Papa Benedikt XVI., kojeg odvjetnici žrtava smatraju vrhovno odgovornim za zataškavanje pedofilije među svećenicima, ne može biti pozvan kao svjedok jer kao državni poglavar ima imunitet od bilo kakvog sudskog postupka, rekao je predsjednik vatikanskog suda Giuseppe dalla Torre u razgovoru za talijanski dnevnik Corriere della Sera, objavljenom u četvrtak.

Intervju toga visokoga vatikanskoga pravosudnog dužnosnika objavljen je u trenucima kad je Papa u bazilici sv.Petra održavao misno slavlje Velikog četvrtka u najsvetijem tjednu katoličkog svijeta, koji će kulminirati Uskrsom.

Kako prenosi državna agencija Hina, Papa u propovijedi nije spominjao krizu povjerenja koja potresa Crkvu zbog gotovo svakodnevnih otkrića novih slučajeva spolnog zlostavljanja djece u prošlosti i popratnih navoda o zataškavanju.

Neprimjereno ovaj tjedan spominjati silovanja

Istinu za volju, spominjati svećenike koji su pod božjim krovom desetljećima sodomizirali mušku čeljad, uz svekoliko pokroviteljstvo i urotnički muk matičnih im nadređenika, koji su pak njihove 'djelatnosti' u konteplativnom miru i medijskoj tišini preseljavali iz župe u župu, u ovakvo svetim trenucima bilo bi istinski degutantno.

Rečeni sudac iz Vatikana u istom je intervjuu iznio osnovne smjernice vatikanske strategije obrane 'The Popa' od zahtjeva da svjedoči u nekoliko sudskih postupaka zbog zlostavljanja koji se trenutačno vode pred američkim sudovima.

"Papa je nedvojbeno državni poglavar, s istim pravnim statusom kao svi državni poglavari (na svijetu)", rekao je, aludirajući time kako Papa ima imunitet od sudskih postupaka.

"Crkva nije multinacionalna korporacija", rekao je još Dalla Torre. "Papa ima (duhovni) primat u Crkvi... ali je za vođenje neke biskupije pred zakonom odgovoran njezin biskup".

Sada, kada su nam iz Vatikana lijepo objasnili kako Papa kao glavni pastir jednostavno ne može biti odgovoran za ono što su učinile ovce njegovih podređenih pastira - pa i stado Benediktovog biološkog brata, nad kojima on, kako tvrde, ima izričiti 'duhovni primat' - postaje jasna razina senzacionalizma i ignorancije kojom nas ovih dana zasipa zapadna štampa.

Presvlačenje odjeće

Papa, štoviše, ima imunitet, te svake teze o njegovoj eventualnoj odgovornosti ili pokušaju uključivanja njegove svetosti u bilo kakve sudove koji nisu povezani s onim konačnim, u startu bivaju deplasirajuće. Ta je (ne)vjerojatnost na razini hipoteze prema kojoj bi međunarodni tribunal optužio blaženopočivšeg Tuđmana za (nešto drugačije) zločine koje su njegovi đenerali činili u Oluji.

Papa Benedikt XVIObzirom da smo i to raščistili, valja se ukratko osvrnuti i na još jedan fenomen koji je nastao kao nusprodukt cjelokupne afere o nestašnim zaposlenicima vjerskog poduzeća sa strogo zadanim hijerarhijskim kriterijima odgovornosti, koje, kako vidimo, ipak nije uređeno kao 'multinacionalna korporacija'. Vatikan je, naime, zahvatila značajna koncepcijska metamorfoza: Dojučerašnji duhovni vinovnici, koji su ovozemaljski ratio stoljećima pretpostavljali duhovnim čuvstvima, preko noći su počeli odbacivati svoje udobne svilene halje, te u zamjenu prihvaćati 'igru' i navlačiti odijela po vlastitoj mjeri, uz koja dolaze i pripadajuće formalno-pravne sinekure, poput one što se odaziva na ime 'imunitet'.

U to vrijeme, teolozi-podređenici, čija je zadaća sve do nedavno bila ograničena na tumačenje biblijskog štiva u novijim depresivnim okolnostima, promovirani su u prvorazredne fiškale, koji javnosti serviraju razne 'strategije' o 'odgovornosti' što ih 'državni poglavar' ima ili nema u određenim trenucima. Bruse se obrane, poziva se na legalitet i legitimitet, a na površinu polako izlazi ona mjera državničkog cinizma koja je uobičajeno vidljiva svaki put kada se političari uopće pozivaju na 'imunitet' i slične trice. Kada se takvih metoda laćaju pripadnici vjerskih organizacija, i to usljed rasprave na koji način najprimjerenije osuditi silovatelje i suučesnike u svojim redovima, onda je najbolje začepiti nos i u sebi promrmljati dva očenaša.

Tekućina je postala kisela

Povijest ovih naših prostora je pokazala kako su za imunitetom u pravilu posezali tipovi kojima je prijetio dugogodišnji zatvor zbog zločina nad drugim etnitetima, mafijaši u tijelima političara, zadnje moralne fukare i slična bića koja nikada nisu imala prave prilike upoznati se sa vlastitim etičkim skrupulama.

No, to je ipak stvarnost na Balkanu. Zapadni svijet po tom se pitanju razlikuje u mnogočemu. Primjera radi, geografski najbliži Benediktov državnički kolega, Silvio Berlusconi, živi je dokaz toj tezi. Radi se naime o 'nedvojbenom poglavaru' sa istim 'pravnim statusom koji imaju svi drugi državni poglavari', a koji na primjeren način konzumira 'imunitet od bilo kakvog sudskog postupka'.

Sve u svemu, riječ je o još jednom naramku priručnog licemjerja kojeg vatikanska bratija prema još neobjašnjivom ekumenskom običaju svako malo odašilje pred vjernike i heretike. U trenutku dok se posredstvom javnosti i potresnih svjedočenja otkrivaju monstruozni detalji o tome kako je crkva strastvenim zalaganjem učinila sve da te neljudskosti ostanu u gabaritima samostanskih zidina, odličnici iz ove male Zapadne državice svoje stavove ograničavaju na demantije o zapovjednoj odgovornosti 'centralnog duhovnog štaba' te po potrebi odašilju protokolarne poruke o osudama 'pojedinaca'. Ruke se peru svetom vodicom, što je i ključni problem u cjelokupnoj priči: tekućina je naime u međuvremenu postala nesnosno kisela.