Objavljeno u Nacionalu br. 754, 2010-04-27

Autor: Robert Bajruši

POLITICAL Report

Tko ruši predsjednika Josipovića

ŠIROKA FRONTA desnice ne može podnijeti da je predsjednik Hrvatske osoba s lijevog centra, a u operaciji protiv Josipovića glavnu ulogu možda igra Vlada RH

MEMORIJAL U AHMIĆIMA Isprika predsjednika Josipovića za ulogu Hrvatske u ratu u Bosni i Hercegovini iz HDZ-a se tumačila kao
izjednačavanje Tuđmanove politike s
onom koju je vodio Slobodan MiloševićMEMORIJAL U AHMIĆIMA Isprika predsjednika Josipovića za ulogu Hrvatske u ratu u Bosni i Hercegovini iz HDZ-a se tumačila kao izjednačavanje Tuđmanove politike s onom koju je vodio Slobodan MiloševićNi manje ni više nego deset ozbiljnih napada koji su u protekla dva mjeseca pokrenuti iz HDZ-a i Vlade na Ivu Josipovića pokazuju kako je riječ o permanentnoj operaciji čiji je cilj kompromitiranje predsjednika Republike Hrvatske. Razlog je lako vidljiv: u HDZ-u su zaključili kako se Josipović, unatoč nedostatku izvršnih ovlasti, etablira kao stvarni predvodnik opozicije i pretvara u jedinu realnu alternativu vladajućoj koaliciji. U stvarnosti riječ je o mnogo širem pokretu usmjerenom protiv Josipovića. U svemu Vlada možda igra glavnu ulogu, ali analiza pokazuje kako postoji vrlo široka fronta koja se ne uspijeva pomiriti s time da je na predsjedničkom položaju predstavnik lijevog centra.

Uostalom, prvi pokušaji Josipovićeva difamiranja nisu došli iz HDZ-a nego putem interneta, gdje su ga anonimni autori optuživali da se obogatio na nepošten način. Uslijedili su napadi iz crkvenih krugova kada je priličan broj svećenika upozoravao kako ne treba glasovati za "komuniste", dok su u nekim medijima objavljivane priče u kojima je njegov otac Ante Josipović maltene prikazan kao osoba koja je osobno ugušila Hrvatsko proljeće iz 1971. godine, iako je u tadašnjim događajima imao sporednu ulogu. Ali protivnicima Ive Josipovića trebali su bilo kakvi dokazi koji mogu poduprijeti teoriju po kojoj Hrvatsku vodi potomak rigidno-ljevičarske obitelji, a mediji su bez provjere preuzeli tu priču. Tu su se uključili i relevantni političari poput Andrije Hebranga i predsjednika HSP-a Danijela Srba, koji su glavni zagovornici teza o tzv. anacionalnoj politici u Uredu predsjednika.


Ukratko, cilj brojnih napada jest taj da se Josipovića prikaže kao nevjerodostojnog političara, koji se ne razumije u politička zbivanja, ekonomsku strategiju, a zbog pokušaja normalizacije odnosa sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom, upitna je i njegova nacionalna orijentacija. U okolnostima u kojima su oporbene stranke pasivne, a njihove negativne kritike Vlade u medijima dobivaju sporedno mesto, Josipovićeva aktivna uloga i vođenje svojevrsne paralelne državne politike unutar desnice i HDZ-a se doživljava kao prvorazredna opasnost. S obzirom na to da ga se, tko god će voditi izvršnu vlast, mora tolerirati idućih pet godina, poduzet je niz poteza njegove političke kompromitacije. Dosadašnji rezultati nisu adekvatni, što pokazuju i ispitivanja javnosti prema kojima je Ivo Josipović zadržao položaj uvjerljivo najpopularnije osobe u hrvatskoj politici, a čak je 70 posto građana podržalo njegovu sarajevsku ispriku ili prema tom događaju zauzelo neutralno stajalište. Unatoč tim pokazateljima, Josipovića su napali svi vodeći dužnosnici vladajuće koalicije, od premijerke Jadranke Kosor i Andrije Hebranga do glavnih ljudi stranke na vlasti, među kojima i pripadnici tzv. umjerene struje, kao što je Branko Bačić, glavni tajnik HDZ-a.
"Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović trebao je jasno i nedvosmisleno reći da su JNA i Srbija predvođena Slobodanom Miloševićem izvršile agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu", izjavio je nedavno Branko Bačić na proslavi 20. obljetnice osnutka HDZ-a u Blatu na Korčuli. Još žešći napad uputili su saborski zastupnik i predsjednik HDZ-a Dubrovačko-neretvanske županije Frano Matušić i župan Nikola Dobroslavić, koji su napali tezu koju su izrekli neki članovi SDP-a, kako je novoizabrani predsjednik Ivo Josipović "u dva mjeseca više napravio nego neki u 20 godina". "Ako je pritom mislio na podjelu naroda i pokušaje revidiranja povijesnih činjenica s početka 1990-ih godina, onda se i mi možemo složiti. Bilo bi zanimljivo vidjeti koje povijesne činjenice bismo mogli naći u najavljenom zajedničkom udžbeniku povijesti o kojem su govorili Tadić i Josipović. Hoće li, primjerice, tamo pisati da je na prostoru Jugoslavije na početku 90-ih bio građanski rat", optužio je Matušić sadašneg predsjednika države. Posljednji u nizu napada uputio je Duje Marasović, predsjednik splitskog HDZ-a, koji je kao gost u emisiji "Nedjeljom u dva" također optužio Josipovića kako pokušava izjednačiti krivicu za rat u Bosni i Hercegovini.
Marko RakarMarko RakarBila je to kulminacija napada koji su počeli u vrijeme predsjedničke kampanje, kada je Josipović optužen da se navodno, uz pomoć tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića i njegova savjetnika za nacionalnu sigurnost Saše Perkovića, okoristio uslugama hrvatskih obavještajnih službi. Josipović se Mesiću požalio na dokument prepun uvreda i insinuacija privatne naravi o više predsjedničkih kandidata što je u vrijeme kampanje kolao medijima. Stipe Mesić je zadužio Perkovića da se pozabavi tim optužbama, a ovaj je angažirao ovlaštene tajne službe. Nakon što su službe obavile posao, Perković je o nalazu obavještajne zajednice povratno izvijestio Josipovića, koji ga je potom zadržao na položaju savjetnika za pitanja nacionalne sigurnosti. Paraobavještajno podzemlje plasiralo je na internet popis branitelja, a danima je kao glavni krivac figurirao Marko Rakar, koji je u kampanji bio važan član Josipovićeve ekipe. Širenju skandala uvelike je pridonijela policija, koja je danima Rakara tretirala poput sigurnog osumnjičenika, a čak je i ministar Karamarko javno isticao kako raspolažu čvrstim indicijama protiv vlasnika web domene pollitika.com.
Paralelno su protiv Josipovića plasirane optužbe da opstruira rad Vlade, više voli društvo srpskog predsjednika Borisa Tadića nego premijerke Jadranke Kosor, proglašava Hrvatsku odgovornom za rat u BiH i amnestira Slobodana Miloševića. Posljednji u nizu napada bila je optužba prema kojoj Josipović svoju regionalnu politiku formira pod utjecajem Dejana Jovića, koji je u Globusu detektiran kao "zagovornik Treće Jugoslavije". Istu informaciju prije desetak dana dobio je i Nacional od jednog od najbližih suradnika Jadranke Kosor, ali ocijenjena je kao nevjerodostojna. U svakom slučaju afera Jović je pokazala kako se barem dio napada na predsjednika Josipovića osmišljava u krugovima bliskim vrhu hrvatske vlade. Protiv Jovića su i prije objavljivani internetski komentari, ali optužbe su pravi zamah dobile tek nakon plasmana u Globusu. Razumljivo da je u svemu Jović marginalan. Cilj je bio Josipović, koga je trebalo prikazati kao marionetu svojih moćnih savjetnika, i ovom prilikom ujedinili su se interesi desnih grupacija i Vlade. Toga su svjesni i u predsjedničkom uredu, gdje Josipovićevi suradnici ovih dana neformalno komentiraju kako Vlada vodi politiku po sistemu toplo-hadno. "S obzirom na argumente koji se koriste protiv predsjednika, morate zaključiti kako ti napadi dolaze od nje ili nekoga iz njezine blizine", potvrdili su za Nacional, pri čemu zamjenica "ona" označava Jadranku Kosor. Trenutačno su odnosi zatopljeni, čemu je pridonijela i MINISTAR ŠUKER, jedan od članova Vlade u čiju se
sposobnost na Pantovčaku sumnjaMINISTAR ŠUKER, jedan od članova Vlade u čiju se sposobnost na Pantovčaku sumnjaJosipovićeva podrška Vladinim mjerama za oporavak gospodarstva, ali izgleda kako njegovi savjetnici sumnjaju da će primirje potrajati dulje vrijeme. Tumači se kako su u HDZ-u očekivali da će Josipovića slomiti već nakon što se u Sarajevu ispričao za lošu hrvatsku politiku prema BiH u vrijeme Tuđmanove vladavine, ali Jadranka Kosor je bila prisiljena popustiti pod diplomatskim pritiscima SAD-a i Europske unije. Međunarodna zajednica je izrazito pozitivno ocijenila Josipovićev nastup i Vlada se morala povući.
Iz HDZ-ova diskursa, osim sve veće političke uloge koju ima Ivo Josipović, počinje se javljati i problem zbog njegovih ambicija da uvelike utječe na formiranje hrvatske vanjske politike. Josipović je u ova dva mjeseca de facto djelovao kao kreator vanjskopolitičkih stajališta, a sve više i kadrovskih rješenja unutar diplomacije. Tako je jedan od njegovih prvih poteza bilo odbacivanje dogovora Jadranke Kosor i Stipe Mesića, koji su sastavili listu od petnaestak veleposlanika koji će ovog ljeta preuzeti ambasadorske položaje u redovnoj smjeni diplomatskih kadrova. Uz obrazloženje da veleposlanike treba birati na temelju njihove stručnosti, a ne političke trgovine, zatražio je izradu novog popisa, koji treba biti dovršen u nekoliko idućih tjedana. Osim toga, predsjednik djeluje poput neformalnog ministra vanjskih poslova, iako je na tom položaju formalno Gordan Jandroković, visokopozicioniran član HDZ-a. Ivo Josipović se susreo s vodećim predstavnicima Europske unije, uskoro ide u Rusiju gdje će ga dočekati Dmitrij Medvjedev, a zatim u Kinu na važne razgovore o ekonomskim pitanjima. Tu je i njegova regionalna strategija, koja je osmišljena još za vrijeme predsjedničke kampanje, a koja se temelji na dva načela: prvo, poboljšanje odnosa sa Srbijom, što će pridonijeti i jačanju gospodarske suradnje, i drugo, kreiranje konstruktivne hrvatske politike prema BiH. Ta dva načela nastala su u vrijeme kad se Josipovićevu timu još nisu pridružili Joško Paro i Dejan Jović, što dokazuje da je Ivo Josipović govorio istinu kad je rekao kako je on sam autor sarajevske isprike. U Vladi vjeruju da ih predsjednik zaobilazi u području vanjske politike, iz čega slijedi zaključak kako pokušava uzeti više ovlasti nego mu pripada po Ustavu. Zato su ga pokušali prikazati kao nevjerodostojnog političara, čiji potezi ugrožavaju međunarodni položaj Republike Hrvatske. Za sada nisu uspjeli, ali u Uredu predsjednika Ive Josipovića smatraju da se mogu očekivati novi napadi.
Kako bi barem privremeno smanjio napetosti, Josipović je podržao gospodarsku strategiju premijerke Kosor, a u njegovu uredu smanjen je broj negativnih komentara zbog napada koje su donedavno primali iz Vlade. To nipošto ne znači kako Josipović sada vjeruje u sadašnju Vladinu politiku budući da je vrlo rezerviran prema sposobnostima nekolicine ministara, ponajprije Ivana Šukera i Tomislava Karamarka. Smatra se kako je Šuker glavni krivac dosadašnje pogrešne ekonomske politike i neuspjeha u borbi protiv recesije, dok je Karamarko u nekoliko navrata pokušao kompromitirati predsjednikove suradnike poput Marka Rakara. Posljedica takvog Karamarkova ponašanja je potpuni jaz u odnosima s Ivom Josipovićem. Situacija će se u idućem razoblju dodatno zaoštriti. Josipović je ovog vikenda u razgovoru s osobom iz Vladine koalicije najavio svoj još snažniji angažman u političkim i gospodarskim pitanjima, što pokazuje da ne namjerava odustati od svoje dosadašnje linije, nego je možda i zaoštriti, što će izazvati novi val napada na njega. Stoga Josipovića očekuju teški mjeseci, kada će na kušnju doći njegova čvrstina i dosljednost, ali isto tako i čvrstina i dosljednost njegovih istomišljenika, kako ne bi ostao sam u ovom političkom sukobu.

Deset ozbiljnih napada na Josipovića

Za sada su se u ratu protiv Josipovića identificirali sljedeći napadači: HDZ, posebno desno krilo stranke
(zbog sarajevske isprike); dio braniteljskih udruga (zbog popisa branitelja); Katolička crkva (smeta jer je predstavnik SDP-a i liberalnog dijela javnosti); paraobavještajno podzemlje (željeli su Milana Bandića ili
nekoga s desnice); neki mediji (koji nekritički plasiraju optužbe bez prethodne provjere)

1.
Tomislav Karamarko pokušao je u Josipovićevo osiguranje postaviti bivšeg čuvara Ive Sanadera
2.
Napad na Josipovića kada je od Saše Perkovića zatražio da obavještajne službe provjere tko su autori koji su za vrijeme kampanje plasirali kompromitirajuće podatke o njegovu privatnom životu. Tako je sugerirano da je Ivo Josipović u vrijeme predsjedničkih izbora bio favorit obavještajne zajednice
3.
Napadi na Josipovića jer njegovi savjetnici nisu prošli sigurnosne provjere, čime se impliciralo da zapošljava sumnjive suradnike
4.
Optužbe da je brzoplet u izboru suradnika jer je u predsjedničku ekipu uvrstio Dragu Pilsela i Matu Mlinarića
5.
Andrija Hebrang ga je kritizirao da na predsjedničkoj inauguraciji nije bilo hrvatskih zastava, čime se aludiralo na nedostatak domoljublja Ive Josipovića
6.
Kada je u gospodarsko vijeće uvrstio brojne uspješne poduzetnike, Jadranka Kosor ga je optužila da pokušava formirati paralelnu vlast
7.
Kada je dio zahtjeva seljačkih organizacija ocijenio legitimnima, Petar Čobanković je ustvrdio da nije kompetentan i kako se miješa u Vladin posao
8.
Nakon objave registra branitelja na internetu policija je pet dana ispitivala Marka Rakara, koji je u kampanji bio jedan od najbližih Josipovićevih suradnika. Željela se stvoriti slika kako je Josipović umiješan u nelegalnu objavu registra.
9.
Zbog isprike koju je u Sarajevu uputio glede hrvatske upletenosti u rat u BiH, HDZ je Josipovića optužio da pokušava izjednačiti krivnju za rat i amnestira Slobodana Miloševića
10.
Iz Vlade u medije su puštene optužbe protiv Dejana Jovića, koga se optužuje kao “ideologa treće Jugoslavije” i osobu koja presudno utječe na formiranje Josipovićevih vanjskopolitičkih stavova

Vezane vijesti

Karamarko: vlast nije napravila ništa za narod

Karamarko: vlast nije napravila ništa za narod

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko rekao je danas kako aktualna vlast tijekom proteklih šest mjeseci nije napravila ništa korisno za ovaj narod,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika