Janusz BugajskiGodinu dana nakon što je administracija Baracka Obame promijenila stav prema Rusiji, odnosi Washingtona i Moskve i dalje su zategnuti. Promatrači se pitaju traži li Kremlj dublju dugotrajnu suradnju ili tek koristi novu Bijelu kuću kako bi postigao stratešku prednost u trenutku pogoršavanja vlastitih unutrašnjih prilika. Glavni cilj kremaljske elite je osigurati Rusiji ulogu velikog svjetskog igrača ravnopravnog Sjedinjenim Državama.

To se činilo mogućim dok je cijena nafte letjela u nebo i omogućavala Moskvi enormne profite. No rasprskavanje financijskog mjehura i pad cijena nafte naštetili su ruskom gospodarstvu koje je 2009. palo za 8%. Iako se za 2010. planira skroman rast, ne zna se koliko će kriza trajati, a nezaposlenost se povećava. Ekonomska stagnacija imat će političke reperkusije koje bi Rusiju mogle pretvoriti u još neugodniju svjetsku silu prema kojoj će trebati zauzeti drugačiji stav.

Neke od njenih dubokih problema podcrtao je predsjednik Dmitrij Medvjedev u izvješću objavljenom u rujnu 2009. u kojima Rusiju opisuje kao "primitivno gospodarstvo utemeljeno na sirovinama i s endemskom korupcijom." Prema Medvjedevu Rusija pati od "neefikasne ekonomije, polusovjetske društvene sfere, krhke demokracije, negativnih demografskih trendova i nestabilnog Kavkaza." Unatoč tome što se Medvjedev verbalno zalaže za modernizaciju, znanstvenici s moskovskog Instituta za suvremeni razvoj, u izvješću iz siječnja, ističu da društveni i ekonomski napredak Rusije nije moguć bez demokracije i ljudskih prava. Prema njihovim procjenama modernizacija nije moguća bez slobode i liberalizacije, a sadašnji sustav guši kreativnost i poduzetništvo. Mnogi viši dužnosnici sumnjaju da će Rusija rapidno promijeniti svoj politički sustav jer vlast čuva autoritarni stil kako bi zadržala privilegije i moć. Prema bivšem premijeru Mihailu Kasjanovu, ekonomska kriza neće rezultirati demokratskim promjenama zato što sustav nije sposoban za prmjene - sve su relevantne institucije zbrisane, a masovni mediji ušutkani.

Otkad je Medvjedev predsjednik, nije bilo napretka u ostvarenju vladavine prava ili borbi protiv sveprisutne korupcije u vlasti. Alexandra Wrage, čelnica američke udruge za borbu protiv mita TRACE International, izjavila je da su ruske vlasti svojim iznudama natjerale neke kompanije sa Zapada da svoje poslovanje premjeste nekamo drugdje. Transparency International smješta Rusiju po korumpiranosti na 146. mjesto među 180 zemalja; pretpotavlja se da se ondje godišnje da 300 milijardi dolara godišnje. Unatoč poticajnim govorima, Medvjedev je napravio malo konkretnih koraka da unaprijedi ekonomiju ili se bori protiv korupcije jer bi to zahtijevalo političku kompetitivnost, odgovornost uprave i transparentnost institucija, što bi sve moglo ugroziti njegov vlastiti položaj. Ruski analitičari sve više raspravljaju o tome hoće li dugotrajno gospodarsko nazadovanje ugroziti društveni ugovor između elita i građana. Kao što je to jedan od njih, Vladimir Gelman, slikovito opisao, široka podrška Kremlju je "poput odnosa s prostitutkom: ona je pripravna voditi ljubav dok joj se plaća, ali kada klijent ostane bez novca (novca autoritarnog režima), njezina ljubav više nije na prodaju." U slučaju duboke i dugotrajne recesije, u skladu s predviđanjima mnogih ekonomista, Moskvi će biti teško održavati lojalnost stanovništva, a rast će zahtjevi za političkom alternativom. Ruska gospodarska kriza već je izazvala nekoliko javnih prosvjeda. Protuvladine demonstracije izbile su 30. siječnja u Kalinjingradu, enklavi tik uz poljsku granicu, a okupilo se 15.000 prosvjednika. Demostracije su ujedinile komuniste, liberale, nacionaliste i obične građane koji su se protivili povećanju lokalnog poreza i poskupljenju komunalija te su zahtijevali ostavku upravitelja tog područja, koga imenuje Kremlj, i premijera Vladimira Putina. Kao i mnogi drugi krajevi prevelike federacije, Kalinjingrad trpi od visoke nezaposlenosti, dok je istovremeno vlada stvari dodatno pogoršala namećući, kao dio borbe protiv krize, protekcionističke trošarine na uvoz rabljenih automobila iz Europe. To je povećalo siromaštvo u Kalinjingradu gdje su se mnogi bavili trgovinom automobilima. Unatoč tomu što su policijske snage bile brojne, očito u strahu od eskalacije nasilja, nisu napale prosvjednike - za razliku od sličnih slučajeva u Vladivostoku i drugim gradovima. Umjesto da potakne napredak u Rusiji, dugotrajna ekonomska slabost može generirati asertivnije politike kako bi se konsolidirala vanjska sfera utjecaja. Kremlj može kalkulirati i s tim da je ekonomska slabost tek privremena te će održavati svoju vanjsku politiku čak i pod cijenu budžetskih poteškoća. U slučaju produljene ekonomske krize, umjesto da traži pomirbu političkih oponenata i program strukturalnih reformi, ruski režim može pojačati represiju da osigura vlastito preživljavanje.

MOSKVA BI SE MOGLA OKRENUTI I NACIONALIZMU i ksenofobiji kako bi kanalizirala bijes pučanstva s Kremlja i usmjerila ga prema navodnim miješanjima Zapada. Trenutno ruski dužnosnici isprobavaju slabosti Obamine vlade, a ne ispune li se njihova očekivanja, može se očekivati porast neprijateljstva. Doista, Rusija može postati sve osjetljivija na nacionalizam jer muslimanska populacija raste sve više i nastavlja se gospodarska nesigurnost, dok priljev radnika iz središnje Azije i Kine pojačava etničke napetosti. Reakciju ruskih nacionalista mogle bi podržati različite interesne grupe, a Kremlj iskoristiti da zadobije podršku javnosti. Umjesto da se Rusija modernizira, u tom bi slučaju prošla kroz dug period nazadovanja koji će za interese Zapada predstavljati novu prijetnju.