RAZDVOJENI SURADNICI Nekadašnji premijer Sanader i potpredsjednik Vlade Polančec nikad nisu bili udaljeniji - jedan je u vili u elitnoj zagrebačkoj četvrti, drugi je u ćeliji u predgrađuPaničan strah od mogućnosti da uskoro ne postane predmet sudske istrage glavni je motiv zbog kojega je Ivo Sanader prije nekoliko dana u pismu Jutarnjem listu demantirao da ima veze s aferama Podravka i Ina. Sanader je cjelokupnu odgovornost za afere koje potresaju Hrvatsku prebacio na trenutačno pritvorenog nekadašnjeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca i pritom bez oklijevanja ustvrdio kako su u vrijeme dok je bio premijer svi njegovi ministri u donošenju odluka bili potpuno autonomni. Sanader je javno istupio zbog dva razloga. Prvo, dobro zna da će, ako je Polančec istražiteljima izjavio da je o svim odlukama obavijestio i bivšeg premijera, vrlo vjerojatno i on završiti u Remetincu. I drugo, budući da sad više nikako ne može izravno komunicirati s uhićenim Polančecom, pismo u Jutarnjem treba shvatiti kao jedini dostupni oblik upozorenja svom bliskom suradniku da ga ne upleće u afere zbog kojih je završio u remetinečkom pritvoru.

Dosadašnji razvoj istrage u trokutu Vlada-Podravka-Ina očito sve više zatvara obruč oko Sanadera. Za ovakav zaključak nije potrebna prevelika politička mudrost jer bivši premijer je u pet i pol godina mandata na čelu dviju uzastopnih vlada odlučivao o svemu i bilo bi nevjerojatno da nije imao veze s ključnim nacionalnim kompanijama kao što su Ina i Podravka. Polančec je odrađivao posao i u svemu raspolagao s najviše informacija, ali ključne odluke donosio je Sanader.
Nisu prošla ni 24 sata od objavljivanja pisma u Jutarnjem listu, a već je postalo očito da je Sanader napravio veliku taktičku pogrešku. Prije svega, nakon što je bivši šef svu krivnju svalio na njegova leđa, Polančec više nema ni jedan razlog da mu ostane lojalan i na sebe preuzme odgovornost. Ionako ih puno toga dijeli - Sanader šalje pisma iz svoje vile u elitnom dijelu Zagreba, a Polančec tu istu poruku čita u svojoj ćeliji u zagrebačkom predgrađu. Ostane li glavni krivac u aferama, Polančecova je perspektiva da mu se ostanak u zatvoru produlji na još nekoliko godina, dok će Sanader nastaviti s uobičajenim načinom života, malo u Zagrebu, a onda malo jedrenja jahtom po Jadranu. Sanaderovo pismo ujedinilo je i vodeće članove sadašnje HDZ-ove vlade, koji su jednoglsno demantirali bivšeg premijera. Jadranka Kosor, Darko Milinović i Petar Čobanković eksplicitno su rekli da Sanader piše neistine kad tvrdi da su ministri bili samostalni. Svi oni potvrdili su da su Sanadera obavještavali o svim važnim odlukama i da ih je on odobravao. U takvoj praksi bilo bi nelogično da je Polančec imao drukčiji tretman.
"Teško su ministri mogli raditi na svoju ruku. Ja sam kao potpredsjednica Vlade o svemu što sam radila obavještavala predsjednika Vlade. Prvi čovjek Vlade je najodgovorniji, mora biti u sve upućen i nadzirati procese", izravno je premijerka Jadranka Kosor odmah u petak demantirala Sanadera.
Jadranka Kosor čitavo je desetljeće blisko surađivala sa Sanaderom, uostalom, na njegovu inicijativu 2005. se kandidirala na predsjedničkim izborima, iako je znala da nema izgleda protiv Stipe Mesića. Iz sadašnje premijerske perspektive poznato joj je i kako se vodi Vlada. Time što kaže da predsjednik Vlade mora potvrditi svaku važniju odluku Sanaderu poručuje da je muljator koji se neuspješno pokušava izvući iz sve lošijeg položaja.
ZDRAVKO ŠESTAK, bivši predsjednik Uprave Podravke, jedini iz prvog vala hapšenja koji je još uvijek u pritvoruJoš rezolutniji bio je Josip Friščić, predsjednik Hrvatske seljačke stranke. On je posredno Sanadera povezao s aferama, a to je optužba kakva se dosad iz vladajuće koalicije nije čula: "Znam da o isplati poticaja za obiteljske hotele nije trebalo pitati Sanadera, ali kad je riječ o privatizaciji Ine, to bez Sanaderova znanja nije moglo proći. Mislim da se krupne odluke bez znanja Ive Sanadera jednostavno nisu mogle donositi." Ovdje se ne radi samo o razmišljanjima dvoje visokopozicioniranih državnih dužnosnika, nego i o osobama koje su godinama bile članovi uskog kruga bliskih Sanaderovih suradnika. Jadranka Kosor se poliički afirmirala u Sanaderovu krugu, zbog čega ju je i predložio kao svoju nasljednicu u Vladi i HDZ-u. Friščić je također bio osoba od povjerenja i, prema vlastitom priznanju, Sanader ga je o ostavci na premijerski položaj obavijestio u višesatnom razgovoru u njegovoj kući. Takav tretman nije dobio nitko iz HDZ-ova vodstva poput Vladimira Šeksa, Andrije Hebranga ili Gordana Jandrokovića i sasvim sigurno dokazuje da je Friščić bio blizak partner bivšeg predsjednika Vlade. Zbog toga su izjave Jadranke Kosor i Friščića, kojima demantiraju Sanadera, važne ne samo politički nego i pravosudno. Dovoljno je zamisliti kakve bi bile posljedice za Sanadera kad bi istu stvar izgovorili kao svjedoci u sudskom postupku - u najmanju ruku bio bi to snažan argument u prilog Polančecovoj obrani. Njegova pozicija je sve samo ne dobra, i morat će odlučiti hoće li preuzeti cjelokupnu krivnju na sebe ili će pokušati dokazati da je u spornim slučajevima njegova uloga bila sekundarna.
U prilog su Polančeca i izjave potpredsjednika Vlade Darka Milinovića, koji je naglasio da je u radu bio samostalan, ali i dodao kako je "o svim bitnim pitanjima, poput reforme zdravstva, obavještavao Ivu Sanadera". Milinović je još od 2000. jedan od najbližih Sanaderovih suradnika i član vodstva HDZ-a, i njegova svjedočanstva također imaju bitnu težinu. Slično je i s Petrom Čobankovićem, koji je izravno potvrdio da je prije donošenja odluka konzultirao Sanadera: "Sanader je znao za sve važne odluke i zakonska rješenja koja je predlagalo moje ministarstvo. O svemu važnom sam se dogovarao s tadašnjim premijerom."
Ovdje se radi o četiri osobe koje su do ljeta 2009. uživale povlašteni tretman kod Sanadera, a u tu grupaciju nedvojbeno je spadao i Polančec. Sanader nikada ne bi nekomu koga je smatrao nepouzdanim prepustio vođenje privatizacije Ine ili restrukturiranje brodogradilišta, a to su bili poslovi koje je preuzeo Polančec. No sve krucijalne odluke donosile su se u premijerskom uredu, a ne u ministarstvima ili vladinim agencijama.
Ivo Sanader i Jadranka KosorOsim toga, Nacional je od osobe iz najviših političkih krugova dobio još jedan dokaz koji govori o Sanaderovoj ulozi u nedavnim korupcijskim aferama. Kad su predstavnici mađarske naftne kompanije MOL krenuli u akciju kupnje dionica Ine, u prvi mah su se sa zahtjevom za suradnjom obratili nekolicini zagrebačkih lobista i konzultanata. Ali ubrzo su odustali od suradnje, i to uz izravno objašnjenje kako im ne trebaju lobisti jer imaju direktnu vezu s premijerom. Tadašnji premijer zvao se Ivo Sanader, koji je sve pojedinosti o tijeku pregovora dobivao od glavnog pregovarača Damira Polančeca. Polančec je vodio pregovore o odnosu između Podravke i OTP banke, a usporedo i pregovore između hrvatske vlade i MOL-a o upravljačkim pravima u Ini. U tome je sudjelovao i odvjetnik Zoran Marković, direktor Fimine tvrtke na Malti Fime Ami Ltd., u kojoj je deponirano 10,64 posto Podravkinih dionica. Ugovorom koji je Polančec 21. siječnja 2009. u ime Vlade potpisao s MOL-om Mađarima su zbog njihovih 47 posto vlasničkoga udjela u Ini pripala kontrolna upravljačka prava u hrvatskoj naftnoj kompaniji. Takve transakcije, koje se odnose na upravaljačku strukturu važnih nacionalnih kompanija, morale su dobiti Sanaderov pristanak. Visoki Vladin dužnosnik potvrdio je u subotu 3. travnja za Nacional da je bivši premijer sve znao i da se sada pokušava navrat-nanos izvući iz sve teže situacije u kojoj se počinje spominjati njegovo ime.
To ne znači Polančecovu amnestiju, jer je još prije mjesec dana postalo očito kako je nekadašnji potpredsjednik Vlade sudjelovao u sumnjivim poslovima. Upravo je Polančec na sjednici Vlade koja je održana 24. prosinca 2008. prezentirao novi dogovor s Mađarima o Ini i pritom izostavio ključan podatak da će Inom u budućnosti upravljati stranci. Ali Sanader i ministri jednoglasno su prihvatili njegovo stajalište i Inu predali MOL-u.
Na temelju istrage koju je u Mađarskoj provela policija početkom ožujka objavljena je informacija da je Polančec, dok je bio potpredsjednik Vlade, predao Inu MOL-u u zamjenu za 34,2 milijuna eura kredita kojim je financirana kupnja 10,6 posto dionica Podravke. Polančec je osobno zatražio MOL-ovu pomoć u toj operaciji, a posao su potom obavili Zdravko Šestak, tada predsjednik Podravkine uprave, i Josip Pavlović, bivši član uprave za financije. Istraga je provedena na zahtjev hrvatskog Državnog odvjetništva, koje je od mađarske strane tražilo očitovanja od vodstava OTP banke i MOL-a, a nakon izjava iz OTP banke da Podravka 34,2 milijuna eura kredita može vratiti i dionicama Ine. "Damir Polančec, potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva, potkraj 2008. upitao je upravu MOL-a je li spremna podijeliti s Podravkom svoja iskustva u obrani od neprijateljskog preuzimanja. MOL je pristao staviti na raspolaganje svoje iskustvo te prihvatio biti savjetnikom Podravke. Nakon što je hrvatska vlada prihvatila promjene u korporativnoj upravljačkoj strukturi Ine, počeli su pregovori u veljači 2009.", pisalo je u promemoriji mađarske istrage i time se izravno imenuje Polančec kao začetnik cijeloga posla. Polančec je u nekoliko ranijih situacija izjavio da o tome nije ništa znao i da nije sudjelovao ni u kakvim pregovorima o Podravkinim dionicama. Međutim, direktna posljedica tih poteza bilo je to da je MOL dobio većinska upravljačka prava, iako nije kupio većinski paket dionica. Mađarska istraga potvrdila je da su pregovori o novom dioničkom ugovoru hrvatske vlade i MOL-a bili izravno povezani s aferom Podravka i da je Polančec ključna osoba koja je povezala ta dva posla.
POLANČECA SU SE ODREKLI I NAJBLIŽI SURADNICI Darko Milinović i Petar ČobankovićKako bi se rasvijetlila ta afera, Državno odvjetništvo namjerava uskoro ispitati 15 svjedoka, od kojih sedmero Mađara. U svemu tome najvažniji će biti Polančecov iskaz i hoće li on iz pritvora u Remeticu na sebe preuzeti svu odgovornost ili će u obrani tvrditi kako je definitivne odluke donosio Sanader. Do objavljivanja pisma u Jutarnjem listu Polančec, navodno, nije namjeravao vlastitu obranu temeljiti na tezi kako je odluke donosio bivši premijer, ali sada se situacija promijenila. Ovo nipošto ne znači da je Polančecov status bitno poboljšan. Baš suprotno, Nacional ima pouzdano svjedočanstvo kako barem dvojica menadžera pod istragom surađuju s istražiteljima i svojim iskazima terete bivšeg potpredsjednika Vlade. Iz tog kuta Polančec je u jako teškoj situaciji i obranom koja bi dokazala da je Sanader o svemu bio obaviješten tek bi djelomice sa sebe skinuo odgovornost.
S druge strane, Sanader je prije pola godine shvatio kako bi otvaranje antikorupcijskih operacija, što je omogućila Jadranka Kosor, njemu moglo stvoriti brojne probleme, i 22. listopada 2009., nakon tromjesečnog izbjegavanja javnosti, pojavio se na sjednici HDZ-a i kritizirao Vladine antikorupcijske mjere. Pritom je posebno branio Polančeca i tražio da ga HDZ zaštiti. Njegov zahtjev je odbijen, a sada je i Sanader promijenio mišljenje i poslao pisanu poruku da je Polančec jedini odgovoran za sve što se zbiva. Tako je izazvao medijsku pažnju, ali i definitivno protiv sebe okrenuo Polančeca, baš kao i HDZ-ovu koalicijsku vladu. Potpuna promjena stava pokazuje da je Sanader odlučio spašavati sebe, a Polančeca prepustiti pravosuđu. U listopadu 2009. Sanaderu je Polančec trebao kao figura u pokušaju obračuna s Jadrankom Kosor, a nakon što je tu figuru žrtvovao i pritom izgubio partiju, prestao se baviti svojim bivšim potpredsjednikom. Ako je prije nekoliko mjeseci razmišljao o povratku u politički život, sadašnji Sanaderovi prioriteti posve su drukčiji. Sve se doslovce svodi na ostanak na slobodi i izbjegavanje kaznenog progona, dakle, onoga što je zasad snašlo njegove suradnike Damira Polančeca i Berislava Rončevića. Zato već šest mjeseci pokušava zaustaviti antikorupcijske akcije, a sad se i javno odrekao Polančeca. Sanaderov je problem što on ubuduće jako malo može odlučivati o svojoj sudbini. Ona je sada u rukama Polančeca, a ne bi bilo iznenađenje da i neki članovi sadašnje vlade javno pozovu svog bivšeg šefa na odgovornost.