BANDIĆ JE nedavno izjavio da je 'imao dva sastanka s ljudima koji su na natječaju dobili posao dovršetka stadionaProšlotjedna izjava zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića o izgradnji stadiona na Kajzerici ponovno je aktualizirala dugogodišnju zbrku o sudbini stadiona u Maksimiru i izgradnji zamjenskog ili potpuno novog stadiona, o kojem već dugo postoje oprečna razmišljanja. I nakon višegodišnjih polemika zasad se pouzdano zna samo lokacija, a to je prostor na Kajzerici pokraj Zagrebačkog velesajma i hipodroma, a još su nejasni "detalji" - tko će graditi stadion, po čijoj ideji i - najvažnije - koliko će sve to koštati.
Jedini komu je, kako se čini, sve jasno trenutačno je Milan Bandić, koji je nakon urušavanja zida na sjevernoj tribini maksimirskog stadiona, pri čemu su ozlijeđena dva radnika, odaslao priopćenje u kojem je priznao da unatoč teškoj financijskoj krizi i dalje razmišlja o velikom projektu: "U zadnjih mjesec dana moj tim i ja održali smo dva sastanka s ljudima koji su na međunarodnom natječaju dobili posao dovršetka stadiona", rekao je Bandić o kontaktima s austrijskim konzorcijem Alpine Bau i dodao: "Dovršetak maksimirskog stadiona ići će u tri etape: prvo izgradnja stadiona na Kajzerici i u isto vrijeme konzerviranje Maksimira radi sprečavanja daljnjeg propadanja. Kad Kajzerica bude dovršena, Dinamo bi mogao igrati na tom stadionu do završetka radova na stadionu na Maksimiru."

Nakon tog Bandićeva istupa neki su mediji požurili objaviti četiri godine stari projekt pomoćnog stadiona na Kajzerici što ga je izradio arhitekt Dživo Dražić, drugi su ponovno objavili "Plavi vulkan", projekt arhitekta Hrvoja Njirića, a o količini posvemašnje konfuzije svjedoči i činjenica da su mnogi prošlog tjedna na spomen izgradnje novog stadiona odmahnuli rukom, vjerujući da se iza svega krije tek prvoaprilska šala domaćih medija.
Ipak, cijela je priča dobila i očekivanu političku dimenziju: najkonkretniji je bio predsjednik zagrebačkog HSLS-a Velimir Srića, koji je rekao da "nema šanse da zagrebačka gradska skupština podrži izgradnju stadiona na Kajzerici', a takav stav trenutačno dijele i mnogi drugi gradski zastupnici. Na Nacionalov upit Bandićev pročelnik za gospodarstvo Ladislav Prežigalo potkraj prošlog tjedna imao je lakonski odgovor. "Gradska skupština ima pravo, ali i odgovornost odlučiti o sudbini zagrebačkog sporta. Gradonačelnik si nikad nije uzimao za pravo samostalno odlučivati o tako velikom projektu, pa je već predlagao referendum o maksimirskom stadionu, a Skupština je referendum odbila. I ovu najnoviju inicijativu dat ćemo na Skupštinu, pa neka ona odluči. Ako odbiju, sve ćemo zaustaviti. Uostalom, davno je i Nikola Tesla skupštini jednog grada nudio projekt javne rasvjete, pa su ga odbili, ali to nije umanjilo veličinu njegove ideje. Gradski vijećnici trebali bi ipak biti svjesni dalekosežnosti svojih odluka: ako zaključe da glavnom hrvatskom gradu ne treba reprezentativni stadion, što nam sljedeće ne treba? Kazališta? Škole? Bolnice? Možda katedrala, jer se Isus molio pod maslinom, a ne u katedrali?"
ZDRAVKO MAMIĆ jedini bi imao izravnu korist od novog stadionaSudeći po izjavama, Bandić i izvršni dopredsjednik Dinama Zdravko Mamić na Kajzerici bi željeli "već sutra zakopati prvu lopatu", ali najizgledniji epilog ne zvuči nimalo optimistično: najavljeni projekt austrijskog konzorcija Alpine Bau ima čak dvije instance na kojima ne smije pasti: prva je zagrebačka skupština, koja očito nije odveć sklona projektu, djelomice zbog antagonizma prema zagrebačkom gradonačelniku, ali i zbog očekivanog stava građana Zagreba da zbog teške financijske krize nije vrijeme za takvo što. S druge pak strane, čak i kad bi Skupština prihvatila Bandićevu ideju zbog najave o javno-privatnom partnerstvu koje građane Zagreba barem izravno ne bi ništa stajalo, cijeli posao morao bi dobiti i blagoslov Ministarstva financija, odnosno hrvatske vlade, što dodatno umanjuje šanse da bi već potkraj godine na Kajzerici mogla početi gradnja novog stadiona.
Tako se sudbina maksimirskog stadiona i izgradnja novoga na Kajzerici gotovo vraćaju na početak - u potpunu neizvjesnost, koja traje već gotovo cijelo desetljeće. Obnova Maksimira započeta sredinom 90-ih po nalogu tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana zaustavljena je nedugo nakon njegove smrti u prosincu 1999. Nakon toga zbog nedostatka novca obnova je čekala nekoliko godina, a inicijativu za nastavak ponovno je aktivirao Bandić 2004. javno poručivši svima da "mu mogu pljunuti u lice ako stadion ne bude dovršen 2006.". Ozbiljnija razrada obnove počela je tek u siječnju 2006. kad je objavljeno da njemačka tvrtka Alpine Project Finance & Consulting GmbH izrađuje projektnu studiju dovršetka maksimirskog stadiona. Krajem srpnja 2006. u zagrebačkom gradskom poglavarstvu predstavljen je projekt koji se sastojao od dva dijela: rekonstrukcije maksimirskog stadiona po ideji arhitekta Branka Kincla i izgradnje manjeg pomoćnog stadiona na Kajzerici po ideji arhitekta Dživa Dražića. Dok prema Kinclovoj viziji stadion u Maksimiru na kraju ima kapacitet od 50.000 gledatelja, Dražićev stadion na Kajzerici trebao je imati kapacitet od 15.000 gledatelja i funkciju pomoćnog, odnosno da se on izgradi prvi, te da Dinamo na njemu igra dok traje obnova velikog stadiona u Maksimiru.
VELIMIR SRIĆA, haeselesovac u zagrebačkoj skupštini, kaže da neće podržati izgradnju stadiona na KajzericiIako se činilo da će se projekt ubrzo početi realizirati i da se zagrebačka gradska vlast već o svemu dogovorila s njemačkom tvrtkom Alpine, zaključilo se da je za to ipak potreban međunarodni javni natječaj, pa je početkom listopada 2006. Grad Zagreb u Narodnim novinama i Financial Timesu objavio oglas kojim poziva zainteresirane tvrtke da predaju ponude. Na natječaj se javilo čak sedam tvrtki: njemački Alpine, austrijski Porr, hrvatska podružnica Porra, austrijsko-njemački koncern Strabag, Max Bögl-Tehnobeton, zagrebačka Tehnika te domaći konzorcij okupljen oko IGH. U prosincu iste godine tadašnja Bandićeva zamjenica Ljiljana Kuhta-Jeličić najavila je da će u utrci za posao sudjelovati samo Strabag, Max Bögl-Tehnobeton i koncern Alpine, jer "ostali kandidati nisu predali dovoljno kvalitetne ponude".
Tada se prvi put uplela visoka politika, jer su IGH i njegov čelnik Jure Radić bili nezadovoljni što je njihova ponuda ocijenjena kao nekvalitetna. U travnju 2007. Grad Zagreb je uz postojeće tri ponude pozvao i Porr, Tehniku i IGH-ov konzorcij da ponovo pošalju ponude. Početkom listopada u zagrebačkom poglavarstvu otvorene su tri ponude, a njihovi iznosi šokirali su članove komisije: Max Bögl-Tehnobeton ponudio je cijenu od 4,3 milijarde kuna, Alpine 4,9 milijardi te konzorcij IGH, Zagreb Montaža, Konstruktor i Tehnika 5,99 milijardi. Nakon te informacije Bandić je javno ustvrdio da mu se "vrtjelo u glavi" kad su mu predočili cijenu stadiona i da "neće potpisati dovršetak Maksimira za toliki novac".
U tom trenutku situacija s obnovom maksimirskog stadiona dobila je potpuno novu dimenziju: Jure Radić je alternativnim prijedlogom izgradnje jeftinijeg stadiona na Laništu pokrenuo raspravu o sasvim novoj lokaciji, a Bandić je najavama referenduma, na kojem bi građani neposredno odlučili žele li veliki stadion u Maksimiru ili negdje drugdje, dodatno zakomplicirao dugogodišnji problem. Naposljetku, u proljeće 2008. Grad Zagreb proveo je potpuno novi natječaj za ideju velikog stadiona na Kajzerici: na njemu je u svibnju pobijedio "Plavi vulkan", rad arhitekta Hrvoja Njirića koji nije imao nikakve veze s nekadašnjom idejom malog, pomoćnog stadiona. Dok je projekt Dživa Dražića bio zamišljen da bude sagrađen na gradskoj parceli s kapacitetom od 15.000 gledatelja, za "Plavi vulkan" s kapacitetom od 55.000 gledatelja trebalo bi srušiti veći dio zapadnog dijela Zagrebačkog velesajma. Iste godine gradonačelnik Bandić namjeravao je provesti referendum na kojem bi građani odlučili žele li obnovu Maksimira ili izgradnju "Vulkana" na Kajzerici. Istovremeno, trima konzorcijima, Max Bögl-Tehnobetonu, Alpine Bauu i domaćem IGH-Konstruktor-Zagrebmontaži predan je Njirićev rad na temelju kojeg su oni trebali izraditi troškovnike i predati ponude.
STADION NA Kajzerici predviđen je na gradskom zemljištu pokraj Zagrebačkog velesajmaMeđutim, i taj je plan propao jer su Bandićevi oponenti u gradskoj skupštini potkraj 2008. odbili prijedlog o referendumu. Tijekom 2009. ideja o stadionu nakratko je zamrla: djelomice zbog recesije koja je zaustavila ili odgodila mnoge velike projekte, a djelomice i zbog toga što je Bandić veći dio godine bio zaokupljen predsjedničkom kampanjom. Ipak, prošlotjedne izjave daju naslutiti da su svih proteklih mjeseci na njega pritiskali predstavnici tvrtke Alpine Bau, koji na cijeli posao čekaju već gotovo pet godina - još od 2006. Zbog toga je prošlog tjedna mnoge iznenadila najava zagrebačkog gradonačelnika kojom je ponovno aktualizirao pitanje maksimirskog stadiona i vratio priču na početak - mogućnošću da se u konačnici ipak obistini projekt Dživa Dražića koji je u osnovi trebao biti tek pomoćno rješenje, dok bi trajala pretpostavljena obnova velikog maksimirskog stadiona.