Objavljeno u Nacionalu br. 754, 2010-04-27

Autor: Maroje Mihovilović

ŠOK nakon prve TV debate u povijesti

O sudbini Britanije odlučuje Clegg

PRVI PUT U POVIJESTI britanski stranački čelnici sudjelovali su u predizbornoj televizijskoj debati: najbolji je bio vođa liberalnih demokrata Nick Clegg, popularnost mu je jako porasla i buduću vladu vjerojatno se neće moći sastaviti bez njegove stranke

NICK CLEGG, GORDON BROWN I DAVID CAMERONNICK CLEGG, GORDON BROWN I DAVID CAMERONBritanski politički komentatori čude se onome što se dogodilo tijekom ovogodišnje kratke predizborne kampanje za parlamentarne izbore 6. svibnja. Tri glavne britanske parlamentarne političke stranke - Laburistička, Konzervativna i Liberalnodemokratska - suglasile su se prvi put da njihovi vođe sudjeluju u tri 90-minutne televizijske debate, u kojima će odgovarati po strogim pravilima pred televizijskim kamerama i gledateljima u studiju, na pitanja posebno izabranih gledatelja.

Ono što je već 50 godina praksa u Sjedinjenim Državama u četvrtak navečer prvi se put zbilo i u Velikoj Britaniji, a to je u potpunosti promijenilo dinamiku britanske politike.

U prvoj debati na komercijalnoj televizijskoj mreži ITV u četvrtak 15. travnja nastupala su trojica stranačkih šefova, laburistički premijer Gordon Brown, šef najjače opozicijske Konzervativne stranke David Cameron i šef treće po snazi britanske parlamentarne Liberalnodemokratske stranke Nick Clegg. Prije prve debate bilo je polemika zašto je u nju pozvan i Clegg, budući da će se glavna izborna bitka voditi između Browna i Camerona, odnosno između laburista i konzervativaca. Sigurno je da će, zbog specifičnog britanskog izbornog sustava, jedna od te dvije stranke pobijediti i sastaviti vladu, dok su liberalni demokrati i dosad bili samo promatrači, a to će ostati i nakon ovih izbora. No, organizatori televizijskih debata inzistirali su da u njima sudjeluje i vođa liberalnih demokrata Clegg i to je bila dobra odluka.
OKRŠAJ PRED KAMERAMA
Stranački čelnici suočili su se dva puta, na mrežama Sky i ITV (na
snimci), a Nick Clegg je oba puta briljirao svojim odgovorima i
debatiranjemOKRŠAJ PRED KAMERAMA Stranački čelnici suočili su se dva puta, na mrežama Sky i ITV (na snimci), a Nick Clegg je oba puta briljirao svojim odgovorima i debatiranjem


Naime, već u toj prvoj debati Clegg je bio daleko najbolji, najživlji, najzanimljiviji, najkonkretniji, svidio se biračima, što su pokazala sva ispitivanja javnog mnijenja napravljena neposredno po završetku debate. U najvećem broju anketa Clegga je za pobjednika smatralo 60 posto ispitanih, Camerona 22 posto, a Browna samo 18 posto. I kada su sudionici anketa pitani kako ocjenjuju tko je bio najbolji u odgovaranju na osam postavljenih pitanja Clegg je pobijedio u raspravama o sedam pitanja, Cameron u jednoj, dok Brown nije pobijedio ni u jednoj. Clegg je izišao kao velika zvijezda već iz prve debate, ali to nije značilo da se pretvorio u favorita izbora. Ipak, skrenuo je pozornost na sebe i svoju stranku, pa su se odmah čule procjene da će - ako Clegg bude barem približno dobar i u druge dvije televizijske debate - njegova stranka proći bolje nego ikad do sada.

To bi moglo imati značajne posljedice po britansku političku scenu, tvrde neki britanski novinski komentatori. Zbog većinskog izbornog sustava, ali i zbog vrlo velike socijalne podjele koja vlada u britanskom društvu između onoga što se naziva "labour", a to su radnici, zaposlenici, ljudi nižih slojeva, te onoga što se naziva "establishment", u što ne spadaju samo visoki slojevi, nego i značajan dio srednjeg sloja koji živi od vlastitog manjeg poduzetništva, u Velikoj Britaniji već dugo vremena, od početka 20. stoljeća, nije bilo pravog prostora za treću stranku. Kao takva u prvoj polovini 20. stoljeća figurirala je tadašnja Liberalna stranka. Nekada, krajem 19. stoljeća, bila je to moćna stranka velikih političara Williama Gladstonea, Herberta Asquitha i Georgea Lloyd-Georgea, koja je modernizirala Veliku Britaniju, ali je kasnije jako zaostala za laburistima i konzervativcima.

VOĐA LIBERALNIH DEMOKRATA Nick Clegg sa
suprugom MiriamVOĐA LIBERALNIH DEMOKRATA Nick Clegg sa suprugom MiriamPosljednjih desetljeća ona se potpuno marginalizirala, pa se fuzionirala s nekim desnim laburističkim disidentima. Tako je 1988. godine nastala sadašnja centristička Liberalnodemokratska stranka, desnija od laburista, ljevija od konzervativaca, čiji je cilj da birače traži upravo u srednjem sloju. I ta je stranka bila uvelike u sjeni laburista i konzervativaca, ali je ipak polako jačala. Dugo vremena vodio ju je bivši časnik specijalnih postrojbi britanske vojske Paddy Ashdown, kasnije je na njeno čelo došao Charles Kennedy. Stranka bi sigurno i bolje prolazila da njezine vođe nisu stalno pratili neki skandali, Ashdowna i neki seksualni, Kennedyja alkoholni, zbog čega je morao i podnijeti ostavku.
Kratko vrijeme nakon Kennedyjeve ostavke, od ožujka 2006. do listopada 2007. godine, stranku je vodio veteran Menzies Campbell, nekadašnji britanski atletski šampion, koji se zalagao da se stranka bitno pomladi, te da njeno vodstvo preuzme nova generacija. Za novog šefa stranke izabran je tada 40-godišnji Nick Clegg, čovjek tada relativno malog političkog iskustva, koji je tada bio tek dvije godine u britanskom parlamentu, gdje je ušao nakon nekoliko godina koje je proveo u Europskom parlamentu.
Taj sin bankara rodio se 1967. godine u obitelji neobičnih korijena. Njegov djed po ocu bio je liječnik iz stare engleske obitelji a među davnim precima čak mu je bio i kralj William Osvajač. Njegova baka po ocu bila je ruskog aristokratskog porijekla, pa su neki njegovi preci po toj liniji bili visoki činovnici na ruskom carskom dvoru. Majka Nicka Clegga je Nizozemka, koja je jedva preživjela Drugi svjetski rat jer je kao djevojčica bila zatočena u japanskom logoru u dotadašnjoj nizozemskoj koloniji Indoneziji. Nije tu kraj internacionalizma u Cleggovoj obitelji. Njegova supruga je Španjolka, a upoznao ju je dok je studirao u belgijskom gradu Brugesu. Imaju dvije kćeri. Zbog svega toga Clegg je multilingvalan, pa govori engleski, njemački, nizozemski, španjolski i francuski.

Izuzetno dobro je obrazovan, pohađao je elitnu privatnu gimnaziju Westminster, te jednu gimnazijsku godinu proveo na školskoj zamjeni u Münchenu. Nakon mature pauzirao je godinu i radio kao učitelj skijanja u Austriji i službenik banke u Helsiniku, diplomirao je arheologiju i antropologiju na Cambridgeu, ali je tijekom studija godinu dana proveo i na sveučilištu Minnesote u SAD. Kasnije je stekao dva magisterija, jedan u Brugesu.
VOĐA KONZERVATIVACA
David Cameron sa suprugom SamanthomVOĐA KONZERVATIVACA David Cameron sa suprugom Samanthom

Još kao student počeo se baviti novinarstvom pa je neko vrijeme radio za ljevičarski list The Nation, a kasnije je dobio stipendiju poslovnog londonskog dnevnog lista Financial Timesa, pa je neko vrijeme radio kao njegov dopisnik iz Mađarske. No, 1994. godine prekinuo je novinarsku karijeru, te se u Buxellesu zaposlio kao pomoćnik poznatog britanskog konzervativnog političara Leona Brittana, koji je tada bio član Europske komisije. Clegg je tada započeo svoju višegodišnju karijeru činovnika Europske unije. Dosta je radio na organiziranju europske pomoći raznim tranzicijskim zemljama istočne Europe. Iako ga je Brittan pozvao da se učlani u Konzervativnu stranku nije to želio, i to stoga, kazao je, jer mu se osamdesetih godina nije svidjela politika premijerke Margaret Thatcher, koja je oformila tadašnju konzervativnu ideologiju. Prišao je Liberalnodemokratskoj stranci, te se u njoj dosta angažirao. Iako je bio jako mlad, budući da je bio jedan od rijetkih članova te stranke s većim europskim iskustvom, stranka ga je nominirala za kandidata za Europski parlament, pa je nakon pobjede na izborima 1999. godine sa 32 godine postao europarlamentarac, i na tom položaju bio pet godina. Potom je radio kao sveučilišni nastavnik, a 2005. godine izabran je i u britanski parlament.

U međuvremenu je u Liberalnodemokratskoj stranci došlo do unutarnjih potresa, pa se otvorila bitka za novog vođu stranke. U početku je smatran za autsajdera, ali članovima stranke bilo je dosta starih ofucanih političara, a baš ta želja da se na vrh stranke postavi sasvim novo lice, pomogla mu je da 2007., na opće iznenađenje, postane vođa stranke. Bio je to jako dobar ishod, jer je Clegg vrlo dinamična i za politiku talentirana osoba, pa je dosta brzo preporodio stranku. Uostalom, baš ta njegova poduzetnost bila je razlog što su organizatori televizijskih debata inzistirali da i on u njima sudjeluje. Već nakon prve televizijske debate nametnuo se kao novo, svježe lice britanske politike, a to je ostao i nakon druge debate održane na TV mreži Sky News u četvrtak 22. travnja. Ispitivanja javnog mnijenja i nakon druge televizijske debate pokazuju da je Clegg jako dobro prošao. Od četiri ankete dvije su pokazivale da je Clegg pobijedio, dok su dvije pobjedu davale Cameronu, a i u njima je Clegg bio drugi s malim zaostatkom. Visoku podršku koju nakon prve debate uživa kod birača zadržao je, iako su ga u međuvremenu i konzervativci i laburisti počeli žestoko napadati a konzervativcima skloni mediji počeli su kopati prljave stvari o njemu. Optužili su ga da je odviše europski orijentiran te za neke financijske nepravilnosti, jer je, navodno, izborne donacije primao na svoj privatni bankovni račun. Pronašli su i jedan članak iz 2002. u kojem je napao Britance da gaje kult vlastite veličine, a trebali bi se ugledati na Nijemce, koji su, iako poraženi u Drugom svjetskom ratu, postigli posljednjih godina više od Britanaca. Zbog tog članka optužili su ga da izjednačava pobjednike s Nijemcima u Drugom svjetskom ratu, te tako vrijeđa britanske žrtve u ratu. No, ti mu napadi nisu odviše štetili, a ni njegovoj stranci.
AKTUALNI PREMIJER i vođa Laburista Gordon Brown sa suprugom SarahAKTUALNI PREMIJER i vođa Laburista Gordon Brown sa suprugom SarahIako se prije nekoliko mjeseci predviđalo da će konzervativac Cameron biti veliki favorit ovih izbora i vjerojatni sljedeći britanski premijer, sada su se tri stranke, prvenstveno zahvaljujući televizijskim debatama, po podršci birača gotovo izjednačile. Najnovija ispitivanja javnog mnijenja o popularnosti stranaka malu prednost daju konzervativcima, druge malu liberalnim demokratima, dok su laburisti u većini anketa tek treći. No, unatoč tome što su laburisti tek treći, zbog britanskog specifičnog izbornog sustava, te zbog specifične geografske raspodijeljenosti birača u ovom trenutku postoje veliki izgledi da sljedeći premijer neće biti Cameron, a pogotovo ne Clegg, nego ponovno Gordon Brown. No, kako sada stvari stoje, veliki su izgledi da u sljedećoj vladi ipak bude i Clegg, ali kao manjinski partner bilo Brownu bilo Cameronu. Naime, sve je više izgleda da će zbog ovog uspjeha Clegga, njegova naglog rasta popularnosti, liberalni demokrati proći na tim izborima bolje nego ikada, te tako onemogućiti bilo konzervativcima, bilo laburistima da u parlamentu osvoje apsolutnu većinu i sami sastave vladu.
U većini parlamentarnih demokracija vrijedi proporcionalni izborni sustav u kojem postotak zastupnika u parlamentu odgovara postotku glasova koji neka stranka dobije na općim izborima u cijeloj zemlji. U Velikoj Britaniji je, međutim, na snazi većinski izborni sustav sa 650 izbornih jedinica, pri čemu svaka izborna jedinica šalje u parlament jednog čovjeka, pobjednika izbora u toj izbornoj jedinici, dok glasovi za ostale kandidate u toj izbornoj jedinici nemaju nikakva značenja. Vladu sastavlja stranka koja u parlamentu od 650 zastupnika dobije većinu od 326 zastupnika. Većinski izborni sustav daje prednost velikim strankama, koje u skladu s tim sustavom dobivaju i najveći broj pobjednika u tim izbornim jedinicama, a zakida male stranke koje mogu osvojiti dosta glasova u pojedinim izbornim jedinicama, ali im to ništa ne znači ako nemaju i pobjednika u toj izbornoj jedinici. Uz to, zbog specifičnog rasporeda birača laburisti su u značajnoj prednosti, jer su zbog nekih socioloških mijena izborne jedinice s njihovim biračima manje od ostalih. Na prethodnim britanskim parlamentarnim izborima laburisti su bili najveća stranka osvojivši na nacionalnoj razini 35 posto glasova, ali su s tih 35 posto glasova osvojili čak 55 posto mjesta u parlamentu, njih 356, te tako mogli oformiti čvrstu parlamentarnu većinu i vladu. Liberalni demokrati su na tim izborima osvojili ukupno 22 posto glasova, dakle samo 14 posto manje od laburista, ali su dobili samo 62 mjesta u parlamentu, dakle 9,6 posto od ukupno 650 zastupničkih mjesta, jer su imali samo taj broj prvih mjesta u izbornim jedinicama.

No, nagli skok popularnosti liberalnih demokrata sigurno će dovesti do nove situacije, jer će oni unatoč nepovoljnom izbornom sustavu, preoteti značajan broj zastupničkih mjesta u nekim dijelovima Engleske i konzervativcima i laburistima. To je navelo britanske političke analitičare da sve više govore o mogućnosti da prvi put nakon sedamdesetih godina Velika Britanija dobije tzv. blokirani parlament. Tako se naziva parlament u kojem ni jedna stranka nema apsolutnu većinu, pa će se morati formirati ili manjinska, ili koalicijska vlada, pri čemu će Clegg biti glavni partner za pregovore o nekoj takvoj vladi i s konzervativcima i s laburistima. On je već objavio svoje političke prioritete, kojima će nastojati privući k sebi birače, ali i na kojima će inzistirati ako u parlamentu ni jedna stranka neće imati apsolutnu većinu pa će doći do koalicijskih pregovora. Jedan od njegovih glavnih zahtjeva bit će da se u parlamentu izglasa izborna reforma, prva od kraja Drugog svjetskog rata, po kojoj bi se dosadašnji većinski izborni sustav zamijenio proporcionalnim. No, i konzervativci i laburisti tome se snažno protive, jer bi se time uništio njihov monopol na vladu, pa, ako će Clegg na tome inzistirati, može se dogoditi da će u slučaju blokiranog parlamenta koaliciju stvoriti dosad posvađani laburisti i konzervativci bez Clegga.

Vezane vijesti

Uživajte u sekundu dužem vikendu

Uživajte u sekundu dužem vikendu

Svijet će dobiti zasluženi produženi vikend no nemojte raditi velike planove jer će odmor trajati samo sekundu duže. Takozvana "prijestupna sekunda"… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika