Objavljeno u Nacionalu br. 750, 2010-03-30

Autor: Zrinka Ferina

MISTERIJ na marginama estrade

Tajni život nestale Martine

NACIONAL RAZOTKRIVA dosad nepoznatu pozadinu tajanstvenog nestanka 28-godišnje Martine Horvat, koja je svojim kontradiktornim karakterom i zagonetnim životom zbunila i javnost i svoje prijatelje

TRI LICA JEDNE ŽENE
Atraktivna je 28-godišnja Vukovarka svojim prijateljima i poznanicima pričala sasvim različite priče o sebi i svojim planovima; tek nakon njezina nestanka shvatili su da je nitko
nije uistinu poznavaoTRI LICA JEDNE ŽENE Atraktivna je 28-godišnja Vukovarka svojim prijateljima i poznanicima pričala sasvim različite priče o sebi i svojim planovima; tek nakon njezina nestanka shvatili su da je nitko nije uistinu poznavaoSvijet u kojem je živjela djevojka čiji se trag gubi 13. ožujka na prvi pogled izgleda glamurozno. Martina Horvat ima 28 godina, bavila se manekenstvom, bila je hostesa i PR zagrebačkih klubova Ritz i Gjuro 2, te asistentica u produkciji kazališnih i baletnih predstava. Iz svog stana u zagrebačkoj četvrti Lanište nestala je u subotu 13. ožujka oko 19.30 sati, a sa sobom je ponijela putovnicu, laptop i stick za mobilni internet. Nestanak je njenom bratu Borisu Horvatu prijavio njezin dečko Saša Leskovčanin a brat policiji i medijima. Od ponedjeljka 15. ožujka nestanak Martine Horvat predmet je policijske istrage tijekom koje je uhićen, a potom i pušten 39-godišnji Saša Leskovčanin.

U trenutku zaključenja ovog broja Nacionala Martina Horvat još uvijek se smatra nestalom a tijekom 16 dana od njenog nestanka u javnost su dospjela brojna nagađanja o tome što joj se moglo dogoditi te kamo je mogla otići. Iako njezini najbliži još ne gube nadu u njen povratak, i oni su, kao i većina njezinih prijatelja, poznanika i poslovnih suradnika, prošlog tjedna o Martini Horvat govorili u prošlom vremenu. Tko je zapravo Martina Horvat, kakav je život vodila prije nestanka, što je radila, je li vodila skroman ili život iznad svojih mogućnosti, je li se kretala među poznatima ili živjela povučeno, kakav je bio njen odnos sa Sašom Leskovčaninom i je li ga namjeravala napustiti samo su neka od pitanja na koja smo pokušali pronaći odgovor u razgovorima s ljudima s kojima je radila, s njenim prijateljima i dečkom.


Ubrzo smo otkrili čak nekoliko posve različitih lica nestale djevojke, shvatili smo kako je zapravo nitko uistinu ne poznaje, jer već nakon razgovora s troje ljudi činilo se da nam govore o tri različite osobe. Svakome je Martina Horvat ispričala drukčiju priču o sebi i svojim planovima. Jedni su je vidjeli kao pripadnicu glamuroznog svijeta manekenstva, prisutnu u razvikanim klubovima i društvima bogatih poduzetnika čija se imena spominju u medijima. Jedni tvrde da je luksuz nije mogao fascinirati, da je skupe stvari i bogati muškarci nisu zanimali, drugi pak da je muškarce mogla birati kako je htjela te da je nitko nije mogao kupiti. Istovremeno je suradnici opisuju kao djevojku koja je neprestano bila u financijskom škripcu, koja se nije libila posuđivati novac za hranu i režije, koja je korektno ali bez važnijih ambicija odrađivala sitne prevoditeljske i promocijske posliće, sanjajući o karijeri tattoo-majstorice. U jednoj od verzija njezina zagonetnog života u Parizu je upoznala muškarca kojem se planirala preseliti i započeti s njim zajednički život. Riječ je ni manje ni više nego o bivšem nogometašu Franku Leboeufu, koji je na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj igrao za reprezentaciju. U drugoj je verziji živjela za osvetu svog oca, vukovarskog branitelja koji je nestao 1991. godine, nakon što je odveden u skladište Veleprometa. O njezinu obrazovanju tek se zna da je nešto studirala. No priča o kontradiktornom životu atraktivne 28-godišnje djevojke rodom iz Vukovara koja je u Zagrebu živjela u stanu koji je kao kći nestalog branitelja dobila od države, ujedno je i priča o životima mnogih mladih djevojaka koje bez konkretnih ambicija u obrazovanju ili radu, uglavnom na temelju atraktivnog izgleda, sanjaju o brzom probitku i blagostanju u Zagrebu ili nekoj od svjetskih metropola.

Priča je to o djevojkama prisutnim na marginama modne, estradne i medijske scene, o djevojkama koje sanjaju fatalne ljubavi s uspješnim poduzetnicima ili sportašima, o miljeu u kojem su ljepota i snalažljivost sredstva do cilja. Negdje na tom putu snovi Martine Horvat naprasno su prekinuti a brojne kontradiktorne poluistine kojima raspolažu njeni poznanici samo otežavaju njen pronalazak. Duško Srijemac, vlasnik agencije “Klub kulture Svijet glazbe” i producent kazališnih predstava, koncerata i kulturnih događanja, bio je zadnji poslodavac Martine Horvat. Bila mu je vanjska suradnica i upravo je on policiji ispričao kako mu je na zadnjem sastanku, koji su imali 5. ožujka u zagrebačkoj kavani Lisinski, ispričala da je na tragu ubojice svoga oca te da ga namjerava potražiti. Duško Srijemac je Martinu Horvat upoznao prošle godine krajem veljače na internetskoj društvenoj mreži Facebook gdje mu se ona javila i tražila da budu prijatelji. “Pitala me preko chata za pomoć oko posla, pa smo se našli u Downtownu. Prvo što sam na njoj primijetio bilo je da je jako mršava. No djelovala mi je bistro i korektno te sam joj ponudio da bude vanjska suradnica. Ubrzo nakon što smo počeli surađivati pojavio se problem što bi ona uvijek brzo potrošila bon za mobitel pa sam joj dao telefon na svoju tvrtku, i aparat i karticu, i rekao joj da će imati plaćenih 300 kuna a iznad tog iznosa sama će snositi troškove.” Duško Srijemac kaže da je bila zadovoljna takvim dogovorom i da je korektno odrađivala zadane poslove, ali da nije bila pretjerano zainteresirana za posao.

“Nudila je centrima za kulturu i kazalištima naše kazališne predstave, komunicirala je sa stranim izvođačima, zapravo njihovim agentima”, kaže Duško Srijemac. S vremenom ga je Martina Horvat sve češće tražila financijsku pomoć. “Znao sam joj davati od 200 do 1500 kuna i uvijek bismo se dogovorili da joj to zapišem i da će ona to odraditi. Govorila je da joj to treba za hranu, za režije, jer nije imala stalni izvor prihoda. Njoj je bilo dovoljno da je imala za kutiju cigareta i za kavu, njoj je sto kuna bilo bogatstvo.” Govoreći o Martini Horvat Duško Srijemac kaže da nije imala velike ambicije u životu, da je bila skromna, te da je nisu zanimali izlasci. “Najviše smo ipak komunicirali u zadnja dva-tri mjeseca kad smo radili 'Labuđe jezero na ledu'. Tu je ona prevoditeljski dio posla odradila perfektno u okvirima natuknica koje bih joj dao.” U posljednjih godinu dana koliko su surađivali, Duško Srijemac upoznao je i njezina dečka, Sašu Leskovčanina, koji je bio prvi osumnjičen nakon njezina nestanka. “Upoznala me sa svojim dečkom jer su mi trebale gume a on se bavio rezervnim dijelovima i automehanikom. On je nabildan, istetoviran, imao je puno prstenja po sebi, pravi rocker. On bi znao od tri motora sastaviti jedan a ona bi se time oduševljavala kao da je izmislio svemirski brod. Kad su bili u dobroj fazi, bili su savršen par, čak su planirali svatove, on je nju nazivao svojom ženom a ona je za njegove motore govorila da su njezini.”

Ubrzo je Srijemac doznao da u njihovoj vezi postoje problemi. Prisjetio se Martinina telefonskog poziva iz lipnja prošle godine: “Nazvala me, plakala je i molila me da se hitno vidimo. Rekla je da ju je Saša izudarao, da je uzeo mobitele i sav novac, da je presjekao žice za internet. Došla je u Kaptol centar, pokazala mi je modrice i natečeno oko, plakala je da je gladna i da nema što jesti. Dao sam joj novac i kazala je da mi to nikad neće zaboraviti. Rekla je i da je sve prijavila policiji i da je on dobio zabranu prilaska. Ali onda mu se opet vratila.” Duško Srijemac dodaje da mu je nakon toga još jednom došla, i to s longetom na ruci i slomljenoga prsta, te da joj je i tad posudio neki novac. Predzadnji put ju je vidio 21. siječnja za vrijeme baleta “Labuđe jezero na ledu” gdje je ona radila na akreditacijama novinara i kao prevoditeljica. “Nekoliko dana kasnije, točnije 24. siječnja mi je poslala mail u kojem je stajalo: ‘Jube, ako možeš da mi daš 1000 eura da kupim sve: vešmašinu, dvd, račune, internet, hranu, platim, ako ti nije puno, znaš da ću ti u budućnosti sve odraditi kako treba. Tvoj zaposlenik’.

FOTOSESSION Zorana
Marvačića za agenciju Tarol: Martina Horvat i JessieFOTOSESSION Zorana Marvačića za agenciju Tarol: Martina Horvat i JessieIdućeg dana je poslala: ‘Kad se možemo vidjeti, bez lipe sam’. A kako mi je već tad dugovala veću svotu novca, poslao sam joj mail u kojem sam specificirao njene troškove za mobitel, zatim posudbe od 1300, 1500 kuna te tri-četiri puta po 500 kuna, a sve ostalo sam joj oprostio. Napisao sam joj da joj sve dugove brišem i da joj mogu dati još 100 eura da si kupi novu karticu za mobitel i da tu podvlačimo crtu. Nakon toga je ona otputovala za Vukovar, a kad se vratila, nazvala me i vidjeli smo se 5. ožujka u kavani Lisinski. Isprva se bunila oko tih dugova, ona je čak bila i Saši rekla da sam ja njoj dužan neki novac a nije mu rekla da je već dobivala novac od mene. No kad smo sjeli i kad sam joj sve predočio, ona se složila i zahvaljivala mi za svu pomoć. Tad mi je rekla da joj je u Vukovaru bilo odlično, da je tamo pristojan život, da se normalnije i sporije živi, a ne kao u Zagrebu, da je našla grob svoga oca i da je našla njegova ubojicu, da on živi u Srbiji. Rekla je da je s njim kontaktirala i da će se s njim vidjeti. Savjetovao sam joj da to prijavi policiji i da se ne upušta ni u što sama.” Uskoro je Dušku Srijemcu stigao njezin račun za mobitel za veljaču, na njemu je bilo tek 42 kuna troškova u Hrvatskoj i oko 7400 kuna prometa u inozemstvu.

“Tad sam joj poslao mail da se moramo vidjeti da dogovorimo da prebacimo telefon na nju. Ona se dosta dugo nije javila.” Kad je pročitao da je nestala i da se nije javila ni majci ni bratu, shvatio je da je stvar ozbiljna. “Vidjevši da je vrag odnio šalu, da su uhitili dečka, da pretražuju njegov ranč, pa je još i došao taj račun za mobitel, javio sam se policiji u želji da pomognem.” Za razliku od Martinina brata Borisa Horvata, Duško Srijemac nakon svog razgovora u policiji ima dojam da policija ozbiljno radi na slučaju: “Cijeli tim radi na tome i imaju jako puno materijala, mislim da su na dobrom tragu. Spis je velik, ispitali su oko 150 osoba, a kad sam im pokazao račun od mobitela, nije ih uopće šokirao iznos računa, već su imali ispis poziva i već su i taj dio njenih inozemnih kontakata obradili. Oni šute i rade i osobno smatram da će oni brzo riješiti taj slučaj.” Tamara Roglić, vlasnica modne agencije Tarol u kojoj je Martina Horvat bila manekenka, ima pak sasvim drukčiju priču o Martini Horvat. Hvali je kao veoma dragu, pozitivnu, otvorenu i odgovornu osobu, te ističe: “Martina nikad ne bi otišla nekamo a da ne obavijesti obitelj upravo zbog toga jer su oni već jednom prošli tu kalvariju s njenim ocem.” Tamara Roglić hvali i njen odnos prema poslu govoreći: “Nikad se nije dogodilo da ne dode na dogovoreni casting ili reviju.”

Njih dvije su bile dobre poznanice i družile su se i mimo manekenskih poslova, i to kad bi Martina došla u njen salon na frizuru. Zadnji put su se vidjele desetak dana prije Martinina nestanka i tad su provele tri sata na kavi, jer joj je Martina imala puno toga ispričati. “Bila je opčinjena Francuskom, točnije Parizom. Rekla mi je da joj je gore savršeno, da ima plan da se preseli tamo. Ona gore u jednom klubu ima prijatelja koji tamo radi kao PR i tamo je upoznala tog Francuza, nogometaša koji je igrao 1998. na SP-u kao reprezentativac Francuske, zove se Frank Leboeuf. Zgodan je, ćelav, nakon kave smo se vratile u moj ured pa mi ga je pokazala na Facebooku jer su fotografije koje je imala na svom mobitelu bile slabe rezolucije. On ju je opčinio, vidjela sam da se za njega baš bila z a g r ija l a . Rekla mi je da joj se okreće jedno novo životno razdoblje. Pitala sam je što je s ovim dečkom u Zagrebu, na što mi je rekla - Gle, što se mene tiče, to je završena priča, on se treba iseliti van iz stana i mi smo završili. Također mi je rekla da ubrzo planira otputovati u Split k prijatelju koji je vlasnik tattoo shopa jer je u Parizu pronašla posao u tattoo shopu i samo je trebala proći edukaciju.

Dakle plan joj je bio provesti mjesec dana u Splitu na edukaciji i potom se preseliti u Pariz.” Tamaru Roglić takvi planovi nisu previše iznenadili jer je, kako kaže, Martina Horvat inače jako dobro crtala, išla je u Teksilnu školu i bila je kreativna osoba. Prisjećajući se zadnjeg susreta s Martinom Horvat, Tamara Roglić dodaje: “Bila je puna entuzijazma i energije. Pitala sam je je li taj Francuz bio u Hrvatskoj, rekla je da nije, ali da je treba doći posjetiti u Split. S njim je imala velike, životne planove, čak me pozvala da joj na ljeto dođem u posjet u Pariz. Govorila je kako je tamo fenomenalno i da se super snašla.” Tamara Roglić upoznala je Martinu Horvat prije šest godina preko druge manekenke iz svoje agencije, Martine Lisjak. “Njih dvije su bile prijateljice i tako to najčešće i bude, da jedna dovede drugu u agenciju”, govori Tamara Roglić te kaže da je Martina Horvat za nju nosila brojne revije. Za Martinin nestanak doznala je preko Nine Kuprešanin, zajedničke prijateljice, također članice modne agencije Tarol.

“I dalje mislim da je sve to ružan san i da će se Horvatica pojaviti. Ali priče da bi ona išla tražiti ubojicu svog oca u Srbiju, to je suludo. Ne vjerujem u to. To bi mi barem spomenula. Često je znala govoriti o tati i koliko je boli što nije nađen, ali nikad nije spominjala njegova ubojiu niti išta slično”, kaže Tamara Roglić. Martina je imala na vratu tetovirano očevo ime i, kako Tamara Roglić kaže, iz tih razgovora se vidjelo da njoj otac nedostaje. “Pa i ovaj njen dečko Saša je tipičan primjer. Ona je uvijek tražila starije muškarce i osobe za koje bi se morala brinuti. I uvijek je htjela takve ljude izvesti na pravi put, ali to jednostavno s takvim problematičnim ljudima nije moguće.” Govoreći o odnosu Martine Horvat i Saše Leskovčanina, Tamara Roglić kaže kako joj Martina nikad nije rekla da bi je Saša udario. “Ja je nikad nisam vidjela u modricama, stvarno nisam. Ali od takve osobe se može svašta očekivati. I sigurna sam da je ona njemu rekla da je među njima gotovo, to mi je kategorički rekla da će napraviti, da je to bila gotova veza u trenu kad je otputovala u Francusku.”

Prema riječima Tamare Roglić, Martina Horvat nije patila za luksuzom: “Nisu je zanimale dizajnerske stvari, ni odjeća ni torbe. Masu puta je imala ulete od raznih bogatih muškaraca, ali ni oni je nisu zanimali. Pa vidite kakve ljude je ona skupljala - ljude koji nemaju novca, koji su problematični i još ih je ona morala vući na svojim leđima. Veza s nogometašem u Francuskoj je za nju bila totalna iznimka”, zaključuje Tamara Roglić koja o teoriji da se Martina Horvat možda bavila escortom kaže: “Čula sam i za to. Ali to su odvratne priče. To je cura koju sam ja taj zadnji put kad smo se vidjele častila frizurom i platila sam naše kave. Ona nikad nije imala novca. A ako se netko bavi time, onda valjda živi puno drukčije, valjda se zato time i baviš da bi mogao voziti luksuzne aute i imati visoki životni standard. Ona je dapače zazirala od takvih stvari, nije se fascinirala ni mondenim krugovima ni veličinama.” Vlasnik tattoo studija u Splitu kojem je Martina Horvat u subotu, 20. ožujka, trebala doći na tečaj za majstora tetovaže, Vedran Ribarević, pomno prati sve medijske napise o njenom nestanku i najviše mu smeta što se čovjek s kojim je, prema njegovim saznanjima, bila u vezi, od nje javno ograđuje. Kako je u razgovoru za Nacional kazao, Martinu Horvat poznaje punih 11 godina, obiteljski su prijatelji i također je uvjeren da nije svojevoljno nikamo otišla. Opisuje ju kao pametnu i dobru djevojku koja je posljednjih godinu dana imala problema, ponajviše zbog dečka. “On joj je radio probleme, zbog njega nije došla ni na vjenčanje na koje je trebala doći u Split jer joj on nije dao”, kaže Vedran Ribarević, te dodaje da je još prije godinu dana planirala prodati svoj zagrebački stan i preseliti se u Split.

“Prije nekoliko mjeseci je sa mnom trebala ići u Milano po certifikat za majstora tetovaže, ali je zakasnila na taj tečaj. Majka joj je bila poslala novac za tečaj s kojima je ona kasnije otputovala u Rotterdam, a nakon toga u Pariz. Htjela je nekako pobjeći od tog svog dečka, zato je otputovala”, pojašnjava Vedran Ribarević i dodaje: “Čuo sam da se u Parizu spetljala s tim propalim nogometašem, ali ne i da je trebala s njim živjeti, ona je planirala doći živjeti u Split.” U Splitu je, dodaje, trebala živjeti u stanu odvjetnika Joška Alagića koji se nakon njezina nestanka pravi da je ne poznaje i da s njom nije imao nikakav osobni kontakt. Prema riječima vlasnika tattoo studija, Martina je s tim odvjetnikom često provodila vrijeme i u Zagrebu i u Splitu, no on je oženjen pa sad tvrdi da je tek površno poznaje. Istoga dana kad je pušten iz Vrapča, Vedranu Ribareviću se javio i Martinin dečko, Saša Leskovčanin, te ga zamolio za pomoć u traženju Martine. “Iz razgovora sam zaključio da je Saša voli i da je iskreno želi nazad”, kaže Ribarević.

SA PSOM ARTOMSA PSOM ARTOMTeorije prema kojima se sumnja da se Martina Horvat možda bavila escortom pa je zato toliko putovala Vedran Ribarević s gnušanjem odbacuje i pojašnjava: “Ma to nema veze s njom. Ona je birala muškarce, a ne oni nju i nitko je nikad nije mogao kupiti.” Dodaje da nije bila materijalistica te da je od deke znala napraviti haljinu. Zadnji put su kontaktirali na njen rođendan, 9. ožujka, kad joj je on SMS-om čestitao rođendan a ona mu odgovorila: “Ovo mi je najbolji rođendan od svih, bit ću ti najvjerniji radnik, obećajem”. Vedran Ribarević je jedan od onih prijatelja Martine Horvat kojima nije preostalo ništa drugo nego da je u danima nakon njenog nestanka pokušavaju kontaktirati putem facebooka. Njen privatni profil pun je poziva njenih prijatelja da se javi. Među gotovo 300 prijatelja na Facebooku malo je javnosti poznatih imena. Zato tamo ima mnogo inozemnih kontakata, najviše Francuza s kojima je Martina Horvat u kontaktu negdje od ljeta 2009. godine. U pravilu je uvijek ona bila ta koja je inicirala komunikaciju koja se u veljači ove godine intenzivirala te su joj po njezinu povratku u Zagreb slali poruke da im nedostaje.

Tako joj je Thierry Dargelos 25. veljače napisao: I Miss youuuuuuuuuuuu, odnosno “Fališ miiiiiiii”, prijateljica pod imenom Glad Djientcheu joj je 19. veljače napisala: “Have nice day my lipo croatian Girl!”, odnosno “Želim ti ugodan dan moja lijepa djevojko iz Hrvatske”, a Martina joj je odgovorila: “Yes babe, my Paris Ladyy”, u prijevodu: “Naravno, draga, moja Parižanko”. Za rođendan joj je primjerice Jean Marc Le Bras Ensslin iz Pariza napisao: “Happy B -Day wife!” odnosno, “Sretan ti rođendan suprugo!”, a Roberto Ferroque Ruiz napisao joj je: “Happy B-Day from your Costa Rican lover...” odnosno: “Sretan rođendan od tvog kostarikanskog ljubavnika”. Još 23. listopada David DaWii ju je na Facebooku pitao zašto još nije došla u Pariz na što mu je na poprilično lošem engleskom odgovorila: doći ću, čekam poslovni deal, znat ću sve u ponedjeljak. Među porukama nakon njezina nestanka ipak se posebno se ističe ona koju joj je poslao Frank Leboeuf 22. ožujka u jedan sat i četiri minute poslije ponoći. Tad je napisao: “Hey Baby! Where are u?? I’m so worried!! I miss u!!... što u prijevodu znači: hej dušo!! Gdje si?? Tako sam zabrinut!! Nedostaješ mi!!...

To je ujedno i jedina poruka poznatoga nogometaša koja se nakon Martinina nestanka može pronaći na njezinu Facebook profilu. Frank Leboeuf, 42-godišnji bivši francuski nogometni reprezentativac rodom iz Marseillea na Facebooku je prijatelj i s Martininim bratom Borisom, a Martinini poznanici tvrde da se Boris s Leboeufom ovih dana čuo. Karijeru nogometnog braniča započeo je 1988. u francuskom klubu Laval, nakon petogodišnjeg angažmana u Strasbourgu za dva i pol milijuna funti je prešao u engleski Chelsea za koji je odigrao više od 200 utakmica i dao 24 gola. U rodni klub u Marseilleu vratio se 2001. godine a 2003. otišao igrati u Katar gdje je 2005. i završio nogometnu karijeru. Jedno je vrijeme boravio u Hollywoodu gdje je igrao u zvjezdanom timu Hollywood United te je tamo započeo koketirati s glumom. Tako se 2001. pojavio u filmu “Taking Sides”, a trenutačno boravi u New Yorku gdje snima film “Ocean Hotel”, film o ruskoj mafiji u New Yorku. Od siječnja do srpnja 2010. trebao je gostovati diljem Francuske s kazališnom predstavom “L’Intrus” u kojoj glumi s Jean-Françoisom Garreaudom.

Nepoznato je gdje i kako je Martina Horvat upoznala Franka Leboeufa, te je li istina da su namjeravali započeti zajednički život u Parizu. Više o tome svakako zna Martinin brat Boris koji posljednjih dana više ne želi razgovarati s novinarima. Kad smo ga nazvali, ispričao se i zamolio za razumijevanje te kazao da je on već rekao sve što je znao. Na Facebook profilu Franka Leboeufa umjesto fotografije stoji plakat za predstavu “L’Intrus”, ni na njegovu a ni na Martininu profilu više nema njihovih zajedničkih fotografija koje je još nedavno Martina Horvat pokazivala Tamari Roglić. Među muškarcima s kojima je na Facebooku razmjenjivala prijateljske pa čak i koketne poruke nije bilo njezina dečka Saše Leskovčanina. On je uhićen osmog dana nakon njenog nestanka, policija je tad pretražila njegov ranč kod Lučkog, a nakon što je u policiji prijetio samoozljeđivanjem, smjestili su ga na Odjel urgentne psihijatrije bolnice Vrapče gdje je proveo tjedan dana. Dan nakon što je pušten na slobodu s njim smo razgovarali u kafiću Lana na Laništu, kamo je često zalazio s Martinom Horvat. Razgovor smo vodili na dan rukometne utakmice Hrvatske i Barcelone u Areni Zagreb zbog čega je Laništem patroliralo mnogo policijskih vozila, a iako osumnjičen za ubojstvo svoje djevojke, Saša Leskovčanin ni jednom se nije lecnuo zbog njihove prisutnosti.

“Na slobodi mi je teže nego u pritvoru, tamo su me bar ispitivali, pa je prolazilo vrijeme, ovako sam sebe jedem a znam da nigdje nisam pogriješio. Ništa joj nažao nisam učinio. Nisam je čak ni naljutio, nismo se posvađali”, govori Saša Leskovčanin i prisjeća se da su te večeri kad je Martina nestala trebali gledati filmove. “Ona je u međuvremenu rekla da se ide istuširati, što mi je bilo malo čudno jer kad ide u kadu i kad si sređuje frizuru, znam da se sprema za izlazak. I doista je krenula van, pitao sam je treba li joj auto, rekla je da joj ne treba i da će prijateljica doći po nju. I otišla je. Ujutro kad sam se probudio oko pola osam vidio sam da je nema u stanu. Otišao sam potom na ranč nahraniti pse, kad sam se vratio, nje još uvijek nije bilo a tad sam shvatio da nema ni laptopa i tad mi je bilo jasno da je otišla.” No Sašu Leskovčanina to u prvi trenutak i nije previše zabrinjavalo jer je, kako kaže, i prije znala otići, u veljači je nije bilo mjesec dana, rekla mu je da ide u Vukovar, ali mu se nije javljala. No tad se javljala prijateljima pa se nije brinuo. Također, znao je za njene planove odlaska u Split pa je, kako kaže, pomislio da je možda ranije otputovala za Split. “Zvao sam u Split i rekli su da nije došla i tad sam nazvao njenog brata”, kaže Leskovčanin koji primjerice o njenom boravku u Francuskoj nije ništa znao. Nije znao ni za njezine kontakte s Francuzima na Facebooku.

“Čuo sam ovih dana da je imala razne frajere, ma da ih je imala sto mene ne zanima kad je ja volim toliko da bih joj sve oprostio”, kaže kroz suze. Saša Leskovčanin 39-godišnji je bivši pripadnik HV-a, pirotehničar koji je 2007. godine radio i na razminiranju u Sudanu. Danas zarađuje za život popravljajući automobile i od prodaje autodijelova. Bio je oženjen i ima dvoje malodobne djece o kojima se brine, što potvrđuje i njegova bivša supruga koja ga je jedina posjećivala za boravka na psihijatriji. Leskovčanin tvrdi da su se on i Martina planirali vjenčati, u tome ih je sprečavala jedino činjenica da njegova brakorazvodna parnica još nije gotova. Djevojku s kojom je živio dvije godine opisuje riječima: “Bila je prekrasna. Samo što je bila luda. Sama je za sebe govorila da je Psyho. Tri dana je s njom bila idila a četvrti neko ludilo.” Upoznali su se upravo u kafiću Lana, on je sjedio sa svojim a ona sa svojim društvom, a kako je večer odmicala ona mu se sve više primicala. Njihova je veza, kako sam kaže, od početka bila turbulentna, no ističe da je ona nikad nije pokušala prekinuti. “Ona je mene svako malo izbacivala iz stana, tu u kvartu me zovu Lassie. Uvijek bi ona mene nazvala i rekla - volim te, vrati se - i ja bih se uvijek vratio. Za nas su svi govorili da smo najljepši i najluđi par.”

BRAT BORIS HORVAT više ne istupa u medijima, ali je navodno u kontaktu s Frankom LeboeufomBRAT BORIS HORVAT više ne istupa u medijima, ali je navodno u kontaktu s Frankom LeboeufomKaže i da je Martina dobro kuhala, posebno je volio njezine slavonske specijalitete, ali sa simpatijama dodaje i da je mogla popiti: “Ja popijem četiri Stelle i gotov sam, mogu ići spavati, a ona je mogla popiti kao prava Slavonka, maznula bi dva decilitra rakije kao vodu, znalo me čak biti sram kad bih sjeo kraj nje. Ali to je u Slavoniji normalno.” Martina je trenirala tajlandski boks, pa ga je jednom, kako kaže, na vratima dočekala šamarom. “Otvorio sam vrata, pitala me gdje sam dosad i odvalila mi zidarsku na aktera. Ja sam samo zatvorio vrata i vratio se na pivo u kafić. Tu su me pitali Leskovšto mi je, rekao sam - Niš, Oliva me skoro nokautirala. Mene su u medijima predstavili kao monstruma, a zaustavite ovdje bilo koga i pitajte o meni. Znali smo se posvađati, ali nisam je tukao. Pa ja treniram boks, da je taknem prepolovila bi se.” Svađe su najčešće izbijale jer mu je Martina spočitavala što se još nije razveo od žene. “Jednom je tako uzela moj mobitel i slala poruke mojoj bivšoj ženi. Tad sam joj uzeo mobitel iz ruku i bacio ga u zid. Tad ju je bolio prst a nosila je longetu do lakta. I tad je to prijavila policiji gdje je kasnije sve povukla.” Govoreći o društvu u kojem se kretala kad nisu bili zajedno, Leskovčanin kaže: “Ona je imala svoje društvo u koje ja nisam htio zadirati jer su to bogataši, to je onaj Vjekoslav Čalić vlasnik Nove galerije, likovi koji su stalno po novinama, kaj bum ja s njima. Nije mi smetalo što ona s njima izlazi, bilo mi je to smiješno”, govori, a potom kroz jecaje dodaje: “Da mi je bar rekla - ružan si, nemaš zube, nemaš ništa, makni se od mene - ja bih se maknuo.”

Za razliku od naših ostalih sugovornika, on kaže da Martina jest voljela skupe stvari: “Ne znam ni sam koliko sam joj štikli kupio, i to skupih. Sad čujem da je dosta posuđivala novac uokolo, ja to nisam znao.” Martinin rođendan 9. ožujka su jednim dijelom zajedno proslavili, nakon čega je ona sa svojim društvom nastavila slavlje. “Ja ne slušam cajke, ja sam roker, pa nisam htio ići s njima, bilo ih je par cura i izišle su na cajke.” Nakon svega što je nakon njezina nestanka doznao o Martini Horvat, Saša Leskovčanin kaže da mu se čini da je nije poznavao. “Čuo sam da je bila s tim nekim odvjetnikom, i da je bila s onim Vargekom iz WGW-a, našao sam njegove dvije razglednice koje je slao iz Buenos Airesa i pisao nešto tipa: ‘Bježi, bježi srno, ali od ljubavi ne možeš pobjeći’. Plakali smo od smijeha kad smo to gledali. Meni to nije smetalo i nek' mi se tu svi smiju i govore da sam budala i papak, ali ja nju volim”, kaže Leskovštčanin koji je po izlasku sa psihijatrije angažirao prijatelje u bikerskim klubovima diljem Hrvatske i šire na traženju Martine Horvat. On je uvjeren da je živa ali se pribojava da je negdje zatočena protiv svoje volje, i to zato što je išla osvetiti svoga oca.

“Pričala mi je da je našla ubojicu oca, on je navodno ležao u Lepoglavi kad i njen brat. I navodno je sad u Novom Sadu. Neku večer je njoj zvonio mobitel oko četiri ujutro i tad sam vidio da na ekranu piše Sad.Novi. Tad mi je rekla da je zove dobar prijatelj”, prisjeća se Leskovčanin te dodaje da je to ispričao i policiji. Za kraj samo poručuje Martini da je voli: “Ja je volim i ja ću je čekati doke god treba, pa čak i ako se vrati s nečijom šarenom djecom, i tad bih je primio nazad”, kaže i objašnjava da je njihova ljubav bila jaka: “Ja sam je zvao Oliva, bila je prelijepa, a ja ovakav, ona je bila nježna prema meni i ja prema njoj, i nezamislivo je da dvoje takvih mogu biti takvi jedno prema drugome. Makar samo na tri dana, ali tri dana za cijeli život.”

Vezane vijesti

Facebook će platiti 10 milijuna za "sponzorizirane statuse"

Facebook će platiti 10 milijuna za "sponzorizirane statuse"

Društvena mreža Facebook pristala je isplatiti 10 milijuna dolara nakon tužbe korisnika kojom ju optužuju da je koristila njihove fotografije i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika