Renato BaretićZamislite scenu: hrvatska vaterpolska reprezentacija, sve redom mišićavi dvometraši s bijelim osmijesima od uha do uha, laganim korakom iz mora izlazi na pješčanu plažu. Kapljice im u hodu klize niz izbrijana prsa, abdomene i čvrsta bedra, bljeskajući pod zadnjim zrakama zalazećeg sunca, dok se na horizontu, za njihovim leđima, mimoilaze jedrilica i gliser... Kad im more dođe do gležnjeva, momci zastanu i susretljivo pruže ruke prema kameri, a u dnu ekrana osvane natpis: "Dođite u Hrvatsku! Isplati se, zar ne?"

Bi li premijerka Kosor i takvu scenu u promotivnom spotu za hrvatski turizam proglasila seksističkom? Vjerojatno i bi, jer - možda ste i sami primijetili - tu nema ravnopravnosti spolova, tu nigdje nema nijedne žene! Ni jedne jedincate! Diskriminirane su do te mjere kao da u Hrvatskoj uopće ni ne postoje! To bi, kad bi se premijerku pitalo, pod hitno trebalo popraviti, recimo, skupinom djevojaka koje se na plaži sunčaju u narodnim nošnjama (suhim!) iz svih krajeva Lijepe Naše, dvije-tri s vezivom u ruci, poneka možda i s laptopom na stegnima.

Ali nijedna pritom ne bi smjela baciti pogled na ove Apolone što pred njima izlaze iz mora, jer to bi isto bilo onako, malo seksistički, jelda? Možda tek jedna virne, samo načas, ispod oka, a onda se ljupko posrami... Normalno, nijedan se od mladića u tom spotu ne bi ni osvrnuo prema snašama i dukatima (možda tek jedan, hajde, ali isto malkice, krajičkom oka), samo bi prošli kraj njih i produžili plažnom šetnicom prema hotelu, u mokrim gaćicama na kvadratiće: valja im se što prije otuširati i presvući, pa navečer ispod tornjića neke kamene crkvice, svi zagrljeni, zapjevati, samo za se i svoj gušt, klapsku obradu neke Thompsonove ili Škorine... I onda dolje slogan "Hrvatska - biser Sredozemlja", "Odmori se, zaslužio si", ili tako nešto, poetično. Eto, takvim stvarima treba privlačiti strane turiste, našom tradicijom i prirodnim ljepotama, domoljubljem i kulturnim naslijeđem, a ne seksizmom! Ne trosekundnim kadrom osunčanog djevojačkog torza bez ijedne proklete dlačice, strije ili ikakve naznake celulita, to nipošto! To fuj, to nije fer prema ženama!
Prema ženama je, naprotiv, sasvim fer promijeniti najmanje dva poslovna kostimića svakoga dana, uz pripadne broševe. Prema ženama je fer nositi cijeloga života mušku frizuru. Prema ženama je fer ograničavati mogućnosti za medicinski potpomognutu oplodnju. Prema ženama je fer smješkati se oduševljeno na svaku osobno-bilateralnu aluziju koju ti uz nježni dodir ili pogled nabaci Berlusconi ili Pahor; prema ženama je fer opčinjeno glavinjati pred Obamom i davati cici-mici intervjue šljaštećim ženskim magazinima. Jedino to može pružiti stvarnu snagu i samopouzdanje našim ženama u borbi protiv nezaposlenosti i sveopće neravnopravnosti, to, a ne neka tamo seksistički bezobrazno savršena guza ispod još savršenijega struka! Jer žene, a pogotovo hrvatske, nisu puki seksualni objekti, one su među ostalim i nosačice metle i kuharice krumpir-salata i, uopće, nositeljice triju kutova stanarskog prava! Njih bi, takve žene, trebalo stavljati u promotivne materijale za hrvatski turizam, njih, a ne nekakva ravnomjerno nakvarcana djevojačka tjelesa!

Šalu (i osunčanu malu) na stranu: ako je premijerki u cijelom spotu za reklamiranje hrvatske turističke ponude u 2010. doista sporan samo taj ljupki detalj, i ako HTZ uvaži Kosoričinu primjedbu pa izbaci taj kadar, svi bismo se skupa zaista trebali duboko zamisliti. Spot je, naime, i ovakav slabašan da slabašniji jedva i može biti. Dopadljiv u slutnji temeljne ideje, ali mizeran u konačnoj realizaciji, punoj kadrova dostojnih prosječnog foto/video-sessiona uoči vjenčanja nekog ambicioznijeg anonimnog para. Glavni slogan "Okusi užitke" nije originalan, ali nije ni loš, dok onaj zaključni "Tako lijepa, tako naša" zvuči pomalo ksenofobično, dakle - nimalo turističko-vabiteljski. Sve u svemu, dakle, ako je i jedan jedini postotak hrvatskih ovogodišnjih ulaganja u promidžbu ovosezonskog turizma utrošen u snimanje tog spota - previše je.

Za tih tristo tisuća kuna moglo se i smisliti i snimiti štošta šarmantnije, apelativnije i persuazivnije (pardon, pobjeglo mi!) od ovoga kičastoga recepta za recesijski čušpajzić. Ali stvari su se opet zakotrljale utabanim puteljkom: HTZ je za projekt ponudio manje nego što može, reklamne agencije tražile su više nego što bi bilo pristojno, i na kraju smo još jednom dobili mediokritetski kompromis kojim nitko priseban ne može biti zadovoljan. Osrednjost je opet, već tko zna koji put, postala glavnim adutom za promicanje zemlje koja je, ipak, ma koliko mi grintali na nju, prepuna šarma, duha i svakovrsne nadarenosti... Sva je sreća da taj spot neće (kao ni ijedan raniji, uostalom) imati ikakva bitnog utjecaja na popunjenost naših smještajnih kapaciteta te na uvijek rekordan broj noćenja u njima. Ljudi će, naprosto, doći i odmarati se kod nas zato što znaju, ili su više puta dosad čuli od drugih, da je ovdje uistinu lijepo odmarati se od svega što postoji u civiliziranoj svakodnevici. Zato se ne brinite, neće ova sezona nimalo podbaciti, vidjet ćete, možda u usporedbi s konkurencijom bude i jedna od najuspješnijih u zadnje vrijeme. I stoga sljedeće godine na dodjelama svih nacionalnih najmenadžerskih i PR nagrada valja najvišim odličjima zakititi Damira Bajsa, ministra turizma koji (unatoč tomu što nikad prije stupanja na dužnost nije prenoćio u hotelu!) savršeno manipulira: na proljeće nas zarazi zabrinutošću za sudbinu sezone, a ujesen nas veselo uvjerava da smo nadmašili sva očekivanja! Ali dogodine bi moglo biti doista gadno. Ne bude li ozbiljnih dodatnih proračunskih ulaganja u promociju hrvatskog turizma, ne znam kako ćemo izvući sezonu 2011., stvarno ne znam...