Objavljeno u Nacionalu br. 751, 2010-04-06

Autor: Zrinka Pavlić

Bijedni show 'Država, selo, grad'

Miroslav Škoro izdaje se za velikog domoljuba i kršćanina, a okuplja tek propupale komade u sado-mazo dopičnjacima i halterima. Tražim ispriku od HTV-a što dopušta da se ta pornografija prikazuje dok djeca mlađa od 95 godina još nisu na počinku

Zrinka PavlićZrinka PavlićMinistarstvo kulture pozvalo je građane da se uključe u javnu raspravu o nacrtu novog zakona kojim bi se regulirao rad javne televizije. Kažu da se novi zakon donosi zbog Europske unije jer inače valjda ne bi bilo potrebno, s obzirom da nam je javna televizija toliko fenomenalna da joj rad ne bi trebalo regulirati ničim, osim možda tu i tamo kojom šamarčinom nepoćudnim voditeljima informativnih emisija.

Ne kužim se u zakonske vratolomije i organizacijske prijedloge iznesene u tom novom nacrtu, ali kao ucviljeni gledatelj HTV-a znam nešto drugo. Hrvatska bi se javna televizija trebala ispričati svojim pretplatnicima. I to ne samo jednom, kao ono kad neki voditeljčić izgovorom pogrešnog imena u Dnevniku pokopa živog čovjeka ili Vlada zajaši Stankoviću na šiju da mora objaviti desetominutni demanti. A, ne. Televizija bi trebala imenovati posebnog povjerenika koji bi, ne o našem trošku, dakako, hodao po Hrvatskoj kao svojedobno Papa Wojtyla po svijetu - i ispričavao se za sva zlodjela kojima su hrtove emisije ranile gledatelje. Pritom bi morao ljubiti zemlju, kršiti ruke i po mogućnosti kroz grcaje moliti za oprost. A mi bismo mu samo u napadu teške dobre volje rekli: „Ajd, dobro." To bi bila moja ideja primjerene javne rasprave o javnoj televiziji kakvu imamo.


U recentnom je programu mnogo razloga za takvo pokajničko puzanje pod skutima pretplatnika, kao, recimo, još jedno pozivanje Zdravka Mamića u „Otvoreno" kao relevantnog sugovornika u bilo čemu, iako se kao takav dokazao plesom na Plesu, izjavama o pušenju pod stolom u redakcijama, a ovog tjedna i pričom o Sotoni koji se nadvio nad velebni Maksimirski stadion. Ispriku bi od HTV-a bez pol frke mogli tražiti i štićenici domova za umirovljenike od Vukovara do Prevlake zbog serije „Dome, slatki dome", koja je svojoj ciljnoj publici očito pripisala daleko teža oštećenja mozga nego što ih ima bilo koji živući pripadnik vrste homo sapiensa, a našla bi se tu i koja riječ za „Škrinju" Branke Šeparović, koja nam je na Veliki petak izvrsno dočarala kako bi priču o Kristovoj patnji ispričali pacijenti dr. Sakomana kada im netko podturi LSD u Cedeviti.

A kad smo već kod Velikog petka i kršćanstva, dalo bi se razgovarati i o tome kako HTV strašno pazi da ne bi povrijedio vjerske osjećaje gledatelja prikazivanjem neprimjerenih sadržaja na taj sveti dan, ali nema nikakvih problema da datumu unatoč i dalje hrani eter sapuničarskim govnarijama i serijom sponzorskih međutaka s pitalicama nakon kojih više ne znaš trebaš li piti tablete protiv proljeva ili se koristiti poštanskim uslugama da bi osvojio televizor.
No ipak, HTV bi nam se, barem što se recentnog programa tiče, najviše trebao ispričavati zbog medijski već dosta (ali još uvijek nedovoljno) sažvakanog Miroslava Škore s njegovim bijednim izgovorom za zabavnu emisiju o gradu, selu, državi, planinama, rijekama i biljkama, koje očito izjednačuje s vlastitim gledateljstvom, čim mu je u stanju ponuditi nešto što nije dostojno inteligencije ni malo naprednijeg poriluka. Lik koji se inače izdaje za velikog domoljuba, kršćanina i viteza tradicionalnih vrijednosti već dva utorka za redom (a i opet će) u studiju okuplja tek propupale komade u sado-mazo dopičnjacima i halterima, kao na traci izbacuje dosjetke o poprsju gostujućih pjevača, švaleriše se s lancima, i to trgovačko-sponzorsko-tajkunskim, a televizija dopušta da se takva pornografija prikazuje u terminu kada djeca mlađa od 95 godina još nisu na počinku.

Što je još ljepše, to je samo nadgradnja čvrste Škorine autorske baze - humorističkog tematiziranja suprotnosti seoske i gradske pop-kulture u Hrvatskoj. Pri čemu pod „humorističko" mislim „retardirano", a pod suprotnošću seoske i gradske pop-kulture Škoro misli na razliku u glazbenom ukusu između mladoženjine i mladenkine familije na svadbi u vatrogasnom domu općine Lijeva Vukojebina.
Osim što bi se televizija morala ispričati gledateljima što ih izlaže prizorima takvog umnog masakra, morala bi nam objasniti i zašto u taj kupleraj prodaje svoje informativne novinare, kao što su urednici „Dnevnika" i „Otvorenog" (prikazani kao sudionici u zadnjoj emisiji, imena poznata nesretnim gledateljima koji su tome svjedočili). Time dokazuju koliko im je važno ozbiljno informiranje gledatelja i ugled novinara koji obavljaju taj (uzgred budi rečeno, zakonom propisan) servis. Ne znam kako je vama, ali meni, kao običnom gledatelju, nakon što vidim urednika ili urednicu ozbiljne informativne emisije u Škorinoj emisiji, svaki sljedeći „Dobra večer" na početku Dnevnika zvuči kao: „Tko vas je..." A televizija bi se svakako morala ispričati gledateljima kojima svake večeri s ekrana poručuje: „Tko vas je..., dragi gledatelji". Takva bi isprika, barem po mojem skromnom pretplatničkom mišljenju, bila dobar početak javne rasprave o novom nacrtu zakona o HRT-u. Sve je drugo tek nadgradnja.

Vezane vijesti

Ni Oskara ni prosvjeda

Ni Oskara ni prosvjeda

BREJKING NOUZ Dnevnik, HTV1, subota, 19.30 Blago nama što imamo televizije s nacionalnim koncesijama i informativnim programima pa sve doznajemo U… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika