POTPUNO MARGINALIZIRAN Zbog svojih neutemeljenih optužbi, ali i nepoštenja u financijskim poslovima, Margetić je potpuno marginaliziran u Hrvatskoj pa afirmaciju traži u Srbiji i Republici SrpskojProšlotjedni početak beogradskog suđenja Sretenu Jociću, Željku Milovanoviću i Milenku Kuzmanoviću za likvidaciju Ive Pukanića i Nike Franjića pokazao je da se obrana srbijanskog bossa začudo temelji na tvrdnjama i tezama jednog Hrvata. Riječ je o kontroverznom hrvatskom provokatoru Domagoju Margetiću, vlasniku internetske stranice Necenzurirano.com i članu skupine marginalnih provokatora koji se nazivaju Ekspertni tim jugoistočne Europe za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala. Margetić je u trenutku kad je počinjalo suđenje Jociću boravio u Beogradu, ali ne samo zbog tog suđenja. Osim što pomaže Jociću koji ga navodno na suđenju namjerava iskoristiti kao svjedoka obrane, nekadašnji tobožnji veliki hrvatski domoljub Margetić je prošlog tjedna u Beogradu samoinicijativno satima svjedočio u ubojstvima srpskih civila u Sisku 1991. i 1992. godine, za što je osim pripadnika Hrvatske vojske optužio i Bošnjake iz tzv. Handžar divizije. O svom bizarnom angažmanu u susjednoj državi Margetić se proteklog vikenda sam "pohvalio" na svojoj internetskoj stranici, gdje opisuje kako je ni od koga pozvan došao u beogradsko Tužiteljstvo za ratne zločine, predstavio se kao novinar i predao hrpu dokumentacije o ratnim zločinima koje su protiv pripadnika JNA i srpskih civila u Sisku 1991. i 1992. navodno počinile oružane snage RH i bošnjačke vojne jedinice.

U srbijanskoj javnosti mjesecima se očekivalo da će početkom suđenja u Beogradu Sreten Jocić tijekom iznošenja svoje obrane iznijeti niz neugodnih informacija vezanih uz sam srbijanski državni vrh i ključne aktere balkanskog kriminalnog miljea s kojima je, uostalom, desetljećima bio usko povezan. Smatralo se i da će Jocićev odvjetnik Zdenko Tomanović, poznat kao pravni savjetnik bivšeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića vještim pravnim smicalicama opstruirati i usmjeravati postupak koji se vodi protiv njegova klijenta. Međutim, u sudnici beogradskog Specijalnog suda za ratne zločine i organizirani kriminal Sreten Jocić svoju je obranu, na iznenađenje mnogih, sveo na iznošenje Margetićevih bizarnih teorija zavjere: po njemu, za ubojstvo Ive Pukanića odgovorni su bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, ministar Tomislav Karamarko, bivši šef Mesićeva kabineta Amir Muharemi i misteriozni albanski klan Osmani. Posljednjih godina Domagoj Margetić je u Hrvatskoj iz više razloga doživio potpunu marginalizaciju, no svi koji povremeno prate napise na njegovoj internetskoj stranici već znaju da je ona, kao i većina Margetićevih aktivnosti, uglavnom usmjerena na teške neutemeljene optužbe na račun Mesića, Karamarka, Muharemija i Osmanijeve. Budući da se u Margetićevim skribomanskim tekstovima nikad nisu našli konkretni dokazi, već samo niz nategnutih teza i konstrukcija, većina hrvatskih i medija u regiji Margetićeva "otkrića" redovito ignorira, pogotovo jer već dulje vrijeme postoje indicije da ga za takvo pisanje financira Milorad Dodik, koji se na taj način razračunava sa svima onima u regiji koji se protive njemu i njegovim političkim ciljevima. Jedini koji su Margetićevim tekstovima pridavali neku pažnju su različiti internetski portali i forumi iz Republike Srpske i Srbije, kojima jako odgovara činjenica da se jedan Hrvat obrušava na hrvatske ili bosanskohercegovačke vodeće političare, protivi autonomiji Kosova, odnosno za sve i svašta okrivljava islamiste i Albance. Posljednji u nizu onih kojima su Margetićevi lažni napisi poslužili jest i Sreten Jocić.

MINISTAR unutarnjih poslova Tomislav Karamarko jedan je od onih koje Margetić optužuje za ubojstvo Ive PukanićaMargetićeva internetska stranica Necenzurirano već je godinama poligon za različite teorije zavjera kojima je zajednički nazivnik uvijek isti: za sve uvijek okrivljava Mesića, Karamarka, klan Osmani, islamske teroriste u BiH ili cjelokupnu albansku naciju. Tako je u posljednjih godinu, dvije Margetić jedne te iste osobe "okrivljavao" za ubojstvo Ivane Hodak, likvidaciju Ive Pukanića, ostavku Ive Sanadera, odnosno za baš sve krizne događaje u državi. Pritom se u Margetićevim drugim tekstovima mogu pročitati i druge bezumne konstrukcije, pogotovo one vezane uz krijumčarenje droge na Balkanu, za što Margetić uglavnom okrivljava Hrvate: po njemu, krijumčarenje droga iz Latinske Amerike u Europu preko Balkana započeo je još prije sedamdeset godina ustaški ratni zločinac Vjekoslav Maks Luburić, nakon raspada Jugoslavije taj su posao nastavile hrvatske konditorske tvrtke, a posljednjih desetljeća neke su hrvatske tvrtke za kriminalce u Argentini i Paragvaju proizvele više od tisuću bespilotnih letjelica za šverc kokaina. U prilog tvrdnji o Margetićevoj bogatoj mašti valja navesti i da su, prema njegovim tekstovima, izradu tih letjelica plaćale sirijske i iranske tajne službe.

Ipak, iako na Margetićeve maštovite priče više nitko razuman ne obraća nikakvu pažnju, on se na vrlo znakovit način uključio u slučaj ubojstva Ive Pukanića. Posljednjih mjeseci sve je očitije da skupine bliske Sretenu Jociću, a vjerojatno i on sam koriste Margetića za plasiranje paraobavještajnih konstrukcija kojima je cilj osporiti sve što tereti osobe kojima se sudi za Pukanićevu likvidaciju. Tako se Margetić na svojoj internetskoj stranici već obrušio na većinu svjedoka koji terete neposredne počinitelje tog zločina, pa je difamirajućim tekstovima još i prije početka suđenja u Zagrebu napao važne svjedoke Ratka Kneževića, Dušana Ercega i Tomislava Marjanovića, često iznoseći potpuno izmišljene teze prikazujući ih kao činjenice. Jedna od najbizarnijih Margetićevih teza je i ona da je uredništvo Nacionala, za koje svatko razuman zna da je najviše zainteresirano da se rasvijetli likvidacija njihovih kolega, nekim svjedocima davalo novac u zamjenu za lažno svjedočenje. Kad je, vjerojatno silno razočaran, uvidio da većina domaćih medija ignorira njegove sulude teze, Margetić je, dakako uz pomoć nekih branitelja Matanićeve skupine, početkom veljače ove godine na svojoj stranici objavio Pukanićeve privatne SMS transkripte. Iako oni nemaju nikakve veze sa sudskim postupcima koji se vode protiv Pukanićevih ubojica, Margetićevi nalogodavci procjenjivali su da će objava tih transkripata imati dvojaku funkciju: s jedne strane će pažnju javnosti sa suđenja preusmjeriti u drugom smjeru, a s druge strane time se željelo ocrniti žrtvu stravičnog zločina u centru Zagreba. Da je Domagoj Margetić produžena ruka sumnjivih kriminalno-obavještajnih skupina u konačnici se pokazalo sredinom prošlog tjedna u Beogradu, kad je Sreten Jocić veći dio svoje obrane temeljio upravo na prastarim Margetićevim budalaštinama.

BEOGRADSKI OPTUŽENIK Sreten Jocić u obrani iznosi Margetićeve tvrdnje: da iza atentata stoji hrvatski državni vrhHrvatska javnost za Domagoja Margetića, studenta agronomije koju nije završio, prvi put je čula početkom devedesetih, kad je još kao 17-godišnjak osnovao udruženje Hrvatska mladež, s kojim je godinama pokušavao inicirati donošenje tzv. Zakona o mladeži kojim bi se maloljetnicima zabranili večernji izlasci osim onih "radi posjeta javnim plesnim priredbama ili dječjim balovima". Za svoje tadašnje konzervativne stavove s vremenom je uspio zainteresirati i bivšeg predsjednika Tuđmana, pa se učlanio u HDZ i potom godinama Tuđmanu pisao ogorčena pisma u kojima se žalio na sve i svašta te tužakao ostale članove stranke. Da bi ga se riješili, tadašnji moćni članovi stranke dali su mu da upravlja ornitološkim rezervatom "Crna Mlaka", no već 2002. je osuđen zbog mnogih malverzacija, prijevara i dugova te gotovo robovlasničkog odnosa prema zaposlenicima. Velik dio poslova oko rezervata vodio je i preko svoje tvrtke Domag d.o.o. koja zapravo - nije ni postojala. Nakon neuspjeha u politici i gospodarstvu, Margetić je 2001. sam sebe prozvao novinarom i isprva počeo objavljivati amaterske napise u različitim desničarskim glasilima, a iste je godine počeo s praksom koju otada ponavlja sve do danas: osnivao bi fantomske udruge, organizacije ili udruženja zvučnog imena kojima bi, u najvećem broju slučajeva, ujedno bio i jedini član, a koje su njegovim napisima ili javnim istupima trebale dati neku težinu. Tako je u posljednjih desetak godina Margetić "osnivao" i "vodio" šarolik niz nepostojećih organizacija: "Udruženje novinara Hrvatske", "Građansko stručno povjerenstvo za nadzor vlasti", "Hrvatski kolegij", "Hrvatski novinarski institut", "Slobodni sindikat", "Udruga pomagača obrani Ante Gotovine" i razne druge. U prvoj polovici 2003. počeo je raditi kao urednik i novinar u tjedniku Hrvatsko slovo, u kojem je započeo s objavljivanjem niza izmišljenih, paraobavještajnih pamfleta u kojima bi, primjerice, "otkrivao" da je tadašnji predsjednik Stjepan Mesić suradnik zloglasnog KOS-a, da je Mesić još 1996. u suradnji s njemačkom tajnom službom BND i britanskim MI6 planirao atentat na Franju Tuđmana, da je tadašnji premijer Ivica Račan zapošljavao srpske teroriste u hrvatskoj policiji i druge slične besmislice koje su godile desno orijentiranom uredništvu i čitateljstvu. Iz redakcije Hrvatskog slova, u kojem je u međuvremenu dospio do funkcije glavnog urednika, izbačen je u kolovozu 2004., dijelom zbog odbijanja da uređivačku politiku tjednika prilagodi stvarnosti i činjenicama, a dijelom i zbog niza financijskih pozajmica koje je s računa tjednika isplaćivao sam sebi a da ih nikad nije vratio. Razumljivo, samo mjesec dana kasnije Margetić je osnovao tjednik Novo hrvatsko slovo, koji je nastavio s objavljivanjem tekstova u kojima je, osim Mesića, počeo sve žešće pisati o Haaškom tribunalu i tadašnjoj tužiteljici Carli Del Ponte uz nezaobilazne konstrukcije u kojima su se ispreplitale sve svjetske tajne službe i centri moći.

STIPE MESIĆ trpio je brojne Margetićeve napade dok je bio predsjednik, a i sada je dio njegovih bizarnih optužbiU prosincu 2004. Haaški tribunal je Margetiću izdao nalog da prestane objavljivati svjedočenja tajnih i zaštićenih svjedoka u haaškim procesima, na što se Margetić oglušio a samo koji mjesec kasnije njegov je tjednik prestao izlaziti. U međuvremenu je na neko vrijeme nestao iz Zagreba, da bi ubrzo pažnju javnosti privukao bombastičnom izmišljotinom da je bio otet i da su ga u "zatočeništvu" držali ljudi bivšeg predsjednika Mesića. U travnju 2005. Haaški sud je otpečatio tajnu optužnicu protiv Margetića zbog nepoštivanja suda, odnosno zbog objave svjedočenja i identiteta zaštićenih svjedoka pred Haaškim sudom, a u listopadu iste godine našao se u četveročlanoj skupini desničarskih novinara koje je Haaški sud optužio za razotkrivanje zaštićenih svjedoka. Kako više nijedan hrvatski medij nije bio zainteresiran za njegov obračun s Haagom i gomile izmišljotina, Margetić je u međuvremenu osnovao nekoliko internetskih stranica na kojima je, tobože slobodno i neovisno, objavljivao različite tekstove. Margetića su istovremeno počeli koristiti i manipulirati s njim razni desničarski i kriminalni krugovi, koji su preko njegove internetske stranice plasirali kojekakve dokumente i tvrdnje. U srpnju 2006. Margetić je na jednoj od svojih internetskih stranica objavio popis svih zaštićenih svjedoka iz procesa koji se vodio protiv Tihomira Blaškića, pa je nekoliko dana kasnije Haaški sud hrvatskoj vladi poslao nalog za Margetićevo uhićenje i pritvor u Haagu. Kad je napokon uhićen i prebačen u haaški pritvor, Margetić je neko vrijeme štrajkao glađu, no u veljači 2007. osuđen je na tri mjeseca zatvora i na novčanu kaznu od deset tisuća eura. Napokon, Margetića je iskoristio premijer Republike Srpske Milorad Dodik, koji je nekim banjolučkim medijima naredio da Margetića zaposle, odnosno plaćaju mu pisanje kolumni od kojih je preživljavao, a on je zauzvrat napadao sve one koji smetaju Dodiku. Tako je Margetić već dulje vrijeme stalni kolumnist banjolučkog dnevnika Fokus, pod izravnom Dodikovom kontrolom.

Ujesen 2008. godine Margetić je otišao i korak dalje: s nekoliko balkanskih šarlatana osnovao je tzv. Ekspertni tim jugoistočne Europe za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala, koji osim njega sačinjavaju još trojica "stručnjaka": Darko Trifunović, Dževad Galijašević i Anto Marinčić. Biografija svakog od članova te skupine pokazuje da je riječ o sitnim, paraobavještajnim provokatorima koji žive od izmišljanja kojekakvih priča i plasiranja tendencioznih pamfleta koji nemaju nikakvo uporište u stvarnosti i koje tajne službe koriste za plasiranje raznih dezinformacija.

Glavni član Margetićeve bizarne skupine je pravnik Darko Trifunović, tajnik beogradskog Instituta za bezbednost. Samoprozvani "ekspert za terorizam" već je godinama plaćeni lobist i savjetnik Milorada Dodika, a na području Balkana najpoznatiji je po svom kvazi-stručnom izvještaju o Srebrenici, koji je od njega naručila, platila i objavila Vlada Republike Srpske. Suprotno svim činjenicama, Trifunović je u svom uratku ustvrdio da je u srebreničkom masakru ubijeno samo stotinjak muslimana. Iako je rođen u Beogradu, Trifunović je 1996. prijavio boravište u Brčkom, pa je nizom falsifikata dobio bosanskohercegovačko državljanstvo. Ubrzo je uz Dodikovo snažno lobiranje bio imenovan za prvog sekretara Misije BiH u New Yorku, no kad se 2002. otkrilo da on zapravo nema valjano državljanstvo BiH, i da većinu svog radnog vremena provodi u povezivanju raznih ekstremnih četničkih grupa u inozemstvu, buknuo je veliki skandal i Trifunović je smijenjen i vraćen iz Amerike.

DOMAGOJ MARGETIĆ vodio je protestni skup u znak podrške Borisu Mikšiću, još jednom avanturistu poput njegaOtad pa do danas na sve se načine sukobljava s muslimanima, predstavljajući se kao veliki antiteroristički stručnjak, a jedno vrijeme se nudio kao savjetnik braniteljskim timovima Srba kojima se sudilo u Haagu. Baš kao i Margetić, koji godinama javno tvrdi da mu netko prijeti smrću ili ga otima, tako je i Trifunović u nekoliko navrata tvrdio da mu se prijeti smrću, ali osim desničarskih i paraobavještajnih krugova srbijanska javnost njegove izjave već godinama redovito ignorira. Upravo u organizaciji Trifunovića Margetić je nedavno u beogradskom Institutu za bezbednost održao svoje "predavanje", a navodno je Trifunović bio ključna osoba za povezivanje Margetića i Sretena Jocića. Ništa manje bizarna nisu ni preostala dva člana "ekspertnog tima": Dževad Galijašević, bivši načelnik općine Maglaj u bosanskohercegovačkoj javnosti poznat je po svojim antimuslimanskim stavovima i, poput Margetića, za sve probleme u BiH obično okrivljava muslimane, a u svojim istupima najčešće "ekskluzivno otkriva" da je BiH puna Al Qaedinih izvježbanih boraca. Posljedica druženja s Margetićem bila je da dotad anonimni i marginalni seoski političar Galijašević posljednjih godina sam sebe naziva "političkim analitičarom" i "stručnjakom za islamski terorizam". Drugi član Margetićeve skupine je 56-godišnji Anto Marinčić iz Čustom Brda kraj Žepča. Po zanimanju strojar visokotlačnih kotlova, Marinčić je nakon rata odlučio postati - književnik. Osim napisa u Hrvatskom slovu, posljednjih je godina objavio nekoliko amaterskih knjiga u kojima se, poput knjige "Mudžahedinova žena" nimalo uvijeno na kvazi literaran način obračunava s muslimanima. Dakako, književne kritike i recenzije obično mu piše - Dževad Galijašević.

Margetić je posljednjih mjeseci u ocrnjivanju vlastite domovine otišao i korak dalje: isprva je početkom godine danima boravio u Beogradu i javno govorio da Srbija polaže pravo na dionice Zagrebačke banke vrijedne 2,2 milijarde eura, te da bi trebala dobiti suvlasništvo u navedenoj banci, a prošlog utorka ušetao je u Tužiteljstvo za ratne zločine Republike Srbije tvrdeći da želi predati dokumentaciju i svjedočiti o navodnim hrvatskim zločinima prema vojnicima JNA i srpskim civilima u Sisku. Na taj način zorno je potvrdio sve indicije koje su u hrvatskoj javnosti kružile posljednjih godina - da je postao najobičniji plaćenik srbijanskih paraobavještajnih krugova koji na sve načine blati vlastitu domovinu i političare, a istovremeno potpomaže okorjele kriminalce i marginalne radikalne skupine.