je zbog te afere Žužul ostao bez ministarske funkcije i bio teško kompromitiran u hrvatskoj javnosti, sutkinja Kršul ipak je stala na njegovu stranu i sredinom veljače 2007. - osudila Babića. Početkom travnja Državno sudbeno vijeće među 78 kandidata za suce Županijskog suda u Zagrebu odabralo je njih četiri, a među njima se našlo i ime Ivane Kršul.

Neki od kandidata koji nisu imenovani potom su se žalili na odluku DSV-a navodeći, među ostalim, da Ivana Kršul nije smjela biti izabrana za sutkinju Županijskog suda jer nema propisanih osam godina staža u pravnoj struci, no ona je unatoč tome počela raditi i jedan od prvih njezinih velikih predmeta bio je slučaj Maestro. Da u njezinu imenovanju ipak postoji neki prijepor potvrdili su i medijski napisi iz veljače 2009., kad se saznalo da Državno sudbeno vijeće još uvijek nije razriješilo prijepor oko njezina imenovanja na Županijski sud. Neki izvori tada su čak isticali da bi taj slučaj mogao izazvati veliki skandal u hrvatskom pravosuđu, jer kad bi se dokazalo da je Kršul imenovana na Županijski sud bez potrebnog radnog staža, to bi dovelo u pitanje sve presude koje je donijela kao sutkinja Županijskog suda. U suđenju akterima afere “Maestro” sutkinja Ivana Kršul donijela je nekoliko odluka koje su bile dočekane s oprečnim stavovima unutar pravne struke, no iz današnje perspektive najzanimljivija je ona da odvjetnicima optuženih ne dopusti uvid u sve tajne snimke policije i USKOK-a, a svoju je odluku tada obrazložila tvrdnjom da na snimkama osim inkriminiranih saržaja postoje i privatni razgovori koji nemaju nikakve veze sa sudskim slučajem.

Naposljetku, sutkinja Kršul imenovana je za predsjednicu sudskog vijeća u predmetu protiv skupine koja se tereti za brutalnu likvidaciju Ive Pukanića i Nike Franjića. Osim nje, u sastavu tročlanog sudskog vijeća još se nalaze iskusni i dugogodišnji suci Županijskog suda Ratko Šćekić i Dušanka Zastavniković Duplančić, pa je utoliko teže razumjeti zašto je početkom prošlog tjedna donijeta odluka koja je izazvala toliko pozornosti i tvrdnji da je sutkinja Kršul načinila tešku pogrešku.